“Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve. Nakon toga će Kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go, i obukoste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.’ Tada će mu reći pravednici: ’Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili žedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te dođosmo k tebi?’ Kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.
Tada će reći i onima s lijeve strane: ’Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti; bijah žedan, i ne dadoste mi piti; bijah putnik, i ne primiste me; go, i ne obukoste me; bolestan i u tamnici, i ne pohodiste me’. Tada će mu i oni reći:’ Gospodine, kad te vidjesmo gladna, ili žedna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo ti u pomoć? On će im odgovoriti:’ Zaista, kažem vam, ni meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih.’ Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.”Matej, 25:31-46:
Divne riječi je danas svećenik uputio narodu okupljenom na misi:
“Primjećujem da se toliko ljudi danas okreće prema Bogu, a od čovjeka. A Bogu ne treba ništa dok čovjeku treba sve.”
Istinito, zar ne?
Pisala sam već o tome, a danas je svećenik potvrdio moje uvjerenje da smo kao ljudi, kao vjernici, kao kršćani potpuno zakazali.
Jer, sklapamo ruke dok molimo, dižemo pogled prema nebesima, ka našem Gospodinu, a iza naših leđa stoje redovi ljudi u potrebi, bolesni, gladni, žedni, siromasi, beskućnici…pokraj sviju njih prođosmo hitajući našem Bogu, ne pogledavši bijedu i čemer, visoko uzdignute glave uz poneki pogled optuživanja i osude.
I ponovno nalazimo izgovore za vlastitu sebičnost, nalazimo hrpe opravdanja za rezigniranost, ali zaboravljamo da Onaj kome hitamo, Onaj kome upravljamo molitve i prošnje, Onaj gore vidi to sve.

Zamislimo da smo u ovaj život poslani da izvršimo određenu zadaću. Poslanje. Misiju.
Mi ne znamo što je naša misija, ali imamo natuknicu danu od Isusa Krista kako da najlakše budemo sljedbenici Njegovi i nositelji svjetla i Ljubavi, odn. kako da u punini izvršimo svoje poslanje, makar ne znajući koje je.
Ta je natuknica – smjernica u ove 2 zapovjedi:
“Ljubi Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.”
“Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama.”

U ove 2 zapovjedi označen je put kojim moramo ići da bi baštinili život vječni – put Ljubavi.
“Živi ljubav i On će cvjetati!”

To je istina, to je put, to je ljubav – to je Isus Krist…
Ljubav…

Ne ignoriranje, ne osuđivanje, upiranje prstom, mržnja…
Ponekad sam umorna i od vlastite oholosti, stavljanja svojih potreba na prvo mjesto, uzvisivanja sebe same spram drugih, spram “grešnika”, umorna sam od dokazivanja koliko su oni u krivu, a ja u pravu…
Umorna sam od onog grča u želucu koji nastane nakon svađe sa supružnikom.
Umorna od vlastitog sebeljublja…
Jer, često zapravo glumimo pravednike i mislimo daje naša “pravednost” ugodna Bogu, da Mu je ugodno naše citiranje Sv. Pisma, da Mu je ugodno naše odbacivanje grešnika od sebe.
A nije…
Naše poslanje nisu riječi, nego djela.
Naše poslanje nisu recitacije, već pjesma srca kojom zahvaćamo srca ljudi koji nas okružuju, prijatelja i neprijatelja…
Naša misija je PONIZNOST!
SLUŽENJE DRUGIMA!
Naš put je LJUBAV!

I ponekad je, unatoč svoj jednostavnosti, tako teško.
Teško je boriti se između ega, one naprasite, gladne nemani koja se hrani našim mržnjama, našim strahovima, okrivljavanjima, osudama…
Teško je voljeti nekoga…zaista je teško voljeti konkretnu osobu sa svim njegovim potrebama i svim različitostima…
Lako je voljeti Boga i lako je služiti Mu, On nema svojih prohtjeva koji se sukobe s našima, On nam prašta sve i On ne kontrira…
Lako je voljet Gospodina, sklapati ruke i uživati u Njegovu miru…
Ali naše poslanje je LJUBITI BOGA U ČOVJEKU!

I onoga trena kad stanemo pred Njega, pred našeg Kralja, koje mjesto će nam dati – Njemu s desne strane ili Njemu s lijeve strane.
Zamislimo samo na trenutak da je ovaj život nalik na testiranje, na ispit dobrote, nježnosti, brižnosti, skrbi, suosjećanja, pomoći…i oni koji prođu testiranje ući će u Kraljevstvo Nebesko i biti s Gospodinom u vječnosti.
Pokušajmo okrenuti svoje oči i svoja srca prema ljudima, prema ljudima u potrebi, dragi moji, toliko je potrebitih, gladnih, žednih, sirotinje, samaca, tužnih, neutješnih…okrenimo se prema Bogu u tim ljudima…On nas zove!

Služba vjernika u realnom svijetu:

NAHRANITI GLADNOGA:
Ta obveza se navodi i u Starom zavjetu:
“ Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Iz.58:7)
NAPOJITI ŽEDNOGA:
U Knjizi Izreka 25:21-22. nam se govori da trebamo to činiti čak i svojim neprijateljima: “ Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom, jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti.”
PRUŽITI GOSTOPRIMSTVO
BRINUTI O BOLESNIMA
POHODITI UTAMNIČENE
SKRBITI O SIROMASIMA
“Jedino su htjeli da se i dalje sjećamo siromaha; to je baš ono što sam brižno i činio.” (Gal.2:10)
POMAGATI SE MEĐUSOBNO
OHRABRIMO MLADE KRŠĆANE kako ne bi malaksali u vjeri, budimo im svojim ponašanjem primjer i uzor
Tko okrene glavu od potreba svojih bližnjih čini grijeh:
“Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati.” (Izreke 21: 13).
“Bog je protiv onih koji ignoriraju potrebe drugih” ( Ez.24:1-10).
Mir i dobro!

Maja Vidaković

PODIJELI