Mk 14,1-15,47
Zastanimo pred Isusovom žrtvom na križu i zapitajmo se koliko smo danas požrtvovni? Žrtva je često shvaćena kao gubitak ili gubitnik. Većina vijesti bombardira nas novim podacima o žrtvama i njihovim neuspjesima. Na tom putu nitko ne želi biti žrtva nego pobjednik i „gospodski proletjeti“ iznad ovoga svijeta u vječnost.
Međutim, Isusova žrtva budi nas iz sna o lakom životu i gospodskom autoritetu. Isus podmeće leđa za naš spas. Time nas odgaja za požrtvovnu ljubav, koja nadilazi osvetu. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je Isus pred moćnicima ovoga svijeta govorio da slobodno daruje svoj život i da mu ga nitko ne oduzima. U njegovom daru otkriva se tajna ljubavi i potpuno izvršavanje Očeve volje. Svoj život, svoju žrtvu daje kao otkup na korist mnogih. Svojom krvlju, poput starozavjetnog Janjeta, potvrđuje Novi i konačni savez. Isusova žrtva, iako donosi patnju, ipak je pobjeda nad zlom i grijehom.
Isusova žrtva u iskustvu podmetnutih leđa za nas je nadahnuće da usmjerimo pogled srca prema patnji i potrebama ljudi oko sebe i da ne budemo otuđeni od stvarnosti i odgovornosti prema životu. I da ostanemo u uzajamnoj ljubavi. Izgleda da često ne shvaćamo Isusovu žrtvu. I nije to samo prigovor nama, nego svakom pokoljenju kršćana. Maslinski vrt je bio mjesto ponovnog sotonskog napada na Isusa. Đavao je znao da će izgubiti bitku za čovjeka. Isusa je spopala užas i tjeskoba. Duša mu je bila nasmrt žalosna. Od nutarnje patnje pao je na zemlju s molitvom na usnama Abba! Oče! Tog trenutka Isus je trebao također i žrtvu svojih apostola: „Ostanite ovdje i bdijte!“ Njihova žrtva u ujedinjenju s Isusovom bila je za njih spasonosna. Međutim, čim se Učitelj udaljava, učenike svladava san. Nisu izdržali u vjernosti Isusovoj riječi. „Petre zašto spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je voljan, no tijelo je slabo.“ I ostali su učenici bili pozaspali. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. A onda, kad su došli vojnici uhvatiti Isusa, slijedi bijeg učenika. Svatko trči u svoju stranu. Svi žele spasiti svoje živote, ali ne na način na koji ih je poučio Gospodin. To je toliko očito da se Marko evanđelist spominje i nekog mladića koji ostavljajući svoju odjeću bježi gol kako bi spasio svoj goli život. Toliko su se svi bojali žrtve, no još tada nisu ozbiljno shvaćali Isusove riječi. A koliko mi ostajemo zaronjeni u Božju riječ?
Čudni smo. Koliko li se puta prizor iz Maslinska vrta premješta na naše putove u trenucima kada je najpotrebnije bdjeti i moliti. Gdje smo mi na putu požrtvovnosti, što će reći darivanja sebe drugima? I nas spopada san. Sklapaju se oči, kapci postaju sve teži. To je duhovna slika života u grijehu, životarenja bez Isusa. Sve je onda teško i naopako. Čini mi se kao da ljudi današnjice ne znaju biti požrtvovni. Posebno mislim na mlade. Čudno da se raspadaju brakovi i to već u prvoj ili drugoj godini. Čini se da možemo biti za drugoga samo dok to nama odgovara. Kada stvari krenu nepovoljno, tražimo krivca u drugomu. Koliko smi spreman preuzeti odgovornost za svoj život, svoje odluke i prihvatiti svjesno posljedice tih odluka? Isus nas poučava o požrtvovnoj ljubavi, koja izvire iz slobode. Isus je slobodan kad su mu ruke vezane, slobodan je u ljubavi i kad ga vezana bičuju i trnjem krune, slobodan je prikovan na križ i kada više ne može učiniti niti jedan pokret ni rukom ni nogom, on ljubi i prašta, ne mrzi nego voli. Tako je majka koja voli svoga supruga i djecu slobodna i radosna iako je svakoga trenutka okupirana nekom obavezom ili poslom. Tako je otac obitelji slobodan kada naporno radi da bi svojoj obitelji osigurao egzistenciju. Tako je dobar radnik slobodan kad obavi svoj posao svim srcem i najbolje što može i zna bez obzira na plaću ili odnos njegovog poslodavca. Slobodan je mladić i djevojka koji misle svojom glavom i donose odluke u skladu sa svojom savješću i učiteljstvom Crkve, zato što Bog tako hoće. ne zato što ljudi tako kažu. Ljudi govore svaki puta drukčije, znači da samo nemaju kompas. Ali Isus ga ima. On dolazi od Oca i zna kako je kod Oca i želi i nama tu slobodu- da uživamo u očinskoj kući. Isus nas uči ljubavi i požrtvovnosti. Ako to shvatimo, spremni ćemo biti na potpunu žrtvu za Boga i bližnje. Vjernici nisu gospoda, nego sluge, Isusovi prijatelji, koji danomice nose svoj križ. On, koji je Bog, primio lik sluge kako bi nam pokazao Oca. Njegova žrtva križa baca svjetlo na naše živote mijenjajući ih ako smo spremni ići za njim. Jesli li ti prijatelj i sljedbenik Isusa Krista iz Nazareta? Vidi li se iz tvoga života da si Njegov? Nosiš li strpljivo i radosno sve što te u životu zadesi: radosti, užitke i neuspjehe? Možeš li prihvatiti baš sve iz Božje ruke, ali zalažući se za dobro? Molimo za obraćenje, da to uistinu možemo, iskrena i čista srca!
Pater Arek Krasicki
