3. NEDJELJA KROZ GODINU

24. siječnja 2016.

1.Neh 8, 2-4a. 5-6. 8-10

Ps 19 (18), 8-10. 15

2.   1 Kor 12, 12-14. 27

Lk 1, 1-4; 4, 14-21

UVOD

Već rano ujutro ostavili smo svoje obiteljske domove i okupili se u Domu Božjemu. Prije nego smo i nahranili svoja tijela, želimo nahraniti svoje duše. Crkva nam nudi riječ Božju i euharistiju, a kao vjernici znamo koliko je za našu vjeru važna ova duhovna hrana te da bi bez nje naša vjera i ljudska duhovna dimenzija bile u velikoj opasnosti.

Uvijek iznova susrećemo i vidimo ljude koji se pokazuju kao znalci, eksperti i mudraci, koji bi nam htjeli biti vođama. Takvi se smatraju iznad ostalih znanjem, vještinom ili vizijom. Tako su u masmedijima mnogobrojne ponude iscjelitelja i onih koji nude, nova i spasonosna sredstva za zdravlje i dug život. Osobito ljudi od politike nastupaju, kao da sve znaju, razumiju te mogu donijeti spas zemlji i narodu.

Današnja nam Božja riječ predstavlja Krista kao jedinog Spasitelja i Gospodina. Poštujući druge sposobne i dobronamjerne ljude, kao vjernici shvaćamo i prihvaćamo Gospodina Isusa kao svoga pravoga i jedinoga Spasitelja. Neka nas njegovo oproštenje učini dostojnima njegove riječi i euharistijskog slavlja. Pokajmo se za propuste i grijehe.

 

HOMILIJA

U suvremenom svijetu znanosti i tehnologije, posebno su na cijeni ljudi koji se školuju u inozemstvu u dobrim školama, velikim i opremljenim učilištima i sredinama gdje se događa veliki protok misli i ideja. Od takvoga se kojemu je bilo omogućeno kvalitetno školovanje i stručno usavršavanje, mnogo očekuje kad se vrati u svoju domovinu i kraj.

On postaje predmet medijske pozornosti i interesa, te nastaje ozračje iščekivanja što će dotični učiniti da opravda povjerenje. Najveća pozornost je usmjerena na početak rada i djelovanja, nastupne riječi i poteze koje bi morale odraziti njegove planove i smjernice.

Takvom postupku podložni su ljudi u društvu, bilo da se radi o političarima ili gospodarstvenicima. Upravo za nastupna predavanja i nastupne govore društvo ili medijska javnost ih pozorno prati, ukoliko se od njih očekuju pomaci i opća dobrobit.

To je kao da dođe novi profesor na fakultet ili u školu te održava svoj prvi sat pa ga đaci ili studenti promatraju mnogo pozornije, procjenjujući njegove osobne odlike, kao i stručne sposobnosti. Ili da premijer ili predsjednik države održavaju svoj prvi govor „naciji“, logično je da su izloženi većem zanimanju javnosti, nego u kasnijem radu, jer se svi vodimo logikom da se po jutru poznaje dan.

A danas se mnogo očekuje od onih koji prođu svijetom te steknu svjetsko iskustvo i slavu, svojim djelovanjem i otkrićima ili odgovorne uloge u društvu. Vjerojatno od svih drugih, njihov rodni kraj očekuje posebno mnogo te prati svaki pokret, pamti riječ i procjenjuje sposobnosti i mogućnosti. U takvim se prigodama ne biraju samo riječi, već i izvanjska dopadljivost, ali u konačnici se svede na varku vrlo vještog prikrivanja unutarnje ispraznosti.

Kao što se događa u svakodnevnom životu u navedenim primjerima, slično se dogodilo i Isusu na početku njegova javnog djelovanja po galilejskim mjestima, a napose Nazaretu, gdje je othranjen. Isus je svojim sumještanima bio velika nepoznanica, jer je najvećim dijelom živio skromno radeći posao u poočimovoj tesarskoj radionici te je djelovao kao i svi ostali Izraelci.

Znao bi naći trenutaka samoći i izolacije, udaljiti se od mjesta u određenim razdobljima, kada mu baš i nisu mogli ući u trag. Mnogi su vjerovati kako je negdje išao na posebno školovanje, jer mu je čitanje Pisma išlo prilično dobro za okolnosti u kojima je živio u malom mjestu, koje se nije moglo pohvaliti obrazovnim mogućnostima.

Svaki put kad bi se vratio nakon izbivanja, imao im je što novoga reći pa su mogli pomisliti, kako svoje vrijeme koristi za doškolovavanje u nekom od većih gradova, gdje se mogao susresti s poznatim učiteljima i pismoznancima.

Koliko je novi učitelj privukao pozornosti, svjedoči Evanđelist kad kaže da je bio slavljen od sviju te je i sam mogao doživjeti trenutke euforije, nakon takvog dočeka i prihvaćanja riječi koju naviješta. Moglo bi se zaključiti da je i on pobrao vrlo velik uspjeh.

Kad se Isus predstavlja ne hvali se školom, strukom i diplomama, već se predstavlja kao nositelj Božjeg poslanja, kao onaj na kome počiva Duh Sveti. Time je uputio na svoju intimnu bit, koju ne mogu uvećati ni uljepšati privjesci ljudskih ostvarenja, jer ima ures pomazanja Duha Svetoga. Isus se ne hvali ostvarenjima ni posjedima, već iznosi na vidjelo sadržaj duše prožete Duhom Svetim.

Njegov program se ne sastoji od bombastičnih revolucionarnih najava koje bi na umjetan način trebale izmijeniti tijek ljudskog života i povijesti. Ne najavljuje korjenite društvene promjene koje bi se trebale dogoditi reformom sustava, već izlaže program koji zahtjeva promjene u čovjeku. Koji jedini može donijeti promjenu sustava kao plod i zbroj osobnog zauzimanja svih pojedinaca.

Većina ljudi bili vjernici ili nevjernici s poštovanjem gledaju na lik Isusa iz Nazareta. Njegov evanđeoski nauk, mnogi s poštovanjem smatraju izvrsnim putokazom za radostan i miran život. Za vjernike kršćane uz to Isus iz Nazareta je Krist Gospodin i Božji Sin Spasitelj. O svom poslanju nam u današnjem Evanđelju, govori sam Krist Gospodin.

I danas se među nama u euharistijskom slavlju, ostvaruje djelo spasenja. Krist nas i danas spašava po ovim svetim otajstvima te čini svojom braćom i sestrama. Po ovom slavlju postajemo dionici Kristove božanske naravi i baštinici nebeskoga Kraljevstva.

I danas bi se neki mogli zgražati kao i nad Isusom njegovi suvremenici da po nekom obredu bivaju tako velike stvari. Zato Misu i nazivamo tajnom i otajstvom! Bogu se sviđa tako djelovati baš kao što je htio da njegov utjelovljeni Sin na izvan bude običan i neugledan.

Tako je i Krist odlučio po izvanjskim znacima među nama, njegovim nedostojnim vjernicima činiti velike stvari. To vjerujemo i tom se otajstvu klanjamo. Zato nedjeljnu euharistiju smatramo i držimo temeljem i vrhuncem našeg kršćanskog života i spasenja. Dao nam Gospodin da svaku Misu tako doživljavamo i puni zahvalnosti slavimo.

Krist je došao i za nas osobno koji smo i siromašni, jer u sebi nemamo dovoljno duhovne snage. Mi smo i sužnji, jer nas i dalje zarobljavaju strast i grijeh, slijepi smo jer jasno ne vidimo Božju mudrost. Potlačeni smo i zalančeni svojim strastima i ne možemo sami sebe odatle izvući niti spasiti. Krist zato i dolazi da nas prosvijetli i oslobodi naših slabosti i grijeha. Da nam očisti misli i srce od zlih misli zavisti i mržnje. Bog sve to čini po Kristu, snagom Duha Svetoga.

Zato ne dopuštajmo da nas zahvati malodušje. Bog po Kristu i u nama danas čini velike stvari, kako veli sv. Pavao: „Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati (Fil 2, 13).“ A od nas traži povjerenje, vjeru i suradnju s njegovom milošću na što smo pozvani odgovoriti.

 

fra Mate Tadić, OFM

 

 

PODIJELI