Zagreb, 10.05.2018.
„Zaista, kažem vam, koliko učiniste jednom od ove moje najmanje braće meni učiniste“
(Mt 25,40)
Sada znam da je od moga rođenja sve do danas Isusova ljubav bila sa mnom; vodila me i čuvala od svih zala, pogibelji i mnogih bolesti. Mnoge situacije i obrati su mi bili čudni, kasnije bih shvaćao da je to djelo Božje za moje dobro.
Radi toga uvijek sam osjećao samilost prema ugroženima, nemoćnima, odbačenima koji nisu niti znali niti mogli izići iz svojih situacija.
Postao sam aktivist za egzistencijalna i socijalna prava ljudi. Ustvari postao sam aktivist Isusove ljubavi prema čovjeku.
Imao sam priličnu naobrazbu. Radio sam ekonomske i pravne poslove, prilično poznavao teologiju, književnost, etiku, pedagogiju, moral, psihologiju, povijest, jezike. Sve je to bilo uključeno u pristupu ljudskoj osobi. Imao sam izoštren refleks za logiku dokumenata s obzirom na situaciju – gdje se treba obratiti, kamo ići i što reći. Sve se uvijek odvijalo u okviru naših i inozemnih institucija. Puno puta sam doživio izravnu manifestaciju pomoći Božije, što se tiče mog života i života tih ljudi. Sve je išlo preko dobrih ljudi na tim službenim mjestima, a zapelo bi preko loših i zlih. Sami Bog nadahnjuje jedne, a sami đavao druge. Uvijek se riješilo 90% slučajeva i to je najvažnije. Radi toga sam doživio mnoga poniženja, ogovaranja i prijezir, ali od mnogih i divljenje; to sve se mora stoički podnijeti. Najveća nagrada je radost i osmijeh ugroženih radi rješenja problema. Tada bih ih puštao da idu dalje u miru ne smetajući ih.
Radeći to osjećao sam kako u mojoj nutrini gori ljubav Isusova. Dobivao bih veliku duhovnu i tjelesnu snagu i intelektualnu snalažljivost. Kada bi išli od šaltera do šaltera oni bi pričali o svojim mukama, a ja bih često razmišljao o Isusovoj muci i smrti na križu. Oni to nisu znali. Razmišljao bih o mnogim svecima, velikanima duha, a osobito o sv. majci Tereziji, suvremenoj svetici. Ta Albanka – Gondža Bojadžiju – postade osoba 20-tog stoljeća – dade svoj život kao katolička časna sestra za sirotinju – hindu i muslimane. Postade primjer mnogima u suvremenom svijetu i sestra svake duše ovoga svijeta. Ona po Isusovoj izabranosti postade primjer kako se postiže mir u svijetu, postade nobelovka. Ponekad čujem od naših političara i nekih „čimbenika“ kako ne treba biti Majka Terezija u djelovanju. Griješe, jer njen model gledanja svake ljudske osobe kao Božjeg stvorenja koje treba spas duše se može primijeniti na svaku struku, na svaki položaj i na svaku situaciju u kojoj se čovjek može naći. Gledajući nju, njene sestre i braću (misionarke i misionare ljubavi) čovjek biva ganut do suza i plače. Podižu slomljene i bolesne, često pāle radi brutalnosti i nepravde ovog svijeta. Ne samo oni; svi misionari i misionarke su ljudi Isusove ljubavi. Redovito dragovoljno daju svoje živote za braću i sestre.
Što se otprilike događa u dušama koje Isus izabra? Sve ovisi o slobodnoj volji. Njenom pristanku slijedi opredjeljenje za Boga. Slijedi predanje, sjedinjenje i kontemplacija. Čovjek se mijenja. Duša, um i tijelo su ispunjeni prožetošću apsolutnog. Živi njegovu ljubav i milosrđe osobno i u društvenom životu. Istovremeno se isprepliće ljubav i patnja ovog života. To je poznati križ kojeg duša prihvaća i koji je zalog njenog vječnog spasenja. Osjeća i kao da zna za uskrsnuće kojeg Isus obeća.
U kontekstu kršćanske civilizacije pozdravljam sve katolike, pravoslavne i protestante. Pozdravljam svaku osobu koja je upoznala i prihvatila ime Isusovo; da budemo jedno u Njegovoj ljubavi.
NAPOMENA:
13.05.2018. počinju dva referenduma; protiv ratifikacije „Istanbulske konvencije“ i promjena izbornog zakona. Mislim da su oni toliko važni i neophodni za Hrvatsku državu i narod, toliko da su najznačajniji od priznanja Hrvatske države do danas. U prvom se radi o pokušaju nametanja konvencije s krajnjim ciljem uništenja identiteta u svakom pogledu. U drugom moramo demokratskim putem maknuti nakaradni izborni sustav koji je možda najodgovorniji za stanje našeg naroda i države. Pozivam da daju potpise i desnica i ljevica – za opće dobro svih naših građana.
Danas je 13.05.2018. – dan potpisa za referendume. Tisuće mladih volontera je na ulicama. Stanje je simptomatično. Nema štandova, samo stolovi dani od samostana, župnika i građana. Stajali su skupljajući potpise na suncu i kiši hrabro i stoički. Ljudi su im zahvaljivali i blagoslivljali ih.
A zašto?
Oligarski vlastodršci i desnice i ljevice su se uplašili naroda. Grčevito su se odlučili za opstrukciju – pod svaku cijenu spriječiti uspjeh referenduma. U mnogim gradovima gradonačelnici su zabranili štandove, smanjili mjesta potpisa, ucijenili aktiviste sa nalogom plaćanja mjesta – u Rijeci Vojko Obersnel, u Osijeku Vrkić, u Zagrebu Bandić, ta nemoralna mimikrija na izdisaju. Obersnel je doslovno zabranio referendum o istanbulskoj. Prikraćen umno i duhovno nije ju shvatio – namjerno ili nenamjerno. Od samog početka bila je na djelu opstrukcija medijskom blokadom. Plenković se nada da neće biti dovoljno potpisa. Jandroković govori o političkim „zvijezdama“ i „zvjezdicama“. On nije ni jedno ni drugo nego politička crna rupa antimaterije koja ždere zvijezde u svemiru. Zajedno s njim su to i svi akteri politike u Hrvatskoj – tko manje, tko više. Ta djela opstrukcije su protupravna i protuustavna i podnijete su kaznene prijave.
Izjava Biskupske konferencije je uvijena, neizravna i oportunistička. Boje se Vatikana ali su itekako angažirani da i dalje budu vjerska kasta sa autoritetom koji se izravno protivi Isusovoj riječi – Evanđelju. trebali bi proročki reći istinu o situaciji u kojoj se nalazi naš narod i domovina i po cijenu života. Ta imamo primjer bl. Alojzija Stepinca i toliko omiljenog kardinala Kuharića. Uvjeren sam da nema svećenika, redovnika i redovnice koji nisu za referendume i Biskupska konferencija to treba artikulirati u svojim izjavama. Izrael je bio teokratska država – veliki svećenik, svećenici, farizeji i pismoznanci. Isus ih je izravno prozvao kao trulež, obijeljeni grobovi i licemjeri. I naši biskupi bi se trebali zamisliti nad tom činjenicom – čast iznimkama.
Ustaj Dalmacijo, ustaj Slavonijo, ustaj Liko i Istro, ustaj Primorje i Zagorje, ustaj Baranjo i Podravino, ustajte otoci i Moslavino, ustaj Herceg-Bosno, ustajte svi Hrvati svijeta! Ustaj Zagrebe!
„Ustajte vi zemaljsko roblje!“
„Ima jedna tajna veza, tajna veza za sve nas!“ – a to je ljubav prema Bogu, Domovini i našem Hrvatskom narodu.
Srdačan pozdrav svima!
(Krešo Čepo, rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)
