Zamislite se
Dragi moji!
Jeste li ikada pitali prosjaka kako je?
Jeste li se ikada zaustavili i popričali malo s njim?
Jeste li se ikada zamislili u njihovoj koži?
Kako je to kada tamo stojite na zimi,
kada ovisite o milosti drugih,
kada ne znate hoćete li moći kupiti kruh?
Zamislite se,
vi tamo stojite,
a nitko vas ne doživljava,
kao da ste prozirni.
Nitko da popriča s vama,
kao da niste dostojni razgovora, pogleda, osmjeha, zagrljaja…
PA I ONI SU LJUDI POTREBITI LJUBAVI!!!
Kako bi vam bilo?
Nadam se da ćete drugi put,
kad prođete kraj prosjaka,
razmisliti o ovome i nešto učiniti…
Npr. pozvati ga na čaj,
izmamiti osmijeh na lice.
Sam Krist će vas kroz njih gledati.
Martina Grganović
