Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnja kateheza ima temu “odgajanje u nadi”. Stoga ću se izravno obraćati s “ti”, zamišljajući razgovor odgojitelja i oca s mladićem ili bilo kojom osobom otvorenom za učenje.
Promisli, tamo gdje te je Bog zasijao, nadaj se! Uvijek se nadaj. Nemoj se predavati noći: sjeti se da prvi neprijatelj kojega nam je svladati, nije izvan tebe, nego unutar. Zato ne daj prostora gorkim, mračnim mislima. Ovaj svijet je prvo čudo koje je Bog učinio i da je Bog stavio u naše ruke milost novih čudesa. Vjera i nada idu zajedno.
Vjeruj u postojanje najviših i najljepših istina. Pouzdaj se u Boga Stvoritelja, u Duhu Svetom koji sve pokreće prema dobru, u zagrljaju Krista koji čeka svakoga čovjeka na kraju njegova života; vjeruj On te čeka. Svijet napreduje zahvaljujući mnogim ljudima koji su otvorili pukotine (‘probili led’), koji su gradili mostove, koji su sanjali i vjerovali; čak i kada su oko sebe čuli riječi ismijavanja.
Nemoj nikada misliti da je borba koju ovdje dolje vodiš, potpuno beskorisna. Na kraju postojanja ne čeka nas brodolom: u nama pulsira sjeme apsolutnoga. Bog ne razočarava: ako je u naša srca položio nadu, ne želi je utrnuti neprestanom frustracijom. Sve je rođeno da cvjeta u vječnom proljeću. I nas je Bog stvorio da cvjetamo. Sjećam se dijaloga kad je hrast od badema zatražio da mu priča o Bogu, a badem procvjeta.
Gdje god bio, gradi! Ako si na zemlji, ustani! Nikad ne ostani ležati; ustani, dopusti da ti pomognu da se osoviš na noge. Ako sjediš, zaputi se! Ako te paralizira dosada, izagnaj je dobrim djelima! Ako se osjećaš prazan ili ​​obeshrabren, zamoli da Duha Sveti ispuni tvoje ništa.
Izgrađuj mir među ljudima i ne slušaj glas onoga koji sije mržnju i podjele. Ne slušaj te glasove. Ljudska bića, ukoliko različiti među sobom, stvoreni su da žive zajedno. U protivnostima, strpljivo: jednoga dana ćeš otkriti da je svatko u posjedu djelića istine.
Voli osobe. Ljubi ih jednu po jednu. Poštuj svačiji put, bio prav ili težak, jer svatko ima svoju priču. I svatko od nas ima svoju priču. Svako dijete koje se rodi je obećanje života koji se još jednom pokazuje jačim od smrti. Svaka ljubav koja se javlja je jedna moć za preobrazbu koja teži sreći.
Isus nam je dao svjetlo koje svijetli u tami: brani ga, štiti ga. Ta jedina svijeća najveće je bogatstvo povjereno tvom životu.
Iznad svega sanjaj! Ne boj se sanjati. Sanjaj! Sanjaj svijet koji se još ne vidi, ali koji zasigurno dolazi. Nada vjeruje u postojanje stvaranja koja se proteže do svoga konačnog ispunjenja, kada će Bog biti sve u svemu. Ljudi obdareni maštom poklonili su čovjeku znanstvena i tehnološka otkrića. Izbrazdali su oceane i stupili u zemlje kojima nitko nikada nije kročio. Ljudi koji su gajili nade također su i oni koji su nadvladali ropstvo i na ovu zemlju donijeli bolje životne uvjete. Misli na te ljude.
Budi odgovoran za ovaj svijet i za život svakoga čovjeka. Misli na to kako je svaka nepravda prema siromahu otvorena rana, koja umanjuje i tvoje dostojanstvo. Život ne prestaje tvojom smrću, i u ovom će svijetu doći i drugi naraštaji koji će uslijediti nakon tvoga, i mnogi drugi nakon njih.
Svaki dan od Boga zatraži dar hrabrosti. Sjeti se da je Isus pobijedio strah za nas: On je za nas pobijedio strah! Naš najljući neprijatelj ne može ništa protiv vjere. A kad se u životu nađeš zastrašen nekim teškoćama, sjeti se da ne živiš samo za sebe.
U Krštenju je tvoj život već uronjen u otajstvo Trojstva, a ti pripadaš Isusu. I ako te jednoga dana obuzme strah, ili pomisliš da je zlo preveliko da bi se s njim suočio, jednostavno pomisli da u tebi živi Isus. On je taj koji, preko tebe, svojom blagošću želi pokoriti sve čovjekove neprijatelje: grijeh, mržnju, zločin, nasilje; sve naše neprijatelje.
Uvijek imaj hrabrost istine, ali sjeti se: nisi ni od koga viši. Sjećaj se toga: nisi ni nad kime. Ako bi bio posljednji koji vjeruje u istinu, nemoj se stoga stidjeti ljudskoga društva. Pa, ako bi i živio u tišini pustinjaka, nosi u svom srcu patnju svakog stvorenja. Ti si kršćanin; i u molitvi sve predaj Bogu.
I gaji ideale. Živi za nešto što čovjeka nadilazi. I ako bi ti jednoga dana ti ideali došli na naplatu, ne prestani ih dovoditi u svoje srce. Vjernost sve postiže.
Ako si pogriješio, digni se: ništa nije ljudskije od pogrešaka. I te iste pogreške ne moraju biti tvoj zatvor. Ne budi zatočenik vlastitih grješaka. Sin Božji nije došao radi zdravih, već radi bolesnih: došao je dakle i radi tebe. Ako i dalje budeš griješio, ne boj se, ustani! Znaš li zbog čega? Zbog toga što je Bog tvoj prijatelj.

