„…Kontemplirati Isusovu Majku; kontemplirati taj znak protivljenja, jer Isus je pobjednik, ali na križu.., na križu… To je kontradikcija koja nije samorazumljiva… Potrebna je vjera da bi se to shvatilo ili barem da bismo se približili tom otajstvu” – kazao je Papa.

Marija je znala i „sav život je živjela – probodene duše”. Slijedila je Isusa i slušala komentare ljudi, ponekad ‘za’, a ponekad ‘protiv’, ali uvijek je stajala iza svoga Sina. Zbog toga za nju kažemo da je „prva učenica” – objasnio je papa Franjo. Maria je u sebi nosila nemir po kojemu je u njenu srcu nastao „znak protivljenja”.

Na kraju je bila tamo, u tišini, pod križem, zagledana u Sina. Možda je čula komentare poput: „Pogledajte, ono je majka jednog od trojice zločinaca”. Ipak, pred svojim Sinom je “pokazala „lijepo lice“” – rekao je Papa.

„Ovo što vam sada govorim male su riječi, koje će vam pomoći da otajstvo motrite u tišini. U tom nas je trenutku (pod Križem), sve rodila; rodila je Crkvu. ‘Ženo’ – kaza joj Sin – ‘Evo tvoje djece’. Ne kaže “Majko” – kaže “Ženo”. Žena jaka, hrabra – jer je stajala ondje kako bi rekla: „Ovo je moj Sin: Neću ga zanijekati”.

Odlomak današnjeg Evanđelja je, dakle, više za promatranje – motrenje, nego za razmatranje. „Neka Duh Sveti– svakom od nas kaže ono što nam je potrebno”– zaključio je na koncu kratke propovijedi, papa Franjo.

Nemojte se obeshrabriti, – potaknuo ih je Papa – nastavite ići svojim putom, kako naši gradovi i sela ne bi izgubili užitak te posebne ljepote dobivene vašom nazočnošću, vašom umjetnošću i radošću. Taj je put osvijetljen vjerom koju cirkuski djelatnici žive u obitelji, u potpunom pouzdanju u Providnost, a koja se obnavlja u župama, uporišnim mjestima za duhovni odmor, za susret za zajednicom, i za sakramentalni život. Zbog toga želim da između vaših putujućih zajednica i župnih zajednica uvijek vlada otvorenost, susret, želja za upoznavanjem i zajedničkim trenutcima u životu i u molitvi – napomenuo je Papa.

Podsjetivši na susret sa svijetom putujućega spektakla, održan u lipnju prošle godine, Sveti ih je Otac nazvao majstorima slavlja, divljenja i ljepote, pozvanima njegovati osjećaje nade i pouzdanja. Istina je, vaša je ljepota majstorska, drugačija od one koju proizvode velike snage zabave koja je pomalo aseptična, premalo čovječna – kazao je Papa te dodao – Priznajem vam da ja više volim vašu, koja više odiše čuđenjem, čarolijom, ali koja je rezultat višesatnoga teškog rada. Vrtuljak uvijek zadivljuje, potiče nježnu radost, i to kod djece ali i kod odraslih. I odrasli tamo ponovno pronalaze radost djetinjstva; ponovno pomalo postaju djeca i rastu s tim povratkom na korijene sjećanja na djetinjstvo.

Radost je ključna riječ koju je Papa više puta ponovio nazočnima, ističući u tomu zvanje života i rada. To je zvanje koje odmah postaje poslanje; poslanje pružanja ljudima, djeci, odraslima i starijim osobama, prigode za zdravu i čistu zabavu. A u tom zvanju i poslanju – dodao je Papa – kako je moguće da ne bude Božje ruke? Bog nas voli i želi da budemo sretni. Gdjegod vlada jednostavna, čista radost, tamo je Njegov trag. Zbog toga, ako znate očuvati te vrijednosti, tu čistoću i jednostavnost, vi ste glasnici radosti koju Bog voli, i koja dolazi od Njega – istaknuo je na kraju papa Franjo.

Srž Papina razmišljanja je bilo „otajstvo ljubavi“ koje proizlazi iz križa. Polazeći od današnjih misnih čitanja, papa Franjo je nastojao prodrijeti u značenje križa. Liturgijsko slavlje opisuje križ kao stablo, plemenito i vjerno, no nije uvijek lako shvatiti smisao križa. Samo se u molitvi može shvatiti to „otajstvo ljubavi“ – istaknuo je Sveti Otac. Kada Isus želi to objasniti Nikodemu, koristi dva glagola „uzaći“ i „sići“: Isus je sišao s Neba da bismo svi mi mogli uzaći na Nebo. To je otajstvo križa – kazao je Papa.

U prvom današnjem čitanju sveti Pavao piše kako se Isus ponizio, „oplijenio“, postao poslušan do smrti, smrti na križu. To je Isusov silazak – nastavio je Sveti Otac – do dna, do poniženja, ispražnjujući se poradi ljubavi, i zbog toga ga je Bog preuzvisio i uzdigao. Samo ako uspijemo shvatiti taj silazak do samoga kraja, možemo razumjeti spasenje koje nam nudi to otajstvo ljubavi.

