Bliži se dan kada ono dnevno, trenutno, a možda i goruće svatko od nas želi ostaviti po strani, kad svatko od nas želi malo više zastati i promisliti što to bijaše te davne ’91. odnosno pitamo se jesu li bile potrebne tolike žrtve i zbog čega!
Bliži se dan koji nam može pomoći da budemo barem malo više suosjećajniji, barem malo više ljudi i da u miru i sa svijećom u svome domu odamo dužni pijetet onima koji su hrabro stali i dali ono najveće što imaju – svoj život!
Tad su naši hrabri branitelji pokazali kako se časno brani ognjište i kako nemoguće može postati itekako moguće samo ako se hoće i želi.
Imamo obavezu, danas, dvadeset i tri godine kasnije sve to ponavljati i prenositi mlađim naraštajima kako njihova žrtva ne bi pala u zaborav. Zadužili su nas da neprestano nastavimo čuvati i njihovim primjerom učiti kako se itekako isplati braniti i čuvati ono najveće što nas čini vjernikom ali i Hrvatom, vjera u Boga, domovinu i brata čovjeka!
… 12. 11. 1991. započeo je četvrti, posljednji pokušaj deblokade Vukovara, pokušaj da se dođe do onih koji su bili neobično hrabri kako bi im pomogli od puno nadmoćnijeg neprijatelja koji je jurišao kao razjareni zmaj gutajući sve pred sobom… konačni pad obrane grada heroja popraćen je paljenjem zastave Republike Hrvatske…
Toga dana krenuli su napadi na sve punktove naših branitelja od premoćnog neprijatelja… idućeg dana šest neprijateljskih tenkova se probija kod Priljeva i potiskuje branitelje prema silosu i tada dolazi do prekida komunikacije i veze Vukovar-Borovo Naselje… dalo se naslutiti da je pad grada samo pitanje trenutka.
… Nakon ovoga dio branitelja se povlači na nove punktove u Borovom Naselju odnosno onom drugom dijelu u Vukovaru i nastavlja odolijevati neprijatelju. Istog dana dio branitelja pokušava proboj prema Vinkovcima ali nekako istovremeno kreću i tenkovi i pješadija uglavnom četnika prema legendarnoj Trpinjskoj cesti. Na malom prostoru same ceste krenulo je 18 tenkova M-84 i 22 oklopna transportera što pokazuje silu ali i bojazan prema onima koji se brane. Branitelji su uništili 5 tenkova i oklopnjaka no nažalost nisu više imali protuoklopnog streljiva i bili su primorani na povlačenje.
Tzv. JNA je već 14. 11. uspjela presjeći u potpunosti prometnicu Vukovar-Borovo Naselje… pad se bližio a time i ulazak razjarene srbo-četničke paravojske…
… 17. 11. Vukovar napuštaju ljudi na čelu s Brankom Borkovićem-Mladim Jastrebom a dio obrane grada koja je uspjela proći noću kroz protivničke snage nastavila je pris6tizati 17. I 18. na slobodni dio našeg teritorija…
… 18. 11. u Borovom Naselju još se uvijek branio tzv. Crni put oko kombinata Borovo…
… 19. 11. tzv. JNA je s tog područja izvukla veliki broj ljudi koji su bili po podrumima kao i ranjenike koji nisu mogli biti transportirani u sam grad.
Grupe branitelja su još ponegdje pružale otpor pokušavajući proboj a dio se predao 20. 11. i tad prestaje svaki organizirani otpor grada heroja.
Nakon pada grada kreće ono najgore od strane tzv. JNA i četničkih hordi zla, dogodilo se mnoštvo ubojstava i ratnih zločina nad Hrvatima i braniteljima. Prisutni vukovarski Srbi koji su bili po podrumima, osjetili su snagu i s ponosom su dočekali tu paravojsku i krenuli su u prokazivanje branitelja i svih onih koji su im se zamjerili. Po gradu je bilo mnoštvo strijeljanja i zvjerstava a ono najgore dogodilo se nad ranjenicima iz bolnice kao i prema braniteljima koji su odvezeni na masovno strijeljanje, njih 200 je kasnije identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. I dan danas ima velik broj onih koji nisu pronađeni a oni koji bi mogli pomoći oko pronalaska šute…
Ovo je surova stvarnost u i oko Grada Heroja te 91. god. Ovo je ono što svaki naraštaj mora znati i kojima moramo prenijeti jer ovakva hrabrost i neustrašivost branitelja nikada ne smije pasti u zaborav. Svatko od nas je pozvan to učiniti u svom domu, pred svojim ukućanima… pričati što je i kako tada bilo i nastojati da se više nikada ne ponovi.
Danas, dvadeset i tri godine kasnije politika i surova stvarnost nikako da ovaj grad proglase mjestom pijeteta i da prestanu skupljati jeftine bodove… dogodilo se što se dogodilo i nije uopće potrebno stavljati sol na ranu pogotovo tamo gdje su ljudi osjetili svu izopačenost čovjeka i mržnju samo zato što je druge nacije ili vjere…
Konačno, grad Vukovar mora biti i ostati Grad Heroj, ponos svakog Hrvata, ali i primjer kako se brani i ne da svoje s vjerom u Boga, Domovinu i brata čovjeka……
Svim pokojnima obrane Vukovara kao i civilima bila laka njihova hrvatska zemlja……
Dok mu mrtve grobak krije.
Dok mu živo srce bije.
Kazimir Ištuk