Ako te obuzme gorčina, čvrsto vjeruj u sve one ljude koji i dalje rade za dobro: u njihovoj se poniznosti krije sjeme novoga svijeta. Druži se s ljudima koji su djetinjeg srca. Uči od njihova oduševljenja i gaji ga [u sebi]. Živi, ljubi, sanjaj, vjeruj i uz Božju milost nikad ne očajavaj.

I cijela je Crkva u Meksiku, putem priopćenja biskupske konferencije, izrazila blizinu u tom tako teškom trenutku za cijelu tu srednjoameričku zemlju. Opet smo svjedoci solidarnosti meksičkoga naroda, pozornoga na trpljenje bližnjega. Na tisuće je ruku oblikovalo lance života kako bi pomogli, dali hranu i pružili svoje malo zrno pšenice u odnosu na te tragedije. Stoga danas snažno pozivamo Božji narod da se ujedini u solidarnosti prema našoj braći koja trpe zbog više prirodnih katastrofa koje su pogodile našu zemlju – stoji u priopćenju.

U suradnji s raznim skupinama i crkvenim tijelima, iz glavnoga tajništva Meksičke biskupske konferencije velikom pozornošću pratimo informacije koje stižu iz oštećenih područja, te nastojimo pronaći način na koji se uskladiti kako bismo pružili pomoć na najbolji mogući način – napisali su biskupi koji su također zazvali Gospu od Guadalupe, moleći ju da donese utjehu te da svojim zagovorom pomogne meksičkom narodu i ojača ga u obnovi domovine.

Isus, koji ima sposobnost “uočiti detalje” jer “gleda srcem”, ima sažaljenja: Sažaljenje ili sućut je osjećaj koji čovjeka uključuje, angažira; to je osjećaj srca, nutrine i uključuje, angažira čitava čovjeka. Nije isto osjetiti “bol” zbog nečije patnje, ili pak zaključiti: “Jadni ljudi!” Sažaljenje se uključi, angažira; “su-pati”… To je sažaljenje – objasnio je Papa.

