Zanimljivo je kako osobito među intelektualcima ima zavisti i ne daj Bože da radiš na određenoj tematici, a da neke pitaš za literaturu. Napose je poznato za jednog doktora akademika da ga nije preporučljivo pitati literaturu, za nešto što pripremaš, pišeš i istražuješ. Jer odmah slijede ispričavanja da ustvari i on radi na tome. Tako sam se u svibnju 2014. susreo s tim profesorom za koga kolaju takve priče. Pita me na čemu sad radim i o čemu pišem. Baš mi je „naletio“ na „vole“ pa mu izravno bez „dlake na jeziku“ rekoh: „To se zanimaš o meni, kako bi i Ti o tome započeo pisati!“ Ne bi mu svejedno na te riječi pa se opravdavao, ali istina pogađa! (Tomislavgrad, 23. svibnja 2014.)
fra Mate Tadić,OFM
