U ovo vrijeme ima mnogo tišine. Tišina se može i čuti. Neka nas ta tišina, koja je pomalo nova u našim navikama, nauči slušati; neka nam pomogne rasti u sposobnosti za slušanje. Molimo za to – rekao je Papa na početku mise. U propovijedi se osvrnuo na prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Djela apostolskih (Dj 4, 32-37), koje opisuje život članova prve kršćanske zajednice. Imali su samo jedno srce i jednu dušu, i nitko nije smatrao svojim vlasništvom ono što je posjedovao, nego je među njima sve bilo zajedničko i nitko nije bio u potrebi.

Duh Sveti je u stanju činiti ta čuda – napomenuo je Papa. Prva je kršćanska zajednica uzor, ideal, znak onoga što Duh Sveti može učiniti ako smo poslušni. Duh uspostavlja sklad, On je učitelj sklada – istaknuo je Papa – Treba ga uspostaviti u našem srcu, treba kod nas mnogo toga promijeniti, i uspostaviti sklad jer je On sâm sklad.

Međutim, poslije počinju podjele u zajednici. Ideal skladne zajednice valja postići, ali to nije lako – primijetio je Papa. Mnogo je stvari koje dijele neku zajednicu, ali gledajući ono što je podijelilo prve kršćanske zajednice, papa Franjo je posebno istaknuo tri uzroka podjele. Najprije je to novac. Novac dijeli, ljubav prema novcu dijeli zajednicu, dijeli Crkvu – istaknuo je. Često se iza doktrinarnih zastranjivanja nalazi novac.

Naprotiv, siromaštvo je – prema Papinim riječima – majka zajedništva; siromaštvo je zid koji čuva zajednicu. Novac i osobni interesi dijele. Također u obiteljima; koliko se obitelji podijelilo zbog nasljedstva? – istaknuo je Papa.

Druga stvar koja unosi podjele jest taština, osjećaj da smo bolji od drugih i želja za pokazivanjem pred drugima poput pauna. Treća stvar koja dijeli zajednicu ogovaranje je koje đavao stavlja u nas kao potrebu za ogovaranjem drugih.

Ali Duh uvijek dolazi sa svojom snagom kako bi nas spasio od tih svjetovnih napasti novca, taštine i ogovaranja, jer Duh nije svijet, On je suprotan svijetu. Sposoban je činiti ta čudesa, te velike stvari – napomenuo je Papa te na kraju potaknuo – Molimo Gospodina poslušnost Duhu kako bi nas On promijenio, kako bi preobrazio naše župne, biskupijske, redovničke zajednice; neka ih promijeni da uvijek idu naprijed u skladu koji Isus želi za kršćansku zajednicu.

(Vatican News – aa)

Ivica Hadaš – Vatikan

Prošle smo nedjelje proslavili uskrsnuće našega Učitelja, a danas svjedočimo uskrsnuću učenika – rekao je papa Franjo na misi u crkvi Duha Svetoga u Rimu. Učenici, iako su vidjeli Uskrsloga, tjedan dana su proveli u strahu „iza zatvorenih vrata“ te ni Tomu apostola, koji je jedini bio odsutan, nisu uspjeli uvjeriti u uskrsnuće – rekao je Papa i istaknuo – Suočivši se s tom nevjericom, Isus se vratio, opet stao u sredinu i ponovio isti pozdrav: „Mir vama!“ Tu je počelo uskrsnuće učenika, od tog vjernog i strpljivog milosrđa, od otkrića da se Bog ne umara pružati nam ruku kako bi nas ponovo podigao iz naših padova.

Bog želi da ga gledamo, ne kao nekakvog gospodara s kojim moramo srediti račune, nego kao svojega Oca koji nas uvijek podiže – rekao je Sveti Otac i primijetio – U životu idemo naslijepo, kao dijete koje počinje hodati, no pada; napravi nekoliko koraka i ponovno pada, te ga otac svaki put ponovno podiže. Milosrđe je ruka koja nas uvijek podiže. Bog zna da bez milosrđa ostajemo na zemlji te nas, kako bismo hodili, ponovno treba staviti na noge.

