Vidjela sam Isusa

U crkvi svetog Petra mučenika u Starom Gradu na Hvaru

U CRKVI NA HVARU Kako ga ne bi zatajila moram vam reći: ‘Vidjela sam Isusa’

Donosimo vam svjedočanstvo Hrvatice A. F.(podaci poznati redakciji) s otoka Hvara koja je za vrijeme prinosa svete misne žrtve, ugledala Isusa

Svi znamo, vidimo i vjerujemo kako se u godini milosrđa koju je izvanredno proglasio papa Franjo te tako otvorio nebeska vrata milosti događaju Božja čudesa svuda oko nas, nasuprot tame koja također vodi bitku za ljudske duše.
Mnogo je, nesigurnosti, sumnji, nemoći i otpada ali i molitvi, vapaja, beskrajno čedesnih obraćenja i spoznavanja istine u Isusu.
Tako su mnoge molitve uslišane, mnoga ozdravljenja izmoljena, mnoge tuge prekinute, mnogi osmijesi vraćeni, mnogi nesigurni ohrabreni, a mnogi maleni podignuti! Jedna od njih koja je po našem skromnom mišljenju, doživjela milost u godini milosrđa je i gospođa A. F. (podaci su poznati redakciji, a puno ime i prezime nije objavljeno kako bi Isus ostao fokus ovog svjedočanstva), koja je kako kaže čvrsto vjerovala u susret s Isusom te ga svakodnevno prosila od naše majke Blažene Djevice Marije, misleći pritom da će Isusa susreti u onom svijetu. Međutim, na jednoj večernjoj misli, prilikom prinosa svete misne žrtve A. F. doživjela je čudo o kojem je dugo šutjela, na preporuku hvarskog biskupa koji ju je upozorio da bi s izlaženjem u javnost s ovim svjedočanstvom mogla doživjeti pritisak okoline koji s obzirom na godine (60) ne bi mogla izdržati.
No, nakon poduže šutnje ipak je odlučila progovoriti kako bi, kako kaže, posvjedočila na slavu Božju, istinitost Kristove objave Uskrslog i vrlo živog Isusa u životima onih koji Ga traže. Ovo je njezino svjedočanstvo:

Vidjela sam Isusa
U crkvi svetog Petra mučenika u Starom Gradu na Hvaru, na večernjoj svetoj misi za vrijeme podizanja čula sam šum i osjetila jak vjetar koji me kao podiže te osjetila da je netko pored mene s moje desne strane. Okrenem glavu a Isusovo rame samo na 5 centimetara od mog ramena. Znoj, strah, muka ali samo nekoliko sekundi. Čim su nam se pogledi sreli nastupilo je olakšanje. Dragi osmijeh, dragi pogled toliko me ohrabrio da sam našla mir i snagu i oduševljenje u njegovoj blizini. Naš susret trajao je od podizanja Tijela i Krvi Kristove pa sve do početka molitve Oče naš. Kroz cijelo to vrijeme nisam više bila u crkvi. Crkva i sve oko mene je nestalo. Bio je to samo polusvjetli prostor ali sam Isusa cijelo vrijeme potpuno jasno gledala. htjela sam pogledati što je oko mene ali mi je vrat bio zakoćen. Isus mi nije rekao ni jednu riječ ali izraz lica koje je bilo toliko blago, drago i veselo puno je govorilo samo od sebe i ohrabrilo me da kažem: ‘Dragi Isuse je li ovo samo slika?’ Na to se pojavi njegov osmijeh na usnama i nestane. Nestane bez šuma i bez vjetra. Kad je Isus otišao ja sam se opet našla u crkvi kako klečim na misi a upravo je počeo ‘Oče naš’.
Bila sam u II. redu na lijevoj strani crkve, a do mene na desno, metar i pol bila je moja znanica D. B. Taj dan slavio se dan srca Isusova. Na misi nas je bilo oko trideset. Mislila sam da nitko nije primijetio što se meni dogodilo. Pitala sam se trebam li kome reći, hoće li mi vjerovati, što će ljudi misliti jer sam uz to rođena u Hercegovini (Međugorje, iako sam ovdje udana i tu živim već 40 godina.

Bila sam viđena

Tek poslije pet ili šest dana srela D. B. i pitala je je li što osjetila na misi na Srce Isusovo i ona mi ispriča kako je osjetila jak vjetar. ‘I dok sam se okretala da vidim od kuda vjetar dolazi vidim tebe kako okrenute glave gledaš u jednu točku umjesto da ti je glava okrenuta, kao i uvijek, prema oltaru’, kaže mi D. B. Tada sam joj sve ispričala. Ona mi je povjerovala pitajući se sa žaljenjem, zašto se i njoj nije ukazao.

Izgled Isusa

Isus je bio vrlo mlad. Nije imao bradu. Duge, crne, kovrčave kose do ramena, razdjeljak po sredini. Na bradi je imao udubljenje, rupicu. Oči svijetlo plave. Haljina je bila ‘neboplava’ i završavala je vezicom boje staroga zlata gdje su pisala tri slova V udaljena jedan od drugoga. Donji dio tijela i ruku nisam mogla vidjeti jer je bilo prikriveno oblakom.

Biskup upoznat

Moja najdraža molitva je ‘Zdravo kraljice’ tako da vjerujem da mi je ovaj susret s Isusom isprosila njegova majka. Kroz tu molitvu sam željela, molila i vjerovala u susret s Isusom ali sam se nadala da će se to dogoditi na onom svijetu.
O svemu ovome pričala sam sa svećenicima. Svi su me pažljivo poslušali ali bili su dosta rezervirani.Jedan od njih mi je rekao da sam blažena jer sam doživjela svoju vjeru na Zemlji, a drugi da su blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. Bila sam s prijateljicom D. B. i kod našeg biskupa koji nas je lijepo primio i pažljivo saslušao i upozorio da bi mogla, s obzirom na moje godine (60), doživjeti veliki pritisak ljudi oko mene, te da ne bi bilo lako sve izdržati, te da bi zbog toga bilo bolje s time ne ići u javnost. Od tada sam imala velike brige i potrebu da o ovom čudu moram govoriti i pisati, kako ne bi zanijekala i zatajila Isusa, jer Ako ga zaniječemo, on će zanijekati nas. (A. F. za 7Dnevno)

Odnos Katoličke Crkve prema privatnim objavama

Iako je riječ o prekrasnom svjedočanstvu Božje prisutnosti koje nam može pripomoći da osvijestimo Kristovu stvarnu prisutnost na svetoj Misi, ipak je riječ o privatnoj objavi, stoga smo dužni predstaviti onu dozu opreznosti koju ima naša sveta Katolička prema privatnim ukazanjima, viđenjima i objavama, uz napomenu da Katekizam Katoličke Crkve kaže kako objave ovakve vrste ne ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da “poboljšaju” ili “upotpune” konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povijesnom razdoblju potpunije živi.

Izvor: portal dnevno.hr/vjera | Autor: Z. K. | 21. Listopad 2016.