OPET JE NAŠAO
Pascal je rekao: – Ne samo da Boga spoznajemo samo po Isusu kristu nego i same sebe spoznajemo samo po Isusu Kristu. – Isus Krist nas uvodi u ljudski misterij. Mi znamo dobro da, kakve god bile naše introspekcije i analize, ima posljednja tajna o tome što mi jesmo, koja izmiče našim osjetilima i aparatima. Nije samo Bog za nas misterij, mi smo misterij i sami za sebe. Potrebno je, dakle, da nam bude objavljeno što smo mi zapravo, tj. kakav je naš udes po Božjem planu, a to je posljednji odgovor na sva naša pitanja o svrsi naše ljudske sudbine. To je svrha i smisao u tome da Bog hoće da budemo živi sudjelujući u punini njegova života i egzistencije.
Ako je, dakle, Bog htio pozvati na egzistenciju to golemo mnoštvo ljudi kroz vijekove, nije to sigurno bilo zato da bi ih, pošto ih je na trenutak pozvao iz ništavila, ponovno bacio u to ništavilo. U tom bi slučaju povijest ljudskoga roda bila loša farsa, i ja ne bih, kao ni ateisti, mogao dopustiti da se Bogu, koji bi morao biti mudar i dobar, može pripisati činjenica da je u ljudima probudio nadu, da bi ih zatim ponovno bacio u besmislenu tamu smrti.
Krist nam otkriva da mi nismo pozvani da umremo, nego da živimo, tj. da sudjelujemo u životu koji nadilazi granice onoga što mi zovemo smrt, kako bismo izvan granica smrti mogli postići procvat i puninu razvoja egzistencije, onu tajanstvenu puninu Božjega života, u kojem ćemo sudjelovati.
Ima časova kad se pitamo: Ne sanjamo li možda? Tiču li se naše tvrdnje i nazori tog bijednog čovječanstva koje se povlači po ulicama, vlakovima, dućanima i kojemu je, čini se, malo stalo do našeg onostranog određenja? Pa ipak je istina da je svaki muškarac i svaka žena predmet neizmjerne ljubavi Boga koji je poslao Sina da položi svoj život, pa bilo to i za jednu jedinu dušu. Sve te duše, svi ti muževi i žene imaju u Božjim očma beskrajnu vrijednost, koju i ne naslućuju. Oni su ljubljeni više nego što sami sebe ljube.
Jean Danielou, Vjera kroz vijekove
IZ BIOGRAFIJE:
DANIELOU JEAN, francuski teolog, kardinal, pisac, član Francuske akademije, spada među najmarkantnije figure suvremenog trenutka Crkve. Na Drugom vatikanskom koncilu smatran je za jednog od najuvaženijih stručnjaka. Od njegovih djela kod nas je Društvo sv. Ćirila i Metoda izdalo Osporavanje i svjedočenje i Vjera kroz vjekove. Bio je čovjek široka duha i dijaloga. Poznati su njegovi javni nastupi s marksističkim misliocem Roger Garaudyjem na francuskoj televiziji. U svom pisanju i predavanjima bio je otvoren i beskompromisan. Zato se njegov polemički ton nije mnogima svidio. No on je bio uvjeren da u ovom vremenu sveopće dezorjentacije i povlačenja “ukoliko se unaprijed smatramo pobijeđenima i ukoliko zauzimamo defetističke stavove, postajemo nesposobni da donesemo Boga svijetu, koji ga traži možda više nego što mislimo”.
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