Gospodin se ‘uključuje’ u situaciju udovice i njezina sina… Za njega je bila važnija udovica i njezin sin, nego oni s kojima je razgovarao i koji su ga slijedili. Zašto? Zato jer je ‘upleteno’ i angažirano Isusovo Srce, njegova nutrina. Gospodin se svojim sažaljenjem ‘uključio’ u ovaj slučaj. Bio je sažalan.” – rekao je Papa.

Sažaljenje stoga nuka čovjeka da “pristupi” – primijetio je papa Franjo – “možete vidjeti tolike stvari, a da im ne pristupite… “Pristupiti i dotaknuti stvarnost. Opipati je… Ne gledati ju izdaleka. Isus je bio je sažalan – prva riječ; – pristupi – druga riječ. Onda čini čudo, ali učinivši čudo ne ide dalje… Ne, nego uze mladića i kao što kaže tekst – “Dade ga majci”: dati, vratiti – treća riječ. Isus čini čuda kako bi vratio; kako bi ljude doveo na njihovo mjesto. I to je isto učinio s otkupljenjem. Bio je sućutan – Bog se sažalio – došao je k nama u svom Sinu i obnovio vratio nam dostojanstvo Božje djece. Sve nas je ponovno stvorio” – kazao je Sveti Otac.

Poticaj je „činiti isto”: slijediti Kristov primjer, približiti se potrebitima – ne pomagati im „iz daljine, zbog toga što su neki prljavi, ne kupaju se i zaudaraju:
“Često gledamo Dnevnik ili naslovnice novinâ, tragedije… U jednoj zemlji djeca nemaju što jesti; u drugoj djecu novače u vojsku; trećoj, opet, žene su robinje; itd… i kažemo: „Kakva nesreća! Jadni ljudi“… Okrenemo stranicu i eto me do ljubavne priče, pa zatim do serije koja slijedi i sl. a to nije kršćanski… – rekao je Papa.

„Pitanje koje bih sada postavio, gledajući sve vas ovdje, uključivši i sebe samoga: ‘Jesam li sposoban za sažaljenje, smilovanje; za molitvu..? Kad vidim ove stvari, preko medija… da li se moja nutrina uzbuni? Da li mi srce pati s tim ljudima i osjećam bol zbog toga, ili pak kažem ‘Jadni ljudi’ i idem dalje…”?!

I ako ne osjećaš sućut, zatraži milost: “Gospodine, daj mi milost sažaljenja”!
Sa „zagovornom molitvom” i našim kršćanskim „djelovanjem” – moramo biti u stanju pomoći ljudima koji pate, tako da „se vrate u društvo”, „u obiteljski život”, na radno mjesto; ukratko: u “svakodnevni život” – kazao je u zaključnom poticaju Sveti Otac.

Novi pastoralni izazovi

Ističući važno djelo koje je ostvario izvorni institut, utemeljen u svjetlu Sinode o obitelji koja se održala 1980. godine, Sveti je Otac napisao da je nedavna biskupska sinoda donijela obnovljenu svijest o evanđelju obitelji kao i o novim pastoralnim izazovima na koje je kršćanska zajednica pozvana odgovoriti. Suvremene antropološke i kulturološke promjene – nastavio je Papa – zahtijevaju raznolik i analitičan pristup koji se ne može ograničiti na pastoralne i misionarske prakse iz prošlosti.

Složene stvarnosti obiteljskog života

Papa Franjo je istaknuo da središnje mjesto obitelji kako u „pastoralnom obraćenju“ naših zajednica tako i u „misionarskoj preobrazbi Crkve“ zahtijeva da se u promišljanju o braku i obitelji – također na razini akademske formacije – nikad ne izgubi pastoralni vidik i pozornost na rane čovječanstva. Trebamo biti svjesni i strastveni tumači vjere u kontekstu u kojem društvene strukture manje podupiru pojedince nego u prošlosti, dok se suočavaju sa složenim stvarnostima obiteljskoga života. Vjerni Kristovom nauku – stoji nadalje u dokumentu – moramo s realizmom, mudrošću i ljubavlju promatrati stvarnost obitelji u svoj njenoj složenosti.

