ŽIVOTNI NEUSPJESI I GUBITCI
U životu nije lako, suočiti se s neuspjesima i gubitcima, osobito ako se uz to osjetimo nemoćnima da to popravimo i poboljšamo. U nama se pri tom javlja nedostatak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti. Kao da postanemo manje vrijedni, jer nismo krenuli korak dalje i nadmašili sami sebe u prijeđenoj granici. U tim situacijama nerijetko znamo optuživati, druge ljude do nas da nas ne razumiju te nam žele nauditi ili podmetnuti nogu u sprječavanju koracanja unaprijed. Međutim, pogledamo li bolje i trjeznije počesto smo za mnogo toga što nam se događa, ustvari krivi sami sebi. Svojom samouvjerenošću, tvrdoglavošću i isključivošću drugih, počesto se izoliramo postajući ravnodušnima pa i prema dojučerašnjim prijateljima. Dobro je ovo znati i sebi priznati, kako krivce svojih neuspjeha ne bismo uvijek tražili u drugima, nego ponajprije u samima sebi. A ako mi poradimo da budemo sami kod sebe, bit će nam lakše poraditi i na nama da bismo otklonili zaprjeke najprije prema sebi samima kao i drugima oko nas. (Tomislavgrad, 27. prosinca 2011.)
LJUBAV DARUJE – LJUBOMORA MORI!
Čini se da ljubav i ljubomora imaju isto korijensko značenje, ali i velikih razlika. Ljubav je okrenuta darivanju i radosti drugoga što usrećuje i nas same, a ljubomora je ljubav okrenuta naglavačke. To bi ustvari bila ljubav u darivanju drugoga koja nas ne bi veselila nego žalostila i time morila. Ima različitih vrsta ljubavi: partnerska, prijateljska i božanska, dok ljubomora može biti dvojaka: negativna i pozitivna. Negativna i razarajuća ljubomora razara ljubav unoseći sumnju i dijeleći ljubav, dok pozitivna ljubomora može biti i poticaj za novi početak i rast u ljubavi. Negativna ljubomora je razarajuća te čak ide toliko daleko da od ljubomore možemo biti i bolesni.
Danas se puno govori o ljubavi, ali ne i o ljubomori pa možemo pomisliti da više ima ljubavi nego li ljubomore. Međutim, čini se da je upravo obrnuto! Jer često puta o onomu čega nema mnogo se govori, a čega nedostaje ili o stvarnim problemima bilo osobnim ili društvenim nažalost se šuti. A kad se pojave, iznenadimo se od kamo su došli pa često puta zna biti prekasno. Zbog nedostatka ljubavi zna doći do ljubomore, koja se zna izroditi u psihičko ili fizičko nasilje.
Pokažimo zato jedni drugima i za druge više ljubavi, a manje pretvaranja, praznih i prividnih priča o ljubavi. A s druge strane ljubomoru znajmo barem priznati prema drugima da ne bi oboljeli od ljubomore. (Tomislavgrad, 16. siječnja 2009.)
POTICAJNE MISLI
Neugodno je ozračje i osjećaj kada u razjedinjenoj obitelji vladaju stalne svađe, trzavice i zategnuti odnosi među njenim članovima. Poput teškog kamena nad glavama svih, mučno je kad za objedom sve prisutne davi grobna tišina, te jedni šute iz ljutnje, drugi iz inata, a treći iz principa. (Tomislavgrad, 18. veljače 2016.)
Nakon što promotrimo kako neki ljudi sočno blaguju na sarkazmu vlastitog egoizma i zaslađuju desertom naslađivanja ironijom, čudimo se kako uopće više imaju teka za tjelesnu okrjepu. (Tomislavgrad, 20. veljače 2016.)
Nije svaka bolest na prvi mah uočljiva, niti vidljiva tjelesnim očima. Podmukle bolesti koje se pokažu tek nakon nekog vremena su najopasnije, kada ljudi umisle da su potpuno zdravi i da im je nepotrebna bilo kakva terapija. (Tomislavgrad, 26. veljače 2016.)
Promatrajući vlastite reakcije, ponašanja i odluke u nekim prigodama, nakon nekog vremena uviđamo, kako smo to mogli puno bolje učiniti. Ipak, svjesni smo svoje nestalnosti i nesavršenosti, što nas u bitnoj mjeri i čini ljudima! (Tomislavgrad, 26. veljače 2016.)
Ima ih koji drže da će nam zagorčati život ako za njih više ne postojimo i upadnemo u nemilost. Ali kad uvide da su nam time učinili čak i ustupak te da nam to ne smeta, nemoćno počnu negodovati i histerizirati, jer su se izjalovila njihova snoviđenja i nisu obistinila očekivanja. (Tomislavgrad, 27. veljače 2016.)
Kao ljudi poniknuli smo iz određenog naroda, te smo uvjetovani posebnostima vjere, jezika, kulture, običaja, tradicije. Kao takvi susrećemo se, komuniciramo i surađujemo jedni s drugima Koliko bogatstvo u različitosti što nije razlog sporenja niti sukobljavanja, koliko uzajamnog upoznavanja u nadilaženju predrasuda. (Tomislavgrad, 27. veljače 2016.)
Nakon što smo one koji ne zavrjeđuju, kaznili na najučinkovitiji način da više nemaju nekadašnje koristi od nas, takvi nerijetko postanu nasrtljivi i agresivni te u nemoći pokažu svoje pravo lice, predbacujući nam štošta iz negdašnje prošlosti i ponašanja. (Tomislavgrad, 27. veljače 2016.)
Ljudi namjerno izbjegavaju jedni druge poradi straha, ljubomore ili omalovažavanja! (Tomislavgrad, 5. veljače 2016.)
Nekima je u krvi neprestano obmanjivati sugovornike izmišljajući i šireći slatke i golicave priče koje pretaču u ideje, što drugima naturaju kao istinu iz svega pokušavajući ostvariti vlastitu korist. (Tomislavgrad, 10. ožujka 2016.)
Budi dobronamjeran, iskren i pošten prema drugim ljudima, ali ne zavaravaj se da će svi takvi biti prema tebi. Znaj da te svi promatraju i prosuđuju prema svojim ukusima i mjerilima, dok ti se neki žele nametnuti i ako mogu iskoristiti. Pokušat će te „popiti poput pilule u čaši vode“, dok je na tebi da im „zapne u grlu i osjete gorčinu u želucu“. (Tomislavgrad, 12. ožujka 2016.)
Držim da je od svega u životu najteže – a ujedno i najpotrebnije, biti normalan, umjeren i čovječan, te ni u čemu ne ići u krajnosti! (Tomislavgrad, 13. ožujka 2016.)
Ne dopusti bilo kome da te podcjenjuje, „vuče za nos“ ili omalovažava. Imaš svoje ljudsko dostojanstvo i u tim situacijama, smogni snage takvima reći: ‘Prekini!’ i ‘Ne može tako dalje!’ (Tomislavgrad, 13. ožujka 2016.)
Na mene osobito djeluje smirujuće i motivirajuće što potiče na stvaralačku kreativnost, slušanje dobre glazbe te okruženost dobrim i pozitivnim ljudima! (Tomislavgrad, 13. ožujka 2016.)
Ima ih koji su širokogrudni i rječiti s uzdignutim čelom kod davanja savjeta što bi za nas bilo najbolje, ali brzo utihnu sa spuštenom glavom kada zatražimo konkretnu pripomoć u ostvarenju njihovih savjeta. (Tomislavgrad, 14. ožujka 2016.)
fra Mate Tadić, OFM
