Pred Oltarom, svećenik stoji,
za duše naše, on brine.
U zanosu, Isusu zbori,
i diže Ga u Visine!
Isuse, Kriste Kralju,
za nas se žrtvuješ sada.
Preko mog brata svećenika,
Ti dolaziš, bliže k nama!
Učini ga dostojnim sebe,
svećenikom, po Srcu svom.
Da umorne duše naše,
napaja, na izvoru Tvom!
Svećeniče dragi, ja sam sretna,
što smijem Te bratom zvati.
Isusu dragom se molim,
da svojom te milošću prati!
U sve dane, moga života,
i uvijek, uvijek u Vječnosti,
svećeniče, brate najdraži,
želim ti sestricom biti!
Svećeniče brate, želim ti sreću,
u tvome životu dugom.
Tebi pišem, pjesmicu ovu,
tebi svećeniku, “Kristu drugom!”
Svećeniče, brate i prijatelju,
ti si liječnik mojoj duši.
Želim da nikada, nitko,
bratstvo među nama, ne sruši!
Isuse, Kriste Kralju,
blagoslov, mom bratu daj.
A poslije njegove smrti,
primi mu dušu u Raj!
(Anđela Herendić, – “Isusova mrvica”)
