Gledajući ove poplave, gledajući suze mnogih koji ostali bez “krova nad glavom”, pitam se što li će se tek biti jer ovo nije kraj – ovo je tek početak. Obratite se i vjerujte Evanđelju!
Bog nas stalno opominje da gradimo kuću, da gradimo dom u sebi, u svojoj duši. To nikakav potres, nikakve oluje niti poplave neće uništiti.
Čitajte Bibliju jer je to živa Božja riječ. Koliko li je samo prispodoba kojima nas Gospodin opominje u ljubavi da ne skupljamo bogatstvo na Zemlji, jer ne znamo ni čas ni vrijeme kad će Gospodin k sebi pozvati našu dušu.
Mnogi su ostali bez „igdje ičega“, ali sve se to svodi na materijalno. Doista je lijepo što sad svi pomažu, ali, hej, braćo i sestre, zar nas Gospodin ne uči da ako darujemo, darujemo da se to „ne vidi“, ako molimo, da molimo u domu, a ne pred svima i na sav glas.
Govori nam Gospodin „što god učinite ovoj mojoj maloj braći, meni učiniste“ i trebamo pomoći svakome. Zaista, gledajući mnoge koji doniraju i pomažu, neka im Gospodin uzvrati. Pomažu, nažalost, većinom oni koji ni sami nemaju dovoljno za sebe, ali pokazuju svoju snagu, svoju vjeru, svoje milosrđe dajući i ono što sami nemaju, ne hvaleći se riječima nego djelima. Tako to gotovo uvijek biva, uz časne izuzetke, sit gladnom ne vjeruje i mnogi koji ne bi niti osjetili kad bi se nečega odrekli, ne čine to. Učine li, nastoje da to svi saznaju.
Stoga, NE ZABORAVIMO, jedini dom, jedina kuća, jedini stan čeka nas u Vječnoj Domovini, Nebeskom Kraljevstvu koje je Gospodin pripremio onima koji Ga ljube i zato živimo i radimo za Nebesko Kraljevstvo da jednog dana svi zajedno budemo tamo gdje je pravi dom, jedini dom – uz našega Gospodina
Simona Ištvanović i uredništvo
