19.05.2020.

Ima ih u Hrvatskoj oko 16.500. Po ugovoru i Zakonu o radu trebaju mjesečno raditi 168 sati, a rijetko tko ne radi 275 sati za skoro najnižu plaću. Poslodavci ih ponižavaju i govore im da  ništa ne rade. Najteže je i najduže raditi čekajući i promatrati. Ima ih sa zanatima, srednjim i višim školama, čak i fakultetima. Ima priličan broj branitelja. Stjecanjem okolnosti morali su prihvatiti taj posao da prežive oni i njihove obitelji. A njihovi poslodavci su mahom bahate i primitivne seljačine koji otvoriše firme te vrste kojekakvim mućkama, financijskim i političkim. Za kulturu rada  i kulturu komunikacije sa zaposlenicima su jedva čuli da postoji. Glavni motiv im je bogaćenje, a cilj prestiž u društvu sa luksuznim autima, vilama, jahtama itd. Na molbe i kritike zaštitara prijete otkazom, iako ih nema dovoljno za taj posao na tržištu rada. Ako je manjak svaljuju na preostale tako da rade duplo, količinski i vremenski.

Na dlaku je ista situacija za radnike u ostalim branšama privatnog sektora – kiosci, kafići, restorani, trgovački lanci, hoteli, informatičke firme, špedicije, građevinske firme, OPG-ovi, u poljoprivredi, prerađivačkim djelatnostima, privatnim klinikama i ambulantama itd.

Što rade sindikati i inspekcijske službe!? Ako radnik prijavi, dobije otkaz, a računi stižu i ne može ih platiti. Naši sindikati su prašina u oči radnika vizavi njegovog prava. U razvijenijim zemljama zakonom je zabranjeno da država plaća sindikate. Moraju se financirati sami od članarina i biti neovisni od državnih institucija. Zato su njihove akcije konkretne i učinkovite za radnika.

Kod nas vlada pravo jačega – pravo džungle. Komunističko-udbaška oligarhija iz bivšeg sustava se udružila sa novopridošlim ognjištarima cijelog hrvatskog korpusa (u Domovinskom ratu i poslije). Stvorili su sustav vlastite neodgovornosti  za sve što rade. Spriječili su edukaciju stanovništva i učinkovito pravosuđe sa tisućama zakona što otvara mogućnost selektivnog suđenja i beskrajno dugih procesa.

Nezadovoljstvo ljudi svodi se na ideološko trvenje preko kontroliranih medija. Stalno sve vraćaju u sferu II. svjetskog rata, a prešućuju Domovinski rat optužujući samo srbe, a naše ekipe nisu i ne mogu biti nizašto krivi (tako se predstavljaju). Takozvane kulturnjake preziru i sprdaju se s njima tako ih nazivajući. Međutim oni imaju svoje ime – umjetnici, koji stvarnost bolje i ispravnije vide od njih (koruptivno – političkih „elita“).

Svi domoljubi, pošteni i vrijedni ljudi su zaštitari. Oni štite sebe, svoje obitelji, narod i domovinu. Domoljubnost je sveta kategorija od Boga dana. Domoljubi nježno ljube svoj narod i domovinu kao što majka i otac ljube dijete, baka i djed unuče, a dijete roditelje, baku i djeda, mladić djevojku a ona njega. Domoljublje se proteže na prirodu, na sve kreativno stvoreno, na sve pozitivne vrijednosti – duhovne, materijalne i umjetničke. Divi se etičnosti i estetičnosti svega stvorenog i na kraju Stvoritelju, Bogu koji dade život svemu.

Ponašanje pojedinaca i grupa gore opisanih destruktivno unose ružnoću življenja i ugrožavaju domoljublje ugrožavajući ljude. Tada se brane i postaju ljuti kao risovi, bjesni kao tigrovi, razjareni kao lavovi, brzi kao leopardi i opasni kao piranhe Amazonije.

U tom kontekstu vidim početak „domovinskog pokreta“ Miroslava Škore kojem pripadam kao i tisuće, tisuće ojađenih domoljuba. Nemamo što izgubiti.

