3. Uskrsna nedjelja

107

3. USKRSNA NEDJELJA

10. travnja 2016.

 

1.Dj 5, 27b-32. 40b-41

Ps 30 (29), 2. 4-6. 11-12a. 13b

2.      Otk 5, 11-14

Iv 21, 1-19 ili 21, 1-14

UVOD

Od vremena do vremena po gradovima i drugim mjestima, oslobađamo se suvišnih i dotrajalih stvari. One se tijekom vremena skupe po našim kućama i stanovima te ih predajemo službi čistoće za odlagališta. A neki ih nerijetko i sami odlažu po divljim odlagalištima smeća u prirodi ili uz prometnice.

Tada postajemo svjesni da nam neke stvari nakon određenoga vremena nisu potrebne. Uviđamo da se samo množe i kao da ih se nikako u potpunosti ne možemo riješiti. Tako se na odlagalištu nađu najraznovrsnije stvari, koje plijene pogled znatiželjnicima. Kao i onima koji se tu nadaju pronaći nešto, što će njima zatrebati. Nikako se riješiti suvišnih i dotrajalih stvari. Kao da smo njima opsjednuti te da one nama vladaju.

Danas u Dan Gospodnji na proslavi Gospodnje Euharistije i Kristova uskrsnuća, odbacimo grijeh koji nam je nepotreban teret. Pokajmo se za svoje grijehe i propuste.

 

HOMILIJA

Jedna od osnovnih osobina dobre vijesti je da se širi. Čovjeku se nešto lijepo dogodi: sretno položi maturu, uspije se upisati na fakultet koji je oduvijek želio, diplomirati, dobije posao, trudnoća i porod proteku u najboljem redu, rodilo se zdravo dijete. Ili nakon nesreće operacija je dobro prošla, pacijent će se brzo oporaviti. Čovjek nađe dobar posao, dobije nagradu. Kad mu se takvo što dogodi, onda o tomu radosno govori svima. Svoju radost želi sa svima podijeliti. Kakva bi to radost i sreća bili, ako je ne bi mogli drugima iznijeti i s njima podijeliti da se još umnoži?

Tako je bilo i s apostolima nakon Kristova uskrsnuća i nakon što su se ispunili snagom i milošću Duha Svetoga. Vlastitim su ušima slušali Kristov nauk, bili očevici njegovih čudesa i svjedoci njegova uskrsnuća. Znali su i na sebi iskusili snagu Kristova uskrsnuća. Bili su uvjereni da Krist svojom smrću i uskrsnućem svakoga koji povjeruje već ovdje na Zemlji, čini dionikom nebeskoga kraljevstva koji će se u punini ostvariti u vječnosti. Svoju radost i divno iskustvo, željeli su podijeliti sa svojim sunarodnjacima.

Međutim, sve to nije prošlo bez otpora, progona i patnje sve do mučeništva. To se događalo i kroz cijelu povijest kršćanstva, a slično se događa i dandanas. Neprestano slušamo o progonstvima poradi Krista u različitim dijelovima svijeta sve do polaganja vlastitoga života.

I danas svijet u kojemu živimo sve manje mjesta ostavlja za Boga. Važno je posjedovati sve više i bolje. Važno je postići uspjeh i biti popularan. Važno je trošiti i uživati. Opijamo se rastom standarda, trčimo za bogatstvom i slavom. Nije više važno imati mobitel, nego koji model imamo. Isto je tako s automobilom, komadom odjeće ili obuće. Važno je biti slavan, utjecajan, zapažen.

U današnjem evanđeoskom odlomku sv. Ivan opisuje Isusovo treće ukazanje svojim učenicima u Galileji kamo im je, nakon što je uskrsnuo i zapovjedio da pođu. Oni su došli u Galileju, prilično zbunjeni. Nisu znali što im je činiti, niti što Gospodin od njih hoće. Prije, dok ih je on vodio, raspoređivao im je dužnosti i nisu morali razbijati glavu smišljajući zadaće, planove i obveze. O svemu je Gospodin vodio brigu, koji ih je tada pozvao s Galilejskoga mora obećavši Petru i drugovima da će ljude loviti.

Oni su bili uvjereni da je on svoje obećanje ispunio u razdoblju uspješnoga djelovanja i okupljanja mnoštva naroda koji je išao za njima, slušalo učitelja, čemu su i sami davali svoj doprinos. Nisu ni slutili da je to obećanje bilo dano tek kao nagovještaj poslije uskrsne plodnosti njihova propovijedanja. I premda su se s uskrslim Gospodinom do tada susreli dvaput, u dvorani posljednje večere, ipak im još uvijek to sve djelovalo čudno i zbunjujuće. Svaki put on je iščeznuo njihovim očima te im je njegov trag blijedio pred očima, a da nisu niti znali što točno o njemu vjerovati.

