Novi religijski pokreti i vjerske sekte uglavnom daju prednost afektivnosti nad razumom, to znači kod većine dominira neka čudna misterioznost, razni zanosi, često na granici histeričnoga ponašanja.
Temeljni aspekti novih religijskih pokreta i sekta
Sljedbe u velikoj mjeri njeguju takozvano fundamentalno, nekritičko tumačenje Biblije. Izvlače riječi iz konteksta i tumače ga po svojoj volji, često ono sporedno pretvaraju u glavno i obratno. »U skladu s tim ne priznaje se valjanost ni jednoga drugog puta k spasu osim vlastitog, jer samo taj vlastiti vodi do cilja bezuvjetno i nepogrešivo, a oni koji njime idu jesu ‘izabranici’… Karakteristično je i osobno zalaganje kao i pobožnost temeljena na doživljaju.«
U nemalom broju sljedbâ odlučujuću ulogu igraju objava i proroštvo, ekstatične pojave i opsjednutost nadosjetilnim. Većina sekta zanemaruje znanstveno tumačenje svojeg nauka. Sljedba se poziva na čuvstvo i volju, a ne na razum. Uvjereni su da su samo oni »izabranici«. Postoje miroljubive i tolerantne sekte, ali ima i takvih koje su velika prijetnja za slobodu ljudi i društva općenito. »Po svojoj strukturi najčešće su autoritarni; koriste se utvrđenim pranjem mozga i mentalnom kontrolom; služe se kolektivnom prisilom, pobuđuju osjećaje krivnje i straha.« Većina tih pokreta imaju živoga karizmatskog vođu koji je vrlo autoritativan i često traži posvemašnju poslušnost. Program tih pokreta je šarolik: od neokršćanskih do protukršćanskih stavova. Broj sljedbenika proteže se od nekoliko stotina do više milijuna. Postoje pokreti s pretežno muškim i oni s pretežno ženskim članovima. Neki se integriraju u društvo, drugi se izoliraju. Neki su agresivni u svojoj propagandi, drugi su pasivni.
Psiho-fizička konstitucija novih članova
S obzirom na psihičku konstituciju, neki razlikuju dvije vrste: prva vrsta – osobe psihički »normalne« koje ulaze u sekte nakon neke krize ili razočaranja (zaljubljenost, rastava roditelja); druga vrsta – osobe s većim ili manjim psihičkim opterećenjem koje u sektama traže svoju sigurnost i liječenje depresivnih stanja. »Nerijetko se naiđe na neslomivi otpor kad se susretnu žestoki vjerski fanatici kod kojih ‘izolirani’ kompleksi predodžaba s vrlo naglašenim afektima jednostrano određuju misao i volju odbijajući bilo koje logične ili realne ograde… Gdje osjećajni život – patološka depresija ili nastrano ponašanje – ima glavnu riječ, tamo će biti ušutkane razumne strane života« (G. Roth).
Kad su u pitanju psihološke strukture ličnosti, dinamička psihologija i psihopatologija dijeli osobe na narcističko shizoidnu, depresivnu, opsesivnu ili prinudnu i histeričnu strukturu. Svaka od spomenutih ličnosti na svoj način doživljava Boga i kao takva sklona je određenoj vjerskoj sekti. U svome članku »Psihologija i religija«, priznati psiholog Vladeta Jerotić kaže sljedeće: »Za razliku od prinudnih neurotičara, koji su skloni strogim protestantskim kršćanskim sektama (kao što su Jehovini svjedoci ili adventisti), narcističko-shizoidni tip vjernika radije odlazi u neku grupu koja njeguje neku od istočnjačkih forma filozofije i religije, kojima u osnovi leži svijet kao privid, što sasvim odgovara prividnom življenju ovakvih ljudi, nikad dovoljno inkarniranih u ovu zemlju i njenu realnost.« Odnos depresivne osobe prema religiji obilježen je velikim osjećajem krivnje zbog slabe vjere, mlake ljubavi i skoro nikakve nade. »Ako još ima sačuvane snage za intelektualnu radoznalost, dešava se da se depresivni čovjek okrene od kršćanstva budizmu, čija mu filozofija pesimizma više odgovara.« Konačno, histeričnu strukturu ličnosti karakterizira pojačana samosvijest, površnost, erotično-seksualna uzbudljivost, sklonost tjelesnim senzacijama koje su izraz burnih duševnih zbivanja te pretjerana srdačnost i neumorni optimizam. Religiozni život histeričnih osoba često je izobličen. Odlikuje se naglim oduševljenjem i brzim popuštanjem. »Zbog uključivanja erotično-seksualnog u većinu svojih događanja, histerici i u vjerskom životu miješaju religiozno s erotičnim i seksualnim, kao i emotivnim, uopće… Upućeni uglavnom na vanjske manifestacije vjere, histerični tipovi se vezuju za ceremonijalno u crkvenom životu… Boga doživljavaju histerici na dječji način, jer i sami ostaju cijelog života u mnogo čemu infantilni, i to kao ‘dobrog oca’ koji, naravno, njih posebno voli, i to i pokazuje. Zbog toga njihova vjera ostaje umnogome nezrela, naivna, željni su čuda i skloni da u njih brzo povjeruju, bez snage naprezanja da se nešto trajnije i dublje u toj vjeri ostvari.« Histerične strukture ličnosti sklone su onim sektama u kojima ima puno ezoterije, antropozofije, magije pa i sotonističkih elemenata.
