Dario Marton – Subotica
Povodom 100. obljetnice salezijanske prisutnosti u Rijeci i 25. obljetnice postojanja Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci, u subotu 21. travnja 2018. godine beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, koji je i sam pripadnik velike salezijanske obitelji, predvodio je zahvalno euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Marije Pomoćnice u Rijeci na kojem su se okupili sadašnji i bivši učenici gimnazije, a posebno salezijanci koji su dio svog redovničkog života proveli upravo pohađajući samu gimnaziju, ali i kao salezijanci koji su svoj novicijat proveli na „salezijanskom riječkom brežuljku“ s kojega puca pogled na cijeli Kvarner.
Uz nadbiskupa Hočevara misnom slavlju suslavili su novoimenovani provincijal Hrvatske salezijanske provincije Tihomir Šutalo, vikar provincije Milan Ivančević i dvadesetak svećenika salezijanaca iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine. U prigodnoj homiliji nadbiskup Hočevar pozvao je sve salezijance, a pogotovo sve djelatnike Salezijanske klasične gimnazije, izrazivši žalost što u beograskoj nadbiskupiji više nema salezijanske prisutnosti, da ostanu vjerni svom poslanju u služenju Kristu i bližnjima, a sve po primjeru don Bosca. Pozvao je sve okupljene da uživaju mir i „saziđivaju se“ uvijek u novo i veće zajedništvo, da napreduju u strahu Gospodnjem te rastu utjehom Duha Svetoga.
„Mi salezijanci živimo s mladima i za mlade. Želimo im dobro i iskreno ih volimo. Zato im se želimo približiti i razumjeti ih. Približiti im se onako kako se svima nama približio Sin Božji postavši nemoćnim djetetom – čovjekom!“, rekao je nadbiskup Hočevar ustvrdivši kako i svi hode svijetom koji danas neumorno izbacuje nebrojene proizvode individualizma, sebičnosti i subjektivnosti… Zapitao se je li to otpad konzumerizma, bolesti ovisnosti ili rodne ideologije, je li to blato new agea, sinkretizama ili povampirenog anarhičnog egzistencijalizma. Zaključio je kako „krećući se takvim putevima brzo otkrivamo da više ne `gradimo` zajednicu, da se ne `saziđujemo` u veličanstvene katedrale – znakove Božje prisutnosti na Zemlji. Ako je prva kršćanska zajednica uživala mir, izgrađivala se u pravom jedinstvu i zajedništvu, to se događalo samo zato što je napredovala u strahu Gospodnjem, to jest u sve većem otkrivanju Božjih tajni, Božje svetosti i čudesnih djela Božjih“, rekao je nadbiskup.
Cjelokupni program započeo je okupljanjem i druženjem uz prigodni program u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji gdje su okupljene pozdravili Niko Tunjić, ravnatelj gimnazije i povjerenik za bivše učenike Hrvatske salezijanske provincije, novoimenovani provincijal Tihomir Šutalo, predsjednik Udruge bivših učenika u Hrvatskoj i BiH Ivo Pekić, predsjednik Svjetske udruge bivših salezijanskih učenika Mihael Hort i beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar. Kratko razmišljanje „Između teologije i formacije“ izrekao je također bivši učenik gimnazije mr. sc. o. Vedran Pavlić, dok je dr. sc. Dajana Karaula govorila o fenomenologiji salezijanskoga pokreta u sportskom odgoju i stvaranju zdrave osobnosti mladih. Sudionici skupa međusobno su razmijenili uspomene, dojmove, iskustva bivših učenika, a mr. sc. Josip Sarić govorio je o salezijanskom duhu bivših učenika u svakodnevici dok je ing. Andrej Škedel kroz mađioničarske trikove posvjedočio o važnosti igre u odgoju mladih. Susret je bio prožet i glazbenim točkama.
U okviru projekta „Razvoj Caritasa – smanjenje siromaštva“ održana je edukacija za svećenike i đakone na temu „Razvoj župnih Caritasa“. Edukacija je održana u župi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu 26. travnja 2018. godine. Predavači su bili gospođa Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa, i gospodin Robert Futač, voditelj Službe za župne Caritase u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U edukaciji su sudjelovali svećenici i đakoni iz svih (nad)biskupija u Srbiji. Susret je započeo molitvom, a zatim su se nazočnima obratili direktor Caritasa Srbije, vlč. Ivica Damjanović i predsjednik Caritasa Srbije, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup metropolit. U svojem obraćanju nadbiskup Hočevar je naglasio da u okviru razvoja jednog župnog Caritasa, potrebno je skrenuti pažnju i na duhovni razvoj i približiti se svakom čovjeku, a isto tako da u aktivnostima, koje imaju za cilj smanjenje siromaštva, posebno treba raditi na smanjenju moralnog i duhovnog siromaštva, koje je danas jednako prisutno kao i materijalno siromaštvo.
Nakon uvodnog dijela, program je započela gospođa Borko, koja je održala predavanje na temu „Uloga, zadatak i važnost župnog Caritasa za mjesnu Crkvu“. Ovo predavanje imalo je za cilj da se svećenici i đakoni bolje upoznaju s načinom i radom jednog župnog Caritasa, ističući da župa uvijek mora imati otvorena vrata za sve i spremnost da primi svakog čovjeka, a da djelovanje u Caritasu uvijek mora biti plod zajedničkog rada svećenika i laika. Naglašeno je i da u svom karitativnom radu svećenici trebaju imati odraz onoga što čine, što su učinili i što mogu učiniti, kako bi postigli što bolje rezultate u svom radu.
„Caritas je svjedočenje djelotvorne ljubavi, a svećenici su najvažniji za podsticanje karitativnih aktivnosti na razini župe“, istakao je gospodin Futač, koji je prezentirao rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s primjerima dobre prakse, koji su imali za cilj podsticanje ideja kod svećenika za organiziranje karitativnih aktivnosti u svojim župama.
Na kraju susreta svećenici i đakoni su podijeljeni u manje grupe za rad u okviru radionice, koja je imala za cilj razmjenu iskustava i razgovor o tome koje sposobnosti treba imati osoba, koja vodi jedan župni Caritas, kako odrediti prioritete u radu, koje su ciljne grupe ljudi u potrebi na području svake župe i koje su njihove potrebe. Na kraju su svi izvršili procjenu razvijenosti župnih Caritasa u svojim župama i zaključili da je za rad Caritasa u mnogim župama potrebno još edukacija i svećenika i volontera, kako bi svi napredovali u zajedničkom radu.
Izvor: Vatikanski radio