Međutim to nije lako – primijetio je papa Franjo – jer uvijek postoji napast da uzmemo u obzir samo jednu stranu, ali ne i drugu. Podsjetio je da je sv. Pavao izrekao snažne riječi Galaćanima kada su pali u iskušenje da ne uđu u to otajstvo ljubavi, već su to otajstvo htjeli objasniti. Kao što je zmija zavela Evu; kao što je u pustinji zatrovala Izraelce, tako su i Galaćani bili začarani iluzijom da može postojati Krist bez križa ili križ bez Krista. Papa je potom usredotočio svoju pozornost na ta dva iskušenja.

Prvo je iskušenje Krist bez križa, odnosno poimati Krista kao duhovnog učitelja, koji nas mirno vodi naprijed. Krist bez križa nije Gospodin – upozorio je papa Franjo – on je samo učitelj i ništa više. To je ono što je možda tražio Nikodem, a da to nije znao. To je jedno iskušenje. Da, Isus je doduše dobar učitelj, ali bez križa, jednostavno Isus. Tko vas je začarao tom slikom? Pavao je bio gnjevan kad su mu govorili o Isusu Kristu koji nije raspet. Druga je napast križ bez Krista. Tu je riječ o bojazni da ostanemo na dnu, prignječeni grijehom, bez nade. To je neka vrsta duhovnog „mazohizma“. Samo križ, ali bez nade i bez Krista – rekao je Papa.

No križ bez Krista bi bio u suprotnosti s otajstvom ljubavi, tu bi bila riječ o „otajstvu tragedije“ koje je slično poganskim tragedijama iz antičkog doba. Ali križ je otajstvo ljubavi – nastavio je Sveti Otac – križ je vjeran, plemenit. Danas bismo trebali odvojiti malo vremena te se preispitati: Je li za mene raspeti Krist doista otajstvo ljubavi? Slijedim li Isusa bez križa, duhovnog učitelja koji me samo tješi te mi nudi dobre savjete? Slijedim li možda križ bez Krista, uvijek jadikujući, postajući tako „duhovni mazohist“? Dopuštam li da me vodi to otajstvo poniženja, potpunog ispražnjenja i uzvišenja Gospodinova?

Papa Franjo je zaključio svoju propovijed izražavajući nadu da će Gospodin udijeliti milost ne samo da shvatimo, nego i da potpuno uđemo u to otajstvo ljubavi: srcem, umom i tijelom.

Dar Duha koji podupire i vodi, a koji je Crkva zazvala na biskupa, oslanja se, međutim, na slaba leđa. Zbog toga je za one koji vode neku zajednicu bitna neposredna i spontana podatnost u poslušnosti Bogu – objasnio je Papa. Biskup ne može podrazumijevati posjedovanje tako velikoga i nadnaravnoga dara kao da je on stečeno pravo; potrebno je stalno moliti za njega priznajući se pred Bogom kao vječni mladići koji ne znaju kako postupati.

Samo onaj kojega vodi Bog, ima pravo i utjecaj da bude predložen za vođu drugima, a razlučivanje se u biskupovu srcu i umu rađa kroz njegovu molitvu – napomenuo je Sveti Otac. Razlučivanje je – dodao je – milost Duha darovana svetom vjernom Božjem puku nadarenom vjerskim osjećajem koji ga čini sposobnim za ‘sentire cum Ecclesia’, odnosno da osjeća s Crkvom. Za biskupa je to dar primljen u narodu, i usmjeren je prema njegovu spasenju; on nije samodostatni ‘padre padrone’, ali ni ustrašeni i izolirani osamljeni pastir – istaknuo je Papa.

Biskupovo je razlučivanje stoga uvijek djelovanje u zajednici, podijeljeno u mirnom dijalogu s drugima, sa subraćom u biskupstvu, sa svojim svećenicima, s vjernicima laicima. Stoga vas pozivam da njegujete stav slušanja, rastući u slobodi da odustanete od vlastita stajališta kako biste preuzeli ono Božje – rekao je Papa te upozorio biskupe da svoje poslanje imaju živjeti bez protagonizama i narcisoidnosti, te u poniznosti u odnosu na vlastite nacrte i u poslušnosti prema Evanđelju, učiteljstvu, crkvenim normama i konkretnom stanju ljudi. Razlučivanje je lijek protiv krutosti, jer ista rješenja nisu posvuda jednako valjana – primijetio je Papa.

Papa je, osim toga, biskupima savjetovao da se uz posebnu osjetljivost odnose prema kulturi i religioznosti naroda koji zaslužuje skrb i odnos u dijalogu. Biskupi su, dakle, pozvani na pratnju po kojoj će u svakom vjerniku, u zajednici i u društvu, dozrjeti sposobnost za odabir i ostvarenje dobra koje želi Bog, u tolikim zlima stvarnosti. Pritom ne treba zaboraviti da je bitno odgojiti se za Božje strpljenje i za njegovo vrijeme koje nije nikada naše vrijeme, prepoznajući milost skrivenu u sadašnjosti i ne gubeći iz vidika njegov naum ljubavi koja nas nadilazi – napomenuo je papa Franjo.

Izvor: Vatikanski radio