Treba reći da spomenutih struktura ličnosti ima ne samo u sektama nego i u svim religijskim zajednicama. K tome, još treba nadodati da postoje i sasvim zdrave osobe koje slobodno pristupaju sektama zbog svojih osobnih motiva.
Propagandne metode i manipulacije
Prema mišljenju američkog psihijatra Johna Clarka, žrtve vjerskih sljedba najčešće su labilne osobe koje imaju svjesni ili nesvjesni strah od samostalnosti. Takve osobe traže bilo kakvu falsificiranu stvarnost koja bi im mogla ponuditi neko, makar privremeno, emocionalno utočište. Kad pronađu svoje utočište u nekoj vjerskoj sljedbi ili kod nekog gurua, onda nastupa faza preobraženja u kojoj se događa svojevrsna promjena ličnosti, odnosno usvajanje nove religiozne svijesti koja postaje imuna na racionalnu kritiku logičkim putem. U pridobivanju novih članova, pojedine se sljedbe na početku služe pozitivnim elementima: novog člana obasiplju velikom pažnjom i ljubavlju, pohvaljuju novog člana što je odabrao njihovo društvo, dijele im potrebne lijekove i hranu, da bi u drugoj fazi prešli na tzv. »intelektualno bombardiranje«. U ambijentu što veće izolacije vrši se svojevrsno »pranje mozga« kako bi se napustila ne samo stara vjerovanja nego i stari prijatelji pa i roditelji i najbliža rodbina ukoliko ne prihvaćaju ideje sljedbe. Novi članovi drže se u stalnoj napetosti i poslu kako nikada ne bi bili sami. U tu svrhu služe poticaji i nagovori voditelja, stalna formacija, uništavanje unutarnjeg otpora, izazivanje strahova koje kandidat ne može nadvladati bez pomoći vođe ili gurua kojemu treba sve više iskazivati poslušnost bez prigovaranja. Utemeljitelj i vođa »Crkve ujedinjenja« Sun Myung Moon izričito je rekao svojim sljedbenicima: »Ja sam vaš mozak.« Vođa sljedbe »Djeca Božja« David Berg tražio je od ženskih članova svoje sljedbe da se bave prostitucijom kako bi tako pridobivale nove članove i skupljale novac za potrebe sljedbe. Američki akademik Larry D. Shinn, istražujući razloge neprijateljskog odnosa prema sljedbi Hare Krišna, zaključuje kako nije čudo da ljudi pomisle kako se u toj sljedbi događa »pranje mozga«, budući da mladi koji postanu obožavatelji Krišne moraju na jedan rad.ikalni i traumatični način napraviti skok iz zapadnjačke kulture u jednu sasvim novu, njima potpuno stranu i strogo hijerarhijski ustrojenu sljedbu, što veoma zastrašuje roditelje mladih sljedbenike toga religijskog pokreta.
Višestruki su uzroci pojave nove religioznosti i novih vjerskih sljedba. S jedne strane radi se o nikad zadovoljenoj gladi za Bogom. Ljudsko srce ne može se smiriti osim u Bogu, kako to lijepo reče veliki Aurelije Augustin. Prema nekim ozbiljnim misliocima, sekularizacija je dospjela do svojih krajnjih granica. Sve utopije koje su navješćivale raj na zemlji, odnosno sreću bez Boga, propadaju i prolaze, a u srcu čovjeka ostavljaju još veću čežnju za izgubljenim rajem. Čovjek se ne može lako pomiriti s idejom da Boga nema ili da je on mrtav, kako je to tvrdio Nietzsche. Toj nezasitnoj čovjekovoj gladi za Bogom izlaze u susret novi religijski pokreti i vjerske sljedbe, ali nažalost, s površnim i nezadovoljavajućim odgovorom, nudeći čovjeku najčešće krive slike Boga. Nove vjerske sljedbe koje dolaze i s Istoka i sa Zapada nude današnjem čovjeku religiju po njegovu ukusu. Tako neke sljedbe naviještaju Boga kao strogog suca koji nemilosrdno kažnjava grešnike i sprema skori kraj svijeta, što odgovara nekim vjernicima jer takav bog više odgovara psihičkoj strukturi njihove osobnosti. Onima pak koji traže Boga koga mogu vidjeti i doživjeti, koji žele »instant« sreću, više odgovara bog kojim će oni moći na neki način manipulirati, bog koji bi trebao odmah davati ekspresne odgovore na naše molbe i želje. Mnoge vjerske sljedbe nude sreću ovdje i sada, po principu »ključ u ruke«. Biblija uči da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, tj. obdario ga slobodom i mogućnošću da ljubi. Neki bi pak željeli stvoriti Boga na svoju sliku, kako bi to bio korisni bog koji bi ispunjavao sve čovjekove želje i prohtjeve. Mnoge vjerske sljedbe nude upravo takvog boga, boga s kojim se može i manipulirati. Jedan od razloga pojave i širenja sljedbâ jest svakako i nesposobnost velikih religija da zadovolje religiozne potrebe svojih vjernika, posebno na afektivnoj razini. Neki se osjećaju razočaranima u svojim crkvama i onda utjehu traže na drugom mjestu. A ima i onih koji drže da su »novokomponirane« sljedbe đavolsko djelo s namjerom da se uništi kršćanska vjera.
Izazov nove religioznosti
Sekte žive snagom onoga što vjeruju, s moćnim (i često magnetskim) uvjerenjem, odanošću i angažmanom. Idu ljudima u susret tamo gdje oni jesu na topao, osoban i diskretan način te omogućuju da pojedinac izađe iz anonimnosti promičući sudjelovanje, spontanost, odgovornost, angažman… te ih intenzivno prate u mnogostrukim kontaktima, kućnim posjetima stalnom pomoći i vodstvom.
Katolička je Crkva preko svojih institucija u Vatikanu, koje se brinu za čistoću vjere, tražila od nacionalnih biskupijskih konferencija da odgovore na pitanje o razlozima širenja vjerskih pokreta i sekta po čitavom svijetu. Na taj upit stigli su u Vatikan odgovori od 75 biskupskih konferencija diljem svijeta. Prema njima, razlozi za nastanak vjerskih sljedba su ovi:
Razlozi nastanka i širenja vjerskih pokreta i sekta
Traganje za pripadnošću (osjećaj za zajednicu). Mnoge su tradicionalne društvene zajednice ugrožene ili uništene, mnogi se osjećaju kao bez korijena i sami. Odatle potreba da nekamo pripadaju. Čini se da sekte nude: ljudsku toplinu, pažnju i podršku u svojim zajednicama u kojima osoba osjeća zaštitu i sigurnost.
Traganje za odgovorima. Život koji živimo pun je problema, zagonetaka i zamršenih situacija koje vapiju za pravim odgovorima. Čini se da sekte nude: jednostavne i gotove odgovore na sva teška i zamršena pitanja i situacije.
Traganje za cjelovitošću. Mnogi se osjećaju povrijeđenima i isključenima od strane roditelja, prijatelja, profesora, Crkve. Osjećaju da ne žive u skladu sa samima sobom, s drugima i sa svojom okolinom. Žele cjelokupno ozdravljenje duše i tijela. Čini se da sekte nude: religiozno iskustvo koje zadovoljava ne samo intelektualne nego još više afektivne potrebe ugrožene osobe. Nude fizičko i duhovno ozdravljenje i pomoć u problemima s drogom ili alkoholom.
Traganje za kulturnim identitetom. U mnogim zemljama Trećeg svijeta samo se društvo nalazi u stanju duboke razdvojenosti od tradicionalnih kulturnih, društvenih i religioznih vrednota, koje su potrebne posebno mladima za formiranje svog identiteta. Čini se da sekte nude: široko mjesto tradicionalnoj religijsko-kulturnoj baštini, spontanosti i sudjelovanju.
Potreba za priznanjem i osobitošću. Ljudi ne žele biti anonimna masa, broj ili član bez lica u gomili. Oni žele da se osjete važnima, prihvaćenima, da im se prilazi osobno i s poštovanjem. U velikim je župama to jako teško ostvariti. Čini se da sekte nude: određenu brigu za pojedince, jednaku šansu za služenje i upravljanje, mogućnost da se razviju vlastiti potencijali, priliku da se pripada jednoj elitnoj grupi.
Traganje za transcendencijom. Čovjek, kao što reče Pascal, neizmjerno nadilazi čovjeka, zato on u traženju istine traži i ono što je skriveno, mistično, traži sve ono što bi moglo osmisliti i promijeniti vlastitu egzistenciju. Drugim riječima, čovjek traga za transcendencijom. Pokazuje smisao za tajnu i sve ono što je tajnovito, pokazuje interes za mesijanizam i proroštvo. Čini se da sekte nude: smisao za spasenje, kršćanske sekte nude biblijski odgoj, obećavaju olako primanje darova Duha Svetoga i duhovno ispunjenje.
Potreba za duhovnim vodstvom. U mnogim obiteljima nedostaje istinska roditeljska potpora i strpljivo vodstvo. Također u tradicionalnim većim religioznim zajednicama zanemareno je osobno zalaganje odgovornih u Crkvi za strpljivi odgoj i vodstvo u duhovnom životu. Čini se da sekte nude: vodstvo i orijentaciju karizmatskih vođa. Osoba učitelja, vođe, gurua, ima važnu ulogu u povezivanju učenika. U nekim slučajevima radi se o svojevrsnoj histeričnoj odanosti utjecajnom duhovnom vođi koji se naziva: mesija, prorok, guru, vođa.
Potreba za vizijom, za novim svijetom. Živimo u svijetu koji je, s pravom, zabrinut za svoju budućnost. U takvoj situaciji mnogi se osjećaju nemirnima ili čak očajnima, bez pomoći i snage. Ne vjeruju više tradicionalnim religijama i traže nove znakove nade da izađu iz svoje nemoći. Čini se da sekte nude: »novu viziju« sebe samog, čovječanstva, povijesti, svemira. Obećavaju novi svijet, novo doba (»New age«).
Potreba za sudjelovanjem i angažmanom. Mnogi, posebno mladi, žele sudjelovati u donošenju odluka i predviđanja kojima se stvara novi svijet. Čini se da sekte nude: konkretno poslanje za bolji svijet, zahtjev za potpunim predanjem.
Crkveni dokument Fenomen sektâ ukratko sažima rad i metodu djelovanja sektâ: »Sažimajući može se reći da se čini kako sekte žive snagom onoga što vjeruju, s moćnim (i često magnetskim) uvjerenjem, odanošću i angažmanom. Idu ljudima u susret tamo gdje oni jesu na topao, osoban i diskretan način te omogućuju da pojedinac izađe iz anonimnosti promičući sudjelovanje, spontanost, odgovornost, angažman… te ih intenzivno prate u mnogostrukim kontaktima, kućnim posjetima, stalnom pomoći i vodstvom. Pomažu im da reinterpretiraju vlastito iskustvo, da nanovo potvrde vlastite vrednote te da se suoče s bitnim pitanjima u krugu jednoga zaokruženog sistema. Obično rabe riječi na uvjerljiv način: propovijedanje, literatura, mass-media (kršćanske grupe jako insistiraju na Bibliji); česta je i služba iscjeljivanja. Ukratko, one predstavljaju same sebe kao jedini odgovor, ‘radosnu vijest’ u kaotičnom svijetu.«
Novi religijski pokreti i tradicionalne religijske institucije
Tradicionalne religije tako su strukturirane i organizirane da nemaju dovoljno prostora ni vremena za svakog vjernika kao pojedinca. Zamislimo samo jednu veću župnu zajednicu u Katoličkoj Crkvi. Ljudi dođu na misu, jedno vrijeme se zajedno mole, a onda se razilaze a da se nisu ni upoznali. Ljudi ne žele biti anonimna masa, broj ili član bez lica u gomili. Vjerske sljedbe prilaze svakom vjerniku pojedinačno, nude ljudsku toplinu i osiguravaju mogućnost da se razviju osobni potencijali svake osobe. To ljudima godi i mnogi naivno povjeruju kako će u tim sljedbama uvijek tako biti primljeni, voljeni i poštovani. Renata Sprung, disident sljedbe Jehovinih svjedoka, svjedoči u svojoj knjizi Zatvor bez zidova da nakon lijepog i prijateljskog prihvata, brzo se pokazuje i druga strana medalje. Ona doslovno kaže: »U društvu nismo ništa osjetili od one divne slobode koju uživaju djeca Božja. Jehovci stalno žive u strahu pred Harmagedonom i pred njim drhte, dok su drugi preoholi jer su sigurni da će biti spašeni…«
Najranjivija i najpogođenija grupa koja ulazi u neku vjersku sljedbu jesu mladi koji su bez posla, neaktivni u životu župe, koji dolaze iz nesređene obiteljske sredine ili pripadaju etničkim manjinama te ako žive u mjestima koja su uglavnom udaljena od utjecaja Crkve. Što se tiče religioznog inženjeringa, smatram da se on sastoji u autoritarnom vodstvu pojedinih gurua ili vođa vjerske sljedbe koji traže poslušnost bez prigovaranja, kreirajući svojevoljno nove vjerske dogme prema svojim željama i potrebama.
Što se tiče odnosa između vjerskih sljedba i tradicionalnih religijskih institucija, treba reći kako nema jedinstvenog pristupa, nego on ovisi o spremnosti pojedine sljedbe na istinski dijalog. Budući da su u najviše slučajeva nove vjerske sljedbe disidentske zajednice koje su se odcijepile od tradicionalnih religijskih institucija, kao takve nisu ni sklone nekom ozbiljnijem ekumenskom dijalogu, smatrajući sebe jedino ispravnim tumačem Božje volje. Međutim, postoje i sljedbe koje dopuštaju istodobno pripadanje bilo kojoj drugoj religioznoj zajednici. Baha’i religija i Crkva ujedinjenja žele ujediniti vjernike raznih konfesija.
Religiozni sinkretizam i religiozni inženjering u novim religijskim pokretima
Novi su religijski pokreti izražaj religioznosti New agea, odnosno Novog doba, kako se danas naziva taj globalni pokret koji bi želio zahvatiti čitav svijet svojim idejama, pa tako i svojom religioznošću, a ona je bitno sinkretistička. To znači da iz svih postojećih religija uzima pojedina vjerovanja i vjerske prakse stavljajući ih na istu razinu vrijednosti. Nova religioznost jednako prihvaća objavu Boga preko Biblije, odnosno u osobi Isusa Krista, zatim Alaha iz Kur’ana kao i mnogobrojna božanstva i razne inkarnacije boga Višne, kako to donosi Bhagavad-Gita. Taj je pokret najbolje definirati kao »supermarket alternativnih duhovnosti« u kojem se mogu susresti najrazličitiji religiozni izražaji i doživljaji koji su ponuđeni modernim vjernicima na izbor. Tako ponuđene ideje ne čine logičnu cjelinu, nego jedan kaotični konglomerat koji može zbuniti istinskog tražitelja Boga. To se sigurno odnosi na pojam reinkarnacije koja je na Zapadu prihvaćena kao nešto dobro i poželjno jer nudi čovjeku uvijek novu priliku da sukcesivno razvije svoje skrivene mogućnosti, dok je u svom izvornom, hinduističko-budističkom shvaćanju reinkarnacija nužno zlo, jer se spasenje sastoji u bijegu iz samsare, odnosno prisilnog kruga rađanja.