Netko može prigovoriti i reći: „Ali ja nikako ne prestajem padati!“ Gospodin to zna i uvijek je spreman da te podigne – rekao je papa Franjo i napomenuo – Ne želi da neprestano preispitujemo svoje padove, nego da se zagledamo u Njega koji u padovima gleda djecu koju treba podignuti, a u bijedi djecu koju treba ljubiti s milosrđem. Danas, u ovoj crkvi koja je postala svetište milosrđa u Rimu, na nedjelju koju je prije 20 godina sveti papa Ivan Pavao II. posvetio Božanskom milosrđu, puni pouzdanja prihvatimo tu poruku.

Isus je svetoj Faustini rekao: „Ja sam ljubav i samo milosrđe; nema bijede koja se može mjeriti s mojim milosrđem“ – citirao je Papa i podsjetio – Svetica je potom Isusu jednom sa zadovoljstvom rekla da mu je dala sav svoj život i sve što je imala. No, Isus joj je odgovorio: „Nisi mi dala ono što je uistinu tvoje“. Što je ta sveta redovnica zadržala za sebe? Isus joj je ljubazno rekao: „Kćeri, daj mi svoju bijedu“. I mi se možemo pitati: Jesmo li Gospodinu dali svoju bijedu? Jesmo li mu pokazali svoje padove kako bi nas podigao? Ili ima nešto što još držimo u sebi? Možda grijeh, grižnju savjesti iz prošlosti, ranu koju imamo u sebi, ogorčenost prema nekome ili ideju o određenoj osobi. Gospodin čeka da mu donesemo svoju bijedu kako bi nam otkrio svoje milosrđe.

Učenici su Gospodina napustili za vrijeme muke i osjećali su se krivima – rekao je Sveti Otac i objasnio – No Isus, susrevši ih, nije držao duge propovijedi. Njima, koji su u svojoj nutrini bili ranjeni, pokazao je svoje rane. Toma ih je mogao taknuti i otkriti ljubav; otkrio je koliko je Isus trpio za njega koji ga je napustio. U tim je ranama rukom dotaknuo nježnu Božju blizinu. Kada je Toma, koji je zakasnio, prigrlio milosrđe, nadišao je druge učenike; nije povjerovao samo u uskrsnuće nego i u bezgraničnu Božju ljubav.

Stoga je na najjednostavniji i najljepši način ispovjedio svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!“ – rekao je papa Franjo i istaknuo – To je učenikovo uskrsnuće koje se ostvaruje kada njegovo krhko i ranjeno čovještvo ulazi u ono Isusovo. Tamo nestaju sumnje, tamo Bog postaje moj Bog, tamo se počinje prihvaćati sebe i ljubiti vlastiti život. U kušnjama kroz koje i mi prolazimo, poput apostola Tome, sa svojim strahovima i sumnjama, osjećamo se krhkima. Potreban nam je Gospodin koji u nama, osim naše krhkosti, vidi neponovljivu ljepotu. S Njime otkrivamo da smo istovremeno krhki i dragocjeni te da, ako smo pred Njim transparentni poput kristala, Njegovo svjetlo milosrđa kroz nas svijetli u svijet. To je razlog da budemo radosni, kao što nam kaže Petrova poslanica, „makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja“.

Na ovaj blagdan Božanskog milosrđa najljepši navještaj dolazi po učeniku koji je stigao kasnije – rekao je Papa i nastavio – Samo je Toma nedostajao. No Gospodin ga je čekao. Milosrđe ne napušta onoga koji zaostaje. Sada, dok razmišljamo o sporom i napornom oporavku od pandemije koronavirusa, upravo se ta opasnost nameće: zaboraviti onoga koji je zaostao. Riskiramo da nas pogodi još gori virus ravnodušne sebičnosti, koji se prenosi počevši od ideje da se život poboljšava ukoliko meni ide bolje i da će sve biti dobro ako meni bude dobro. Odatle se polazi i dolazi do selekcioniranja ljudi, odbacivanja siromašnih i do žrtvovanja onih koji su zaostali na oltaru napretka.