I dok tako iščekuju u Galileji u sveopćoj neizvjesnosti, Petar se odlučuje prikratiti vrijeme ribareći, kao što je nekada činio, a njegovi prijatelji odluče ići s njime. Petrovu inicijativu može razumjeti svatko tko je imao iskustva s ribarenjem, jer tko je oprobao izazov ribolova, teško može odoljeti prigodi poput one koja se ukazala skupini apostola i učenika. Da ponovno, nakon tri godine, opet bace mreže – kušajući ribolovačku sreću.

Njihovo duhovno stanje i pokušaj da aktivnošću skrate vrijeme odraz je i slika i nas kršćana današnjice, koji, manje više, uronjeni u svakodnevnicu isto tako stojimo na obali života, nesigurni, zbunjeni i izgubljeni. Ne osjećamo uvijek živom i djelotvornom njegovu uskrsnu prisutnost u svome životu, niti značenje uskrsnuća. Ne znamo uvijek što nam je činiti ni kako se Bogu potpuno darovati. Ne znamo točno što on očekuje i hoće od nas u životu, te nam se čini najlogičnijim svoje vrijeme ispuniti profesionalnom aktivnošću.

Ali kao što ni apostoli nisu imali uspjeha u ribolovu, tako je i naša svakodnevnica besplodna, ukoliko nije prožeta sviješću prisutnosti uskrsloga Gospodina. Kao što je Gospodin onda, pozivajući ih da bace mreže prema njegovoj uputi, učinio plodnim njihov napor i nama danas ne preostaje drugo nego poći njihovim stopama. Jer životne plodnosti pa ni uspjeha, nema u izvanjskom ljudskom aktivizmu, kojim čovjek do neke mjere može zasititi svoje potrebe, ali ne može pronaći ispunjenje.

Kod apostola prazne mreže odraz su takvoga života. Uložen je napor, a rezultat je oskudan i nikakav. Tek kad se sluša riječ Uskrsloga, koji usmjerava i obogaćuje i naše djelovanje, ostvarujemo pravi uspjeh, te uloženi napor postiže svoj smisao. Ivan nam pruža stvarno rješenje za život svakodnevnice, radi čega je ispričao i ovaj događaj o ukazanju Uskrsloga na Galilejskom moru.

I sam je trebao dati odgovor kršćanima, koji su se pitali o Kristovu drugom dolasku ili su sumnjali u njegovo uskrsnuće. Jer im je uslijed zbunjenosti i slabosti, Kristov lik blijedio pred očima. Ivan im kao odgovor opisuje ovo apostolsko iskustvo, koje se odlikuje nesnalaženjem i slabošću. Ali isto tako svjedoči o potrebi da se uskrsloga Gospodina doživi u svakodnevnim aktivnostima, ma koliko nas vremensko razdoblje dijelilo od toga najznačajnijega događaja u ljudskoj povijesti.

Ako je Kristovo uskrsnuće tlapnja i neistina, onda je udaljeno od nas onoliko koliko može biti udaljena smrt od života, nepostojanje od postojanja, laž od istine. Ukoliko je, njegovo uskrsnuće istina, kao što vjerujemo da jest, onda je jednako blizu svojim apostolima, Ivanovim vjernicima i nama, jer za njega nema barijera prostora i vremena.

Vrijeme nam je posvetiti svoju svakodnevnicu snagom uskrsloga Gospodina, pouzdavajući se u njegovo vodstvo i u hranu života, koju je on za nas pripremio i želi s nama blagovati. Ne možemo niti izraziti koliko je dragocjeno prepoznati ga na obali našega življenja i djelovanja. Kao što je to učinio ljubljeni učenik, tako da cijelo naše biće može biti prožeto njegovom uskrsnom slavom. Isto tako je žurno i neodgodivo zaplivati prema njemu svim žarom, kao što je to Petar učinio.  Neka nam današnje Evanđelje bude dodatni poticaj da tražimo i doživljavamo Gospodnje uskrsnuće uslijed svakodnevnih briga i nedoumica. Da žarom vjere i ljubavi svladavamo svako kolebanje i nedoumicu, koje nas prate na putu života vjere.

fra Mate Tadić, OFM

PODIJELI