Prije nekoliko dana na Čistu Srijedu, započeli smo sveto, milosno, blagoslovljeno te od Boga darovano vrijeme korizme. Korizma je pravo pokorničko vrijeme, sveto i ozbiljno vrijeme – vrijeme obraćenja i razmatranja, vrijeme intenzivne molitve i posta i milosti, vrijeme radosnoga predanja u vjeri… Vrijeme priprave na Uskrs!
Korizma je vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga, vrijeme dubljeg promišljanja zašto smo na svijetu, te čemu naš život i naše življenje na zemlji?
Ovo je vrijeme i nama Bog svake godine dariva, kako bismo se mijenjali, popravljali, poboljšavali svoje putove te se čistili od grijeha i postali novi ljudi. Pozvani smo na istinsko obraćenje srca. Da bi u tome uspjeli, potrebna nam je molitva, post i djela ljubavi…
U ovom milosnom vremenu pozvani smo činiti djela ljubavi našim bližnjima, siromasima. Ne zaboravimo: mi smo katolici vjernici, opečaćeni snagom svetih sakramenata, hranimo se Tijelom i Krvlju Kristovom: može li naš bližnji prepoznati u nama nazočnost Božju?
Mogu li proći ravnodušno pokraj brata ili sestre koji su u nevolji, tjeskobi i neimaštini? Bog mi je toliko toga darovao i od mene očekuje da pomognem braći i sestrama u nevolji.
Današnja biblijska čitanja pozivaju nas na obraćenje, na promjenu života te na odluku, da ćemo uistinu početi vjerovati Evanđelju te svemu što je Gospodin Isus rekao i učinio.
Evanđelje nam govori kako je Isusa Duh vodio četrdeset dana pustinjom. Pustinja je u biblijskom smislu mjesto sabranosti, povučenosti i susreta s živim Bogom. Isus je postio i molio.
I mi bismo trebali s Isusom poći u pustinju. Naša pustinja može biti naša sobica, neki kutak ili mjesto gdje ćemo biti u samoći, sjediniti se s Bogom u duhu i moliti srcem, s ljubavlju. Tu ćemo otkriti čega se trebamo odreći, kojih prolaznih vrijednosti… Uvidjet ćemo gdje smo slabi i navezani na prolazno i što nam priječi da živimo u slobodi i ljubavi sa svojim Bogom.
Markov izvještaj u današnjem evanđelju veoma je kratak i sadržajan. Isus je u pustinji. Četrdeset dana samoće i molitve, kušnje i pokore, uzeo je sebi kao pripravu za javni nastup koji će izmijeniti lice svijeta i tijek povijesti.
Gospodin je u pustinji: htio je potvrditi vlastitim životom što će tražiti od drugih; učiti druge što je sam činio. Ponudit će svijetu ne samo svoje riječi, nego svoja djela, život: svoju živu osobu, vlastito življenje svojeg nauka kao primjer, poticaj, zahtjev, ideal…
On nije samo propovijedao, davao savjete. On je bio ono što je govorio: svaku svoju riječ pretvorio je u vlastiti život, dao joj svoju krv i tijelo da pokaže osobno što će tražiti od nas. Bio je i ostaje savršeni primjer nesebičnosti, odricanja, pokore, obraćenja – iako mu ništa od toga nije trebalo: da nas živim sobom – primjerom uvjeri da to sve treba nama.
Iz samoće pustinje Isus se vraća među ljude s velikim zahtjevom: “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!” U ovim riječima je čitavo Evanđelje, sav naš kršćanski život, smisao i sadržaj našega kršćanstva, naše korizme.
„Ispunilo se vrijeme“, vrijeme iščekivanja i čežnje je isteklo, a došlo je vrijeme ispunjenja svih proroštava i ljudskih nadanja.
„Božje kraljevstvo“ je ovdje. Bog tako reći, po svom Sinu uzima sve u svoje ruke. Dolaskom Isusovim i njegovim djelovanjem nama se otvorilo nebo, vječno Božje Kraljevstvo. Može se reći da je Isusovim dolaskom već započela vječnost. I mi živimo za vječnost
“Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Evanđelju)!” Potrebno je ispuniti dva uvjeta da bi došli u Božje kraljevstvo: to je obraćenje i vjera.
Dobro je sjetiti se i riječi svetoga Pavla koji nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka!
Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, nego i za sve, za Tebe i za mene – danas. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti!
Obratite se! – kaže Isus. To znači – razmislite o svome životu! Okrenite se k meni! Promijenite se! Shvatite što je najvažnije u životu! Postavite nove ciljeve! To je izazov ovoga trenutka.
Korizma: dani molitve, obraćenja, pokore! Poziv Kristov ozbiljan je i jasan: “Obratite se!” Čovjek može u kraljevstvo Božje, do Boga samo ako se “obrati”, izmijeni.
Braćo i sestre, naša korizma je ponavljanje Isusove korizme, njegovih 40 dana pustinje, odricanja, molitve, posta, pokore.
Korizma je poziv na obraćenje i vrijeme obraćenja. Obratiti se znači promijeniti svoj život, svoje biće tako da bude što sličnije biću i životu Bogočovjeka – Isusa Krista.
Često se čuje: “Glavno je biti dobar čovjek.” Ne, to nije ni glavno ni dovoljno. Kršćanin morao bi biti više nego “dobar čovjek”. On mora biti kao Bogočovjek, nastojati da se približi tom liku – idealu. “Obratite se!” – ponavlja Crkva riječi Gospodinove.
Obratiti se znači: sebe staviti pred Isusa Krista, uzor i uzorak za naš život – i vidjeti koliko mu sličimo. Promijeniti životni put, ići obrnuto nego idemo. Obratiti se znači: pokušati odreći se svojih sebičnih zahtjeva i prohtjeva, svojih mušica i ludosti, nagona i sklonosti, svojih grijeha i lutanja ma koliko nas to stajalo.
Kroz sva stoljeća korizma je bila vrijeme kršćanske ozbiljnosti – i poziv da kršćanin ozbiljno provjeri svoje kršćanstvo: koliko je jak i zreo. Sve bučne igre, zabave, priredbe, svadbe bile su zabranjene ili ograničene.
Čitava Crkva povlačila se u tišinu, činila pokoru, obraćala se… Posebno veliku pokoru morale su činiti tri kategorije grješnika: otpadnici od vjere, ubojice i preljubnici. Na Pepelnicu obukli bi pokorničko odijelo, posuli glavu pepelom – i onda su morali napustiti crkvu – do Velikog četvrtka.
“Obratite se!” Naša korizmena ispovijed je odziv na ovaj poziv – naše godišnje obraćenje; zapravo to mora biti svaka naša ispovijed.
Korizma i ispovijed u korizmi upravo je zato da se stavimo pred Boga kakvi jesmo i da skinemo maske te pokušamo biti kakvi bismo morali biti po Božjem nacrtu, da na svoja lica stavimo obličje Isusova lica.
“Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!” “Obratite se!” Poziv – meni, vama, svima. Korizma je poziv na provjeru sebe: koliko smo i koliki vjernici. Možemo li dati svjedočanstvo o svojoj vjeri!?
Korizma, pokora, obraćenje potrebno je svakom čovjeku, cijeloj Crkvi, svakome od nas. Nikad nismo toliko dobri, da ne možemo biti bolji. Nažalost, najčešće mi uopće nismo dobri ni sveti.
Pokušajmo to postati ove korizme! “Obratite se!” – poručuje Gospodin.
Pokušajmo postati onakvi kakvi bismo morali biti, kakvi bismo mogli postati – zov je korizme.
Odrekla sam se grijeha i navezanosti na dečka
Djevojka Ana pripovijeda kako se odrekla grijeha i susrela Isusa.
“Bila je korizma i ja sam razmišljala čega bih se odrekla: slatkiša, fine hrane, izlazaka, Facebooka, kave… Priznajem, u meni se nešto počelo događati. Nešto mi je govorilo kako to nije dovoljno jako’. Nešto u mojoj nutrini mi je govorilo: ‘Odreci se grijeha!’
U to vrijeme bila sam u vezi, i to grješnoj (s momkom sam spavala). Nisam bila sretna zbog toga. Borila sam se i tražila izlaz iz teškoga grješnog stanja. S pomoću Božjom odlučila sam: ‘Odričem se grijeha bludnosti!’ Rekla sam to dečku. Nije burno reagirao…
Otišla sam na sv. ispovijed i odlučila redovito odlaziti na sv. Misu i posvećivati svoje vrijeme Isusu. Znam da je Isus za mene umro, zapravo zbog mojih grijeha. On je moj moćni Spasitelj i čudesni Otkupitelj. Osjećala sam kako se pomalo mijenjam.
Korizma je za mene bila početak moga obraćenja, početak novoga života, života s Bogom. Dopustila sam Isusu da potpuno preuzme moj život.
Počela sam ići na duhovne obnove i tu sam susrela živoga Boga. Otvorila sam mu svoje srce i On je u potpunosti ušao u moj život. Izliječio je moje rane koje je grijeh učinio…
Nije lako danas živjeti čisto. Priznajem da je život u čistoći za mene blagoslov. Živeći čisto i moleći pronašla sam dečka koji je prije godinu dana postao moj muž!“
+ + + + + + + + + + + + + + +
Korizma je povoljno (milosno) vrijeme spasenja
Započinjemo ovogodišnju korizmu kao povlašteno i intenzivno vrijeme duhovne obnove, duhovne inventure našega života, vrijeme milosti i spasenja, vrijeme obraćenja i molitve, vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga.
Korizma je vrijeme, u kojem pokušavamo intenzivnije steći dobre navike a osloboditi se onih loših. Poneki već odustaju i prije nego što započnu. Ovo vrijeme je vrijeme milosti i daje nam snage da ne odustajemo.
Vrijeme korizme ne znači samo manje jesti i piti, uopće manje zahtijevati i trošiti za sebe.
Smisao je: Trebamo postati slobodni i zdravi; porasti u ljubavi, pronaći samoga sebe; uvježbati i ostvariti ono, što smo po krštenju postali: novi ljudi, djeca Božja u kojima se očituje Krist.
Ovo milosno vrijeme pokore uvodi nas dublje u tajnu grijeha i spasenja. Najveća zapreka na putu prema Bogu jest grijeh, grijeh kao svjesno odvraćanje od Boga, kao svjesno Bogu reći „ne“.
Naš se pogled treba usmjeriti prema Kristu, naša molitva trebala bi postati redovitija i iz srca, naša ljubav prema bližnjemu revnija, naš način života iskreniji.
Sveti Pavao nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka! Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, nego i za vas, koji ovo čitate, i za mene – danas, sada! Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti!
Korizma je vrijeme pokore, posta i molitve. Milosno i povlašteno vrijeme. Upoznajmo što bolje sebe, postanimo iskreniji prema sebi, priznajmo svoje nedostatke, svoje srce čistimo od svake ovisnosti, obraćajmo se i ljubimo Boga, tražeći njegovo milosrđe i tako bivajmo sve više pravedniji i ponizniji…
Vjera je milost, koja nije samo u srcu i na usnama. Ona bi trebala biti u životnom ostvarivanju. I u srcu, i na usnama i u djelima! Istinski živjeti. Vjera je živi odnos čovjeka s Bogom. S vjerom smo na Kristovu putu.
Na pitanje što je korizma, obično odgovaramo, da je to vrijeme pokore. To je istina.
Bit korizme je u tome da je ona duhovno iskustvo obraćenja – i to osobno… Ona je iskustvo milosnoga vremena koje nam govori o ljubavi Božjoj prema čovjeku i o čovjekovu odgovoru vjere na tu Božju ljubav, koja se očitovala u Isusu Kristu. Mnogo je toga što nas u životu čini praznima i razočaranima: kao što su razne brige, ovisnosti i nebitne stvari…
Ući u korizmu znači osloboditi se svega što nas rastresa kako bismo mogli slušati Boga i uroniti u njegovo otajstvo ljubavi, kao što je to činio Isus. Nađimo mirne kutke, kako bismo se u tišini srca sabrali i našli pred Bogom i poslušali njegov glas, a odbacili sve druge zavodljive glasove.
Korizma je milosno, duboko i žarko iskustvo ljubavi Božje. Da bismo živjeli tu ljubav trebalo bi otići s Kristom u pustinju i tako biti u šutnji i molitvi s Bogom.
“Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drukčiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv. Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova Uskrsa i nade, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti”. (don Tomislav Ivančić)
Korizma je vrijeme istinskoga odricanja. Svatko sam za sebe trebao bi odabrati ono što će pridonijeti njegovu duhovnom napretku i rastu u ljubavi. Rast u ljubavi svrha je našega kršćanskog života, pa i korizme. Učinimo sve kako bismo se oslobodili nekoga poroka, grijeha, mane, te u vlastiti život uvesti neku korisnu i dobru naviku. Dobro bi bilo vježbati se u samozatajnosti i poniznosti, strpljivosti prema ukućanima, marljivosti i pomaganju braći i sestrama u potrebi…
Naći vremena i svaki dan čitati Sveto Pismo ili pojačati osobnu i obiteljsku molitvu. Hvale vrijedno bi bilo odreći se gledanja “sapunica” i moliti obiteljsku krunicu. Čvrsto odlučiti u korizmi nikoga ne koriti (kritizirati) nego govoriti samo pozitivno i dobro. Pokušati ići na Svetu Misu nekoliko puta u tjednu i moliti križni put. Biti osvjedočeni vjernik…!
Korizma je pokorničko i milosno vrijeme u kojem se želimo vratiti Bogu, vratiti se na svoje kršćanske korijene, otkriti ljepotu krsne milosti i Božjeg sinovstva koje smo dobili.
Molitva, post i milostinja pomažu nam da se oslobodimo od grijeha i krenemo prema svetosti. Evo moćnog sredstva u našim rukama. Ovo je oproban put. Evanđeoski. Isusov. Okušajmo ga ove godine. I Otac naš, koji vidi u tajnosti, uzvratit će nam.
Naše je srce ranjeno grijehom, osakaćeno požudom i zato smo pozvani na obraćenje. Evo nam milosnoga vremena i iskoristimo ga što bolje!
fra Petar Ljubičić
