DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
U današnjem Evanđelju farizeji i neki od pismoznanaca napadaju Isusa srcem: “Zašto tvoji učenici ne postupaju prema predaji starih, nego nečistim rukama uzimaju hranu?” (Mk 7,5b).
Isus ih proniknu i reče: “Dobro proroka Izajija o vama, licemjeri, kod napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke, uredbe ljudske (Mk 7,6-7).
Time ispravlja licemjerne farizeje i pismoznance jer oni čuvaju uredbe ljudske. Nije im stalo do Božjih zapovijedi, jer nisu sveti. Oni su pokvareni u srcu, grješni pa prikrivaju stid što nisu pravi. Mi smo pozvani obdržavati Božje zapovijedi, a ne živjeti za izgled izvana. Mi moramo pristati na Božje zapovijedi, a ne ugađati osjetilima. Mi smo pozvani danomice vršiti sve Božje zapovijedi da ne bismo pokleknuli. Duhom usmrćivati tjelesna djela (Rim 8,13b) znači živjeti za Boga i druge. Živjeti u srcu Sina Božjega znači pobjediti sebe, zlu ćud, narav ljudsku, Sotonu, sve. Pobjeda znači poraz Sotone. Život izobilja je moguć ako ustrajno pobjeđujemo zlo, primitivizam, Sotonu, sve. Znamo da nismo sami. Mi smo pobjednici ukoliko ustrajemo u svakodnevnim dužnostima, ukoliko pobjedimo sebe, zlo, Sotonu, sve. Mi smo pobjednici ukoliko preuzimamo odgovornost za druge. Mi smo pobjednici ukoliko pobjeđujemo Sotonu u svemu. Odgovornost za druge je teška, ali je spasonosna, djelotvorna i efikasna. Mi živimo od Boga svakodnevno jer nismo sami. Vidi se po čovjeku je li sam ili nije. Drugi moraju shvatiti smisao naših napora, želja i ambicija. Vidi se tko živi za Boga u svemu što čini. Mi moramo napredovati stalno u Duhu. Nazadovati znači pasti u ralje Sotone. Mi smo sami ako zaboravljamo živjeti u Duhu Svetom, ako se ne trudimo pobjediti sebe, svoje požude, pohlepe. Mi moramo rasti u Duhu Svetom svakodnevno slično srcu Sina Božjega. Mi smo zadnji put u srce Sina Božjega. Mi moramo raditi na spasu sinova i kčeri Božji. Mi smo put do srca Sina Božjeg uvijek. Spas Sinova Božji je u nama. Zato neizostavno moramo umrijeti sebi i svojim zaslugama. Mi moramo umrijeti sebi sasvim, svom mišljenju o sebi, svojim željama, zaslugama, svom stilu, sebi. To nije moguće, sasvim, bez srca Sina Božjega. Potrebe iziskuju velik angažman srca čovjeka sada. Nema mogućnosti popravka srušenog. Zato treba odmah krenuti u obnovu vlastitog srca i duha. Politika srca je ustati i ustrajati u dobru do kraja, do iscrpljenosti srca i duha. Ustraj u svemu i kreni odmah. Zaviri u srce i duh i odagnaj učemalost, pospanost, nevoljkost, nezalaganje za druge. Pobijedi sebe sasvim! Ustani odmah i bori se srcem za bližnje. Daj sve da možeš dati sebe. Ustraj u odluci da živiš za Boga i bližnje uvijek. Mi smo dužni umrijeti sebi i živjeti za druge. Bolje sad, nego sutra. Umrijeti sutra je nemoguće, umrijeti sad je moguće. Potrebe dugih su velike, neizrecive, samo ih treba uočiti. Nismo sami, Bog je uz nas uvijek. On zna da teško pristajemo na umