„Lijepo je što postojiš“ riječi su našeg dragog prof.Tomislava Ivančića.
Brojni su oni koji su probuđeni njegovom riječju izašli iz svojih
poteškoća, otkrili smisao života i radosno krenuli u novi život.
Ove godine slavimo 50 godina (1975. – 2025.) plodnog djelovanja
Zajednice Molitva i Riječ u naviještanju Evanđelja i u služenju čovjeku
kroz hagioterapiju. Iza nas su godine vjernosti, zahvalnosti, poslanja i
međusobne ljubavi, a sve s ciljem da Gospodin bude poznat, ljubljen i
slavljen te da pomogne čovjeku u njegovim patnjama, krivicama,
raznim ovisnostima, mlakoj i zanemarenoj vjeri u Isusa Krista.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz Fundamentalne
teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu prof. dr.
Tomislav Ivančić 1971. godine započeo je, na molbu poglavara
samostana Sestara Milosrdnica u Zagrebu, držati vjeronauk, prvo
srednjoškolcima, a potom od 1972.g. i studentima.
Nekoliko su godina diskutirali i proučavali Sveto pismo, zatim su učili
moliti i temeljito postili te liturgijski oblikovati svete mise, no nitko se
pritom nije mijenjao.
Na svetkovinu Duhova 1975. g. odvažili su se na dvodnevno
hodočašće od Zagreba do Marije Bistrice, a ljeto iste godine odlučili su
provesti u Davoru kako bi u zajedništvu molitve i euharistijskih slavlja
tražili snagu koju je Crkva primila na dan Pedesetnice. Tako su
dvadesetak studenata i profesor tri tjedna danonoćno molili i tražili
silu Duha Svetoga, onu koju su davno primili i živjeli apostoli. Doista,
prvi je prof. Ivančić u noći 3. kolovoza 1975.g. , dok je klečeći molio,
doživio duboko iskustvo susreta sa živim Bogom. Sila Duha Svetoga
najprije je preobrazila njega, a potom i sve okupljene sudionike. Tako
se rodila Zajednica Molitva i Riječ koju je oblikovao Duh Sveti zajedno
s njezinim utemeljiteljem Tomislavom Ivančićem
No, tu nije kraj, prof. Ivančić i dalje istražuje te pritom desetljećima
odgaja, oblikuje, usmjeruje, potiče i ohrabruje Zajednicu za djelovanje
na području evangelizacije i hagioterapije.
Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove
egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene
evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz
somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a
osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je
metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za
duhovnu pomoć čiji je bio predstojnik.
Godina 2016. napisao je Pravilo kojim se određuje način ulaska u
Zajednicu te potrebna stručna i duhovna formacija za djelovanje u
Crkvi i svijetu. Temeljna zadaća Zajednice jest da pomogne Crkvi da
postane svjedočka, živa i autentična (putem Seminara nove
evangelizacije) te da „liječi srca slomljena“ tj.svestrano i cjelovito
posreduje zdravlje metodom hagioterapije.