Međutim, ta nas pandemija podsjeća da ne postoje razlike i granice među onima koji trpe – rekao je Sveti Otac i dodao – Svi smo krhki, jednaki i dragocjeni. Ono što se događa uzdrmalo nas je iznutra. Vrijeme je da uklonimo nejednakosti, da ispravimo nepravdu koja potkopava korijene zdravlja cijeloga čovječanstva! Učimo od prve kršćanske zajednice koja je opisana u Djelima apostolskim. Primila je milosrđe i živjela je s milosrđem: „Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao“. To nije ideologija, to je kršćanstvo.

Nakon Isusova uskrsnuća u toj je zajednici samo jedan zaostao i drugi su ga čekali – rekao je papa Franjo i primijetio – Danas se čini da je suprotno; mali dio čovječanstva je napredovao, dok je većina zaostala. Svatko bi mogao reći: „To su složena pitanja, moja dužnost nije brinuti se za potrebite, drugi trebaju na to misliti!“ Sveta je Faustina nakon susreta s Isusom napisala: „U duši koja trpi moramo vidjeti Isusa raspetoga, a ne nametnika i teret. Gospodin nam daje mogućnost da se vježbamo u djelima milosrđa, a mi se vježbamo u osuđivanju“.

Međutim, i ona se jednoga dana žalila Isusu da se milosrdne smatra naivnima. Rekla je: „Gospodine, često iskorištavaju moju dobrotu“. A Isus joj je odgovorio: „Nije važno, kćeri moja, ne brini zbog toga, uvijek budi milosrdna prema svima“. Ne mislimo samo na svoje i pojedinačne interese. Prihvatimo tu kušnju kao priliku kako bismo imali budućnost jer je, bez zajedničkog pogleda, nitko neće imati. Danas razoružana i razoružavajuća Isusova ljubav uskrsava učenikovo srce. Kao apostol Toma, prihvatimo milosrđe, to jest spasenje svijeta. Činimo milosrđe onima koji su najslabiji; samo tako ćemo ponovo izgraditi novi svijet – zaključio je Papa.

Zbog pandemije koronavirusa organizatori dvaju velikih crkvenih događaja morali su promijeniti plan. Ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Matteo Bruni u posebnom je priopćenju objasnio da je zbog sadašnje zdravstvene situacije i njezinih posljedica na premještanje i skupljanje mladih i obiteljī, Sveti Otac, zajedno s Dikasterijem za laike, obitelj i život, odgodio za godinu dana sljedeći Svjetski susret obiteljī, koji se trebao održati u Rimu u lipnju 2021. godine, i Svjetski susret mladih, koji se pak trebao održati u Lisabonu u kolovozu 2022. godine, te će se oni održati u lipnju 2022. i u kolovozu 2023. godine.

Nakon jučerašnje mise u rimskoj crkvi Duha Svetoga in Sassia, papa Franjo je danas nastavio s jutarnjim misama slavljenima u Domu svete Marte. Molimo danas za muškarce i žene koji imaju političko zvanje; politika je uzvišeni oblik ljubavi – istaknuo je na početku mise. Molimo za političke stranke u raznim zemljama, da u ovo vrijeme pandemije zajedno traže dobro zemlje, a ne dobro vlastite stranke.

U propovijedi se Papa najprije osvrnuo na evanđelje današnje liturgije (Iv 3, 1-8), u kojemu Isus kaže Nikodemu da „tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega“. Nikodem je bio farizej, ugledan Židov, koji je osjetio potrebu da ode Isusu. Išao je noću, jer se krivo gledalo one koji su išli razgovarati s Isusom – objasnio je Papa. Nisu svi farizeji bili loši – dodao je – Nikodem je bio pravedan farizej koji je osjećao nemir, jer je čitao proroke i znao je da su bili navijestili to što Isus čini.

„Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime“ – rekao je Nikodem i tu se zaustavio. Isus mu odgovori tajnovito, onako kako Nikodem nije očekivao: ‘Tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega’. Nikodem se zbuni, ne razumije i doslovno protumači Isusov odgovor. Kako se može ponovno roditi netko tko je odrastao? – upitao je. Roditi se odozgor, roditi se od Duha; skok je koji Nikodem ne zna učiniti, jer Duh je nepredvidiv.

Zanimljiv je opis Duha koji daje Isus – primijetio je Papa. „Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“, odnosno on je slobodan. Tko se prepusti vodstvu Duha poslušna je i slobodna osoba – napomenuo je papa Franjo te istaknuo – Biti kršćanin ne znači samo obdržavati zapovijedi; to treba činiti, ali ako se zaustaviš samo na tomu, nisi dobar kršćanin. Dobar je kršćanin onaj tko dopušta da Duh uđe u njega i da ga vodi tamo kamo on hoće.

Nanovo se roditi znači dopustiti da Duh uđe u mene i da me Duh vodi, a ne ja, i to sa slobodom Duha tako da nikada nećeš znati gdje ćeš završiti – rekao je Papa. Kršćanin se ne smije nikada zaustaviti samo na obdržavanju zapovijedi; treba ići dalje, prema tom ponovnom rođenju koje je rođenje u Duhu, a koje ti daje slobodu Duha.

To se dogodilo kršćanskoj zajednici iz prvoga čitanja, nakon što su se Ivan i Petar vratili s ispitivanja svećeničkih glavarā – rekao je Papa komentirajući prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Djela apostolskih (Dj 4, 23-31). Nakon što su izvijestili svoju braću o tomu što im je rečeno, njihova se zajednica prestrašila. I što su učinili? Molili su. Neka im Duh kaže što trebaju činiti.

„Gospodine, promotri prijetnje njihove“, one skupine svećenikā, „i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju“ – traže smjelost, hrabrost, da nemaju straha – „Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa“. Pred teškoćama, pred zatvorenim vratima, kada nisu znali kako ići dalje, otišli su Gospodinu i otvorili srce; došao je Duh i dao im ono što im je trebalo te su izišli hrabro navješćivati.

To znači nanovo se roditi; za to je potrebna molitva – objasnio je Papa te istaknuo – Molitva nam otvara vrata prema Duhu, i daje nam slobodu, smjelost, hrabrost Duha Svetoga. Neka nam Gospodin pomogne biti uvijek otvoreni Duhu, jer će nas On voditi naprijed u našem životu služenja Gospodinu – rekao je na kraju papa Franjo.

Ivica Hadaš – Vatikan

Danas je, na drugu vazmenu nedjelju, značajno bilo slaviti euharistiju ovdje u crkvi Duha Svetoga, za koju je sveti papa Ivan Pavao II. htio da bude svetište Božanskoga milosrđa – rekao je papa Franjo prije molitve Kraljice neba i istaknuo – Odgovor kršćana na životne oluje ne može biti drugo negoli milosrđe, to jest suosjećajna ljubav među nama i prema svima, a osobito prema onima koji najviše trpe i koji su napušteni.

Ne lažna pobožnost i asistencijalizam, nego suosjećanje koje dolazi iz srca. A Božansko milosrđe dolazi iz srca uskrsloga Krista. Uvijek izvire iz rane na njegovim prsima, otvorene za nas koji uvijek trebamo oprost i utjehu. Neka kršćansko milosrđe nadahne pravednu podjelu dobara među narodima i njihovim ustanovama, kako bismo se s trenutnom krizom suočili na solidaran način.

