ŽIVJETI BEZ NJE

Svakome od nas milosrđe Božje dariva vjeru kao Abrahamu, dijeli poslanje kao Mojsiju, stvara čežnju za molitvom kao Iliiji, daje nadu kao Jakovu. Svi su ti velikani prošlosti u nama ili točnije: mi svi možemo proživljavati iste drame kao oni, iste božanske stvarnosti. I mi stupamo s njima sve do dolaska Kristova. Zatim s tajnom utjelovljenja dolazi k nama Isus, kao što je došao k Mariji, pa mi možemo doživjeti blizinu Boga u svojoj punini. Čitavu Bibliju proživljavamo mi sami. Ona govori u nama i stapa se malo-pomalo s našom krvlju, s našim iskustvom, s našom ljubavlju. Sve se pretvara u nadu u Boga koji dolazi, ali koji nas prisiljava da najprije iskušamo patnju i očekivanje došašća, plač Jeremijin, slike Hošejine, viđenja Zaharijina. A da bi to postalo životvorno, potrebno je moje “da”, moj slobodni i u ljubavi i nadi dani pristanak.

Carlo Carretto, Bog koji dolazi

IZ BIOGRAFIJE:

CARLO CARRETO, (1910 – 1988), član družbe Male braće Isusove, koja nastavlja duhovni put Charlesa de Foucaulda. O.Karlo živio je neko vrijeme u pustinji Sahari s tamošnjim siromašnim stanovnicima, želeći na taj način nasljedovati siromašnog učitelja Isusa Krista. Svoje doživljaje, spoznajem iskustva i razmišljanja donosi u svojim knjigama, koje čovjeka hvataju za srce i bude savjest onim što je u sebi tako jednostavno, a što smo olako zaboravili. Najviše očarava ta neposrednost, iskrenost i poniznost, kojom se ne ustručava priznati vlastitu bijedu i slabost. U knjizi Bog koji dolazi piše: Ništa me u životu nije tako rastužilo kao moje vlastito srce…

 

IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.

urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević

PODIJELI