Sve što sam dalje napisao potkprepljuje moje viđenje stvarnog stanja.

Eto raspušten je i ovaj saziv sabora. Svi odreda govore da je bio najgori do sada. Kako i ne bi kad nisu prihvatili nijedan referendum pa niti promjenu izbornog zakona. U takvim uvjetima izgledali su kao vučja špilja – nitko nije imao tri čiste, nitko nikoga ne šljivi nizašto. Oni koji bi imali tri čiste su stalno šutjeli nadajući se i sljedećem mandatu (čisti oportunizam). Narod kaže da govna plivaju po površini, a željezo tone. Ovakav izborni zakon to omogućuje. Možda je na to utjecala i najava „domovinskog pokreta“, za njih nejasnog, ali opasnog. Ipak velika većina Hrvata su domoljubi, ponosni i pošteni, osobito iskreni branitelji. Intimno se boje tog pokreta, a imaju i zašto.

Plenković mi djeluje kao netko tko stoički podnosi udarce, ali se drži svog ljigavog puta i ne odustaje od prijezira naše problematike držeći se smjernica eurobirokracije. Jandroković već lukavo gleda kako uskočiti u slijedeći vlak koji nadolazi. Ali ne misli da je možda konačno nedostojni putnik. Bernardić stalno govori o korupciji HDZ-a. Ako je imalo političar (a nije) trebao bi znati da je korupcija kod nas stil političkog življenja i kod desnice i kod ljevice, doduše na različite načine. Mediji, pogotovo HRT – u prvi plan stavljaju mišljenja opozicije (možda je to nalog Šprajca po novom prezimenu – pravo je Jovanović Zoran), jer vladajući su bar deklarativno državotvorni domoljubi pa ne mogu ni to podnijeti. Kao fol stave uvijek jednog iz pozicije, a jednog iz opozicije. Kao da mi ne znamo da se oni dobro razumiju, jer zajedno čine jednu oligarhiju silom nametnutu? Demokracija.

Indikativna je emisija „Nedjeljom u 2“ već dvadeset godina. To je projekt preko kojeg voditelj Aleksandar Stanković ima zadatak da hrvatima poslije mise prisjedne nedjeljni ručak. Tako je sad u nedjelju doveo Ivicu Relkovića, jednog od urednika „Radio Marije“. On pak ima posebno shvaćanje vjere i domovine. Vjerojatno su se dogovorili da nijednom izrijekom ne spomene Boga i Mariju. Možda je to bio uvjet dolaska? Stanković je samo spominjao religiju aludirajući da je to opijum za narod. U video prilogu Relković sa krunicom u ruci ide pješice za Međugorje i u Kninu ga uhitiše srpski pobunjenici (blago rečeno) i s njim u logor 113 dana. Mučenje i premlaćivanje zarobljenika. Cilj emisije je bio prikazati da je bilo i dobrohotnih srba prema hrvatima pa tako jedan čuvar je fin, dobar i pomaže im. Ako je Relković studirao komparativnu književnost trebao je u životu bar postaviti pitanje: „Da li je taj srbin čuvar postavljen da se tako ponaša i nije li to bila perfidna i brutalna zajebancija žrtvi? Taj soj je u stanju odigrati sve smicalice. Prešućivanje imena Božjeg, Isusa Krista i Majke Božje Marije je povezano sa Isusovim riječima „Tko mene zataji pred ljudima, ja ću zatajiti njega pred Ocem!“

Posebna je priča Milorad Pupovac. Raspuštanjem sabora su i njega prikazali oronulog i umornog. Rekao je da će  ubuduće paziti s kim će koalirati. Iscrpio se braneći srbe u Hrvatskoj od „genocinih ustaša“ (po njemu). Možda će ga srpska pravoslavna crkva proglasiti svetim po obrani srpstva među hrvatima. Razgovarao sam s njim nekoliko puta po „slučajnim“ susretima – Kaptol  centar, tržnica Dolac, par puta u SNV prilikom obrane nekih srba koji su imali problema kao i hrvati i svi građani RH. Aktivist sam za egzistencijalna, socijalna i politička prava ljudi. Djelujem misijski – bio sam jedno vrijeme u misijskom centru Verbita u Beču i mogao sam biti službeno misionar. Ali sam se prekrižio i odustao i opredijelio sam se za  obiteljski život. Pri susretima sam uvijek stajao i pričao. Ponekad bi s njim bio Buda Lončar. Nikad me nisu ponudili da sjednem s njima jer su znali da ne bih ni htio. Govorio sam im o štetnom i besmislenom djelovanju mnogih političara jer rade mimo volje Boga Stvoritelja, etike i morala. U svakom slučaju neće me nikad zaboraviti bez obzira što su na pijedestalu „politika moći“.

