NEMA VIŠE BAKE
Sjećam se osobito jednog dana u kasnoj jeseni. Bila sam onda već poodrasla. A moglo je biti da sam onda s bakom i bila posljednji put u bašći za njena života, pa mi je zato i ostao taj dan u pameti. Malo smo prošetale amo-tamo po srednjoj stazi, a onda sjele pod jabuku…
Na to meni baka stane pričati kako ima ljudi koji vjeruju da su neki cvjetovi i biljke zaklete ljudske duše koje poradi svojih grijeha moraju prebivati u drugim bićima dok se ne očiste. Zato baka nije nikada dopustila da se bez potrebe trati bilje, još manje je trpjela da se muče životinje, sve da i nije vjerovala u one bajke, nego je više od šale govorila da i u biljci i u živini valja poštovati stvorove Božje.
Čuješ li – pitala bi odjednom baka – čuješ li kako svira vjetar kroz ogoljelo granje voćaka, kako šušti po uvelom lišću kukuruza i uzdiše kroz travu i biljke? I to je glasnik Božji što nosi vijest od vlatka do vlatka i šapće u uši učmalome rašću i zakašnjelim cvjetovima da je blizu kraj.
I doista šušne sad blizu, sad dalje, tamo nešto prsne, ondje zapraska, a kukuruzova batka ljulja se amo tamo, suncokreti glavinjaju zamotani u svoje lišće kao žene narikače u samrtničkom plaštu. Ja sve tako slušam, i onda ona kaže upirući podbratkom o svoj štap: – Tako je to sinko moj. Sve to živi i izvija svoj vijek i radi kao mi ljudi. A kad dođe vrijeme i presahne vrelo života, skloni se umorno k zemlji i vrati se majci svega života, zemljici crnoj.
Te jeseni odvezla se tetki Jetiki, a kad sam se na ljeto vratila, nije više bilo naše dobre bake u životu.
Jagoda Truhelka, Baka i bašća
IZ BIOGRAFIJE:
TRUHELKA JAGODA (1864-1957), spisateljica, koja se s mnogo uspjeha bavila malim dječjim svijetom. Među zbirkama koje su posvećene djeci napose se ističe djelo Zlatni danci.
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
