Zašto nam je potrebna lustracija?

76

Zašto nam je potrebna lustracija?

 

 

Lustracija (lat. lustratio-rasvjetljavanje) znači provjeravanje ili udaljavanje iz javnog i političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima poput komunističke partije ili nekakve ekstremne političke organizacije koja je tvorila vlast u nekoj državi. Mnogi Hrvati su padom Berlinskog zida očekivali promjene i u Hrvatskoj, no nakon rušenja Berlinskog zida ubrzo se dogodio i raspad  bivše Jugoslavije i osamostaljenje Hrvatske kojim smo naslijedili i komunističku prošlost. Usto nam je bio nametnut i rat, pa smo tijekom Domovinskog rata pretrpjeli i masovna protjerivanja, razaranja i genocid od strane srbočetničkih fašista i agresora iz Srbije. U Domovinskom ratu mnogi domoljubi su ginuli dok su bivši pripadnici zloglasne UDBE i komunističke partije, sada kao članovi domoljubnih stranaka, zauzimali položaje po kancelarijama, ministarstvima, poduzećima koje su u pretvorbi jednostavno mnogi prisvojili. Zauzeli su i medije preko kojih su dobili dodatnu moć. Tako su se jedni brinuli za svoje fotelje i položaje, a drugi su se brinuli za položaje na braniku domovine tj. prvoj crti bojišnice. Mnoga hrvatska mjesta su bila okupirana, gradovi i sela koja su se nalazila na prvoj crti bojišnice bila su razorena. Učinjena je velika materijalna šteta koju je prouzrokovao srpski agresor razarajući objekte topništvom ili avijacijom. Promjene u Hrvatskoj došle su drugačije nego u drugim postkomunističkim zemljama. Za razliku od drugih komunističkih zemalja, u Hrvatskoj postoji jedan fenomen. Naime, mnogi hrvatski komunisti nisu željeli neovisnu i samostalnu Hrvatsku nego Jugoslaviju, a silom prilika bili su natjerani pomiriti se s novonastalom Hrvatskom državom u kojoj su se više nego odlično snašli. Za mnoge Hrvatske političare riječ “lustracija” je sablažnjiva i na spomen same lustracije, mnogi to tumače kao nešto što nije normalno ni dobro. Za političare koji su nekada pripadali komunističkoj partiji, a nisu dali svoj doprinos u Domovinskome ratu, već su vršili unutarnju agresiju pljačkajući Hrvatsku na zakonski i profinjeni način prisvajajući državnu imovinu lustracija nije dobra. Oni bi po sili Zakona (o lustraciji) morali položiti sve račune pred poštenim hrvatskim narodom.

Mnogi Hrvati su apolitični i lakovjerni i mnogi ne mogu raspoznati razliku između lijeve ili desne opcije, između domoljublja i ekstremnog nacionalizma, i još mnogo toga vezano za hrvatsku političku svakodnevnicu. Mnogi nasjedaju na medijske manipulacije i vjeruju da je istina sve što vide na TV-u ili što pročitaju u dnevnom tisku. Bivši komunisti su sigurno prvaci svijeta u manipuliranju i uvjeravanju lakovjerne mase u vlastitu ispravnost i poštenje. Hrvatska je preko noći opustošena i opljačkana, ljudi su ostali na ulici i bez posla, mnogi traže spas od gladi kopajući po kontejnerima za smeće, sve više je ljudi koji prose, mladost (ali ne sam mladost već i iskusni stručnjaci) napušta Hrvatsku i odlazi u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Mnogi od tih mladih djeca su hrvatskih branitelja, odgojena u duhu vjere i domoljublja, ali su jednostavno prisiljena otići i sa sobom u srcu ponijeti Domovinu. Obrazovani i stručnjaci odlaze iz Hrvatske jer im je došlo do grla. Mnogi od njih su se dobro snašli i uspjeli u stranim državama i, bez obzira na sve domoljublje ovoga svijeta, ne pomišljaju na povratak.

Djeca političkih moćnika uživaju u Hrvatskoj i imaju siguran posao, a po potrebi za njih se radna mjesta i izmišljaju. Velika većina ih ne voli Hrvatsku. Nažalost, upravo oni koji Hrvatsku ne vole, u njoj imaju sve moguće privilegije. Tko je prouzrokovao takvo stanje? Čije je to nasljeđe? Odgovor je jasan. Političari su prešli iz ondašnje Komunističke partije u stranke s raznim predznacima uhljebivši se u onim strankama u kojima su imali najviše mogućnosti za veći grabež.

Danas je stanje u Hrvatskoj očajno i atmosfera je tmurna i žalosna, ljudi boluju od masovne depresije i nezadovoljstva. Posla nema, nema novaca, budućnost je nesigurna. Političari zabavljaju narod, nude im lažna obećanja, a kada ih ne mogu ispuniti, narodu ubace priču o “ustašama i partizanima”.

Političari skloni ljevici brane Tita, NOB-u, a čak tvrde da su partizani stvorili Hrvatsku. Mnogi su uvjerili naivni narod da je Tito bio najveći hrvatski sin koji je s partizanima stvorio Hrvatsku. Potiskuju se i prikrivaju masovna ubojstva Hrvata nakon pada Nezavisne države Hrvatske, a Bleiburg i Križni put mnogi žele prešutjeti. Jednako tako, i Domovinski rat mnogi žele obeščastiti i prikazati Hrvate kao krivce. Usto imamo i političare koji javno obeščašćuju Domovinski rat i branitelje (radi se o prosvjednicima ispred Savske 66) nazivajući ih šatorašima, ruljom, barbarima i divljacima. Te uvrede se šalju transparentno i sve u skladu sa zakonom, pa je danas situacija u Hrvatskoj takva da su mrzitelji Hrvatske zaštićeni zakonom. U isto vrijeme mnogi domoljubi i branitelji strahuju od eventualnih progona i boje se vremena kada se ponovo neće smjeti izgovoriti ni “H” od Hrvatske.

Mnogi spominju pomirbu, mnogi kažu da je za lustraciju prekasno. Kad čujem pojedince govoriti: “Nemojmo se vraćati u prošlost, okrenimo se budućnosti” smatram to nemogućim – bez raščišćene prošlosti nema ni zdrave budućnosti. Trebaju se osuditi svi zločini iz prošlosti kako jezikom, tako i srcem i to transparentno i zakonski da se zna da su masovni zločini počinjeni. Političari ljevice prvi bi se trebali odreći komunizma, a zločince osuditi žive ili mrtve. Ne mogu nam djeca i unuci partizana pričati o moralu ako su im roditelji, djedovi ili stričevi rušili oltare po crkvama, strijeljali nedužne ljude, svećenike, domoljube i ratne zarobljenike. Djeca egzekutora UDBE, pa i sami njihovi pripadnici ne bi nam smjeli krojiti budućnost države koju mi pošteni Hrvati volimo, a u njoj nemamo šanse za normalan život.

Lustracija nije samo politički nego i duhovni cilj. Bez duhovnog rasta nema niti gospodarskog rasta. Dok se ne raščisti s komunističkom prošlošću i dok nam se društvo ne počne temeljiti na istini, neće biti ni gospodarskog niti materijalnog napretka. Svaki pojedini čovjek bi trebao početi od sebe s lustracijom, početi se odricati onoga što u životu nije dobro da bi bilo u životu bolje. Tako i u društvu, potrebno je odreći se zla da bi mogli napredovati u dobru, a samo zdravi temelji države su najčvršći temelji društva na kojima će opstati naša jedina domovina Hrvatska.

 

Josip J.

PODIJELI