Sa ovim što slijedi ne uspoređujem Milorada Pupovca. Večeras (19.5.2020.) crnogorska televizija prikazuje film „Sveci i ubojice“ od autorice crnogorke. Radi se o jednom svećeniku SPC koji je u vrijeme II. svjetskog rata sa macom ubijao crnogorce štedeći metke. Njegov nadimak je „Maca“, a to je alat između čekića i  tokmaka. Jednom je zatukao 11 žena. Poslije rata je osuđen na smrt. I takvog čovjeka SPC proglašava svecem. Na zdravlje. Film je nagrađen u Crnoj Gori gdje se crnogorska pravoslavna crkva želi osloboditi od željeznog zagrljaja SPC-a koja joj je 1918. ukinula autokefalnost. Tako je prošla i makedonska i hrvatska pravoslavna crkva.

Bez obzira na sve uvijek odvajam narod od politika zla po protagonistima zla. Vjerujem da tako čini i sami Bog i On uvijek gleda pojedinca, a ne masu. Tako isto neću nikada osuditi srpski narod u cjelini. I oni su isto žrtve svojih zločinaca. Kao i mi Hrvati svojih. Zločin ima stotine varijacija a ne samo fizičko ubijanje.

Opće dobro svih građana je u drugom planu. Miro Bulj i Gordan Maras su najviše govorili. Božo Petrov zapomaže dječački prepredeno zašto nije najprije donešen zakon o obnovi od potresa pa tek onda izbori? Cijela ljevica također. Maras odjednom nosi crvenu kacigu i stavlja pred Jandrokovića. To bi bila kaciga da nebi nešto palo na glavu prolazniku. Zašto nije donio plavu kacigu, jer je to boja Zagreba. Kao da je htio reći da bi Zagreb obnovili prije komunisti i četnici, isto kao 1945. godine kad su zauzeli skoro sve stambene prostore centra istjerujući židove i hrvate i ubijajući mnoge. Svjedok su masovne grobnice još neotkopane (ima ih 18 najvećih, a manjih puno više). Anka Mrak-Taritaš se nemoćno tuče  u glavu kao da je zaboravila obnovu Gunje od poplave. Koliko znam od nje nitko nije tražio dokaze o podrijetlu imovine. Vesna Pusić se povukla. Valjda je shvatila da smo postali imuni od njenog političkog  zmijskog otrova. Kad je onaj mladić u Splitu poubijao dilere mladi iz Splita na fejsbuku su joj poručili: „Krepaj gade!“

Na početku koronavirusa raspravljalo se o pomoći EU. Rečeno je da će pomoći odmah, a nisu. Zekanović je to rekao, a Pusićka je skoro došla njemu rekavši da se radi o milijardu i sto šezdeset milijuna eura u smislu da je već stiglo. Zekanović joj je rekao „Kuš!“ A Jandroković kao pred. sabora da nije čuo inače bi ga kaznio. Onda je ona digla frku da je to govor mržnje, a sve njeno političko djelovanje je govor „ljubavi“ prema hrvatima – moš’ mislit.

Bolje je da što prije budu izbori i da se oformi novi sabor. Uz najveće poštovanje i sućut stradalima poručio bih im neka ne padaju na političke performanse onih što buče a osobno ne bi nikad pomogli pri obnovi neke postradale obitelji ili im novčano i materijalno pomogli. Treba zaista napisati odgovorno i stručno Zakon o obnovi jer je većina objekata privatni posjed i treba naći model koliko će sudjelovati država, koliko grad, a koliko stanari. Pitanje je koliko su i sami stanari od same pričuve obnavljali i statički učvršćivali zgradu, a ne samo svoj stan. Zato se sve i porušilo i urušilo. Sve to ima i povijesni razlog. Austrougarska nije marila za Zagreb, Karađorđeva i komunistička Jugoslavija je imala cilj što više opljačkati Hrvatsku i Zagreb, a ne ulagati u vremešne zgrade i stanove. U novoj Hrvatskoj državi isto; samo su lupili vanjske fasade da prevare turiste i druge kako je Gornji i Donji grad lijep i uređen. Kud je išao novac za zaštitu spomenika kulture, ne zna se.

Stradala je naša sirotinja. Oni iz 1945. su isto naša sirotinja. Treba sve obnoviti i obnoviti će se. Treba strpljenja iako je teško. Političku ulogu u tome vidim u nadolazećem „Domovinskom pokretu“. Simpatizeri i glasači nisu mrzitelji nikoga niti je Škoro mrzitelj. Pravi domoljub koliko god ima ljubavi za svoje toliko ima i za druge. Takvi su Hrvati; na lijep način ćeš sve dobiti, a na ružan samo po glavi. To je čovječnost u pravom smislu riječi.

I na kraju vinuh se u sfere pravog i jedinog Boga, u sfere Duha Svetoga koji u nama prebiva, koji ljubi sve stvoreno te i svako ljudsko biće, ali mrzi grijeh. Ljubi sve ove osobe spomenute u ovom eseju. I ja grešnik ih isto ljubim i molim jedinoga Boga da nam svima oprosti i da spasi naše duše, da nas sa svih stranputica vrati na pravi put. Ali znam da postoji tvrdokornost u zlu i nevjeri i opredjeljenje za zlo. Bog će ih kazniti i možda preko kazne vratiti na pravi put. Ako ustraju u zlu bit će prokleti. U Novom Zavjetu pakao se spominje 147 puta. Pa još neki teolozi kažu da Bog ne kažnjava! Zar ne stoji „Osveta je Moja, govori Gospodin!“ Zar kazna Božja nije pravednost i kad čovjek umre pred licem Božjim sam sebi izriče sud – vječni život ili smrt.

Zato pamet u glavu!

S obzirom na izbore uskliknuo bih:

„Živio Domovinski pokret!“

 

Srdačan pozdrav!

 

(Krešo Čepo, rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)

www.put-istina-život.com

 

O AUTORU

FOTO: Krešo Čepo

Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.

Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.

Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:

1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.

2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.

Želimo naglasiti da je Krešo Čepo član Rimokatoličkog uredništva portala PUT,ISTINA I ŽIVOT u kategoriji  Vjera – politika – društvo.

Poštovani pratitelji portala,urednici drugih katoličkih,kršćanskih ili domoljubnih portala.Obavještavamo vas da sve članke,molitve,tekstove ispod kojih piše da je izvor portal PUT,ISTINA I ŽIVOT ( www.put-istina-zivot.com ) imate pravo preuzimati bez pitanja u količini koju sami odaberete uz napomenu da se tekstovi ne smiju dorađivati ili mijenjati kao ni citirati i pozivati na pojedine izreke autora teksta.Dakle,autorski tekstovi koji se preuzmu obavezno navesti izvor PUT,ISTINA I ŽIVOT s poveznicom www.put-istina-zivot.com.Također  dozvoljeno je preuzimanje fotografija ispod koje piše (FOTO:PUT,ISTINA I ŽIVOT/www.put-istina-zivot.com također bez dopuštenja dorade ili rezanja) i svjedočanstva koja su potpisana imenom autora a ispod piše izvor (PUT,ISTINA I ŽIVOT ili poveznica portala www.put-istina i zivot.com ) ili ispod teksta piše ( Podaci o osobi poznati uredništvu  ) Hvala vam i neka sve što radimo bude na slavu Bogu i neka vas prati Božji blagoslov!

Uredništvo portala PUT,ISTINA I ŽIVOT

www.put-istina-zivot.com

PODIJELI