I ovaj će institut poput prethodnog nastaviti djelovati kao dio Papinskog lateranskog sveučilišta. Također će biti usko povezan sa Svetom Stolicom kroz Kongregaciju za katolički odgoj, Papinsku akademiju za život i nedavno osnovani Dikasterij za laike, obitelj i život. Institut će studentima ponuditi tečajeve s mogućnošću postizanja diplome, licencijata i doktorata iz znanosti o braku i obitelji.

Podsjećajući na primjer brojnih svetaca i svetica koji su se borili protiv ropstva – ističući pritom lik sv. Petra Klavera, „roba robova“ – Papa je tom prilikom rekao da je povijesno ukidanje ropstva kao društvene strukture izravna posljedica poruke o slobodi, koju je Krist donio svijetu u punini milosti, istine i ljubavi, sa svojim programom blaženstava. Suočeni s novim oblicima toga zla, i danas smo pozvani osuditi ropstvo i boriti se protiv njega, no prije svega trebamo raditi na osvješćivanju, budući da se ropstvo zbog skandalozne i „politički nekorektne“ naravi želi skriti.

Još je jednom ustvrdio da je ropstvo najteži zločin, rana na tijelu današnjega čovječanstva, i riječ je o nečemu što čitavo društvo treba uvidjeti te se to treba odraziti i u nacionalnim i međunarodnim zakonima. Potrebno je izgrađivati zemaljski grad u svjetlu blaženstava i tako hoditi prema nebesima, zajedno s malenima i posljednjima – napomenuo je tada papa Franjo.

No Sveti se Otac nije zaustavio samo na tome da upozori na nove oblike ropstva i da ih nabroji, nego je također nastojao doći do srži problema, odnosno utvrditi uzroke ropstva. Tako je u svojoj poruci za 48. svjetski dan mira, 1. siječnja 2015. godine, naslovljenoj „Ne više robovi, nego braća“, na poseban način obradio pitanje ropstva, tu „odvratnu pojavu“, „zločin protiv čovještva“ koji pogađa milijune ljudi. U tom je dokumentu Papa nabrojao licâ ropstva, a analizirao je i njegove uzroke.

Prvi je tako ontološki, izazvan grijehom koji kvari ljudsko srce; to je odbacivanje čovještva druge osobe, postupanje s njom kao da je predmet, sredstvo, a ne cilj. Postoje i drugi uzroci: siromaštvo, nemogućnost pristupa obrazovanju i radu, zločinačke mreže koje upravljaju trgovinom ljudima, oružani sukobi, terorizam, zločinačka uporaba Interneta kako bi se namamili najmlađi. A potom, i korupcija koja – prema Papinim riječima – prolazi i sastavnicama redarstvenih snaga i države.

Kako bi se suzbilo ropstvo, ustanove trebaju spriječiti zločin ropstva, zaštititi žrtve i kazniti odgovorne. Potrebni su „pravedni zakoni“ o selilaštvu, radu, usvajanju, kao i o premještanju tvrtki u svrhu zaštite temeljnih ljudskih prava i poštovanja čovjekova dostojanstva. No iznad svega je potrebno zajedničko i opće djelovanje kroz globalizaciju bratstva koja se zna suprotstaviti globalizaciji ravnodušja koja je tako raširena u svijetu. Drugim riječima, valja globalizirati bratstvo, a ne ropstvo i ravnodušje kako svi muškarci i žene dobre volje ne bi postali sudionici u tom zlu, te kako bi vratili nadu žrtvama trgovine ljudima.

Izvor: Vatikanski radio