Pozdravljam braću i sestre Istočnih Crkvi koji danas slave Uskrs. Zajedno navijestimo: “Doista uskrsnu Gospodin!” U ovo vrijeme kušnje, na poseban način osjećamo kako je velik dar nada koja dolazi od uskrsnuća s Kristom! Osobito se radujem s istočnim katoličkim zajednicama koje, zbog ekumenskih razloga, Uskrs slave zajedno s onim pravoslavnima. Neka to bratstvo bude utjeha tamo gdje su kršćani manjina – zaključio je Papa.

Jučer sam primio pismo od jedne časne sestre koja radi kao prevoditeljica za znakovni jezik za gluhonijeme osobe, u kojemu mi govori o teškom radu zdravstvenih djelatnika, bolničara i liječnika, s osobama s invaliditetom zaraženima koronavirusom. Molimo za njih koji su uvijek u službi tih ljudi s drugačijim sposobnostima – potaknuo je Papa.

U prvom dijelu propovijedi Papa se osvrnuo na prvo čitanje današnje liturgije, na odlomak iz Djela apostolskih (Dj 4, 13-21), koji govori o tomu kako su starješine i pismoznanci zapovjedili Petru i Ivanu da ne naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše hrabro i otvoreno: „Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo“. Otvorenost je važna riječ koja postaje stil kršćanskih propovjednikā – napomenuo je Papa te ponovio – otvorenost, hrabrost.

Grčka riječ za to, koju i mi često upotrebljavamo, jest parezija, otvorenost, hrabrost. Hrabrost i otvorenost kojom su propovijedali prvi apostoli – primijetio je Papa te dodao da je to kršćanska hrabrost koja potiče na slobodni govor. Ne možemo biti kršćani bez te otvorenosti. Ako nemaš hrabrosti, ako za tumačenje svojega stajališta padaš u ideologije ili kazuistička tumačenja, nedostaje ti otvorenost, kršćanski stil, sloboda govora, hrabrost.

Vidimo potom da su glavari, starješine i pismoznanci žrtve te otvorenosti, jer ne znaju što činiti. Umjesto da prihvate istinu o izliječenom čovjeku, koja je bila očita, imali su toliko zatvoreno srce da su tražili put diplomacije, kompromisa. Nije im palo na pamet da se upitaju nije li to doista istina. Imali su zatvoreno, okorjelo srce; njihovo je srce bilo pokvareno.

Međutim, to je – prema Papinim riječima – jedna od dramā. Snaga Duha Svetoga koji se očituje u otvorenosti govora, ne može ući u pokvareno srce. Zbog toga, budimo pozorni; grješnici da, ali pokvareni nikada – istaknuo je te upozorio da ne smijemo nikad doći do te pokvarenosti koja se izražava na mnogo načina.

Petra poznajemo, nije po rođenju hrabar. Bio je kukavica, zanijekao je Isusa. Otkuda sada dolazi ta hrabrost plašljivcu koji je zanijekao Gospodina? Što se dogodilo u srcu tog čovjeka? – upitao je Papa te istaknuo – To je dar Duha Svetoga: otvorenost, hrabrost; parezija je dar, milost Duha Svetoga. To je dosljednost, znak pravoga kršćanina; hrabar je, kaže svu istinu jer je dosljedan.

Sveti se Otac potom osvrnuo na evanđelje današnje liturgije, u kojemu Isus najprije prekorava učenike zbog okorjelosti srca, zato „što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih“, a potom ih potiče da pođu po svem svijetu i hrabro propovijedaju evanđelje svemu stvorenju. Poslanje se rađa od Duha Svetoga, upravo od dara po kojemu smo hrabri u naviještanju riječi. Neka nam Gospodin uvijek pomaže biti hrabri. To ne znači nesmotreni. Kršćanska je hrabrost uvijek pozorna, ali je hrabrost – rekao je na kraju papa Franjo.

(Vatican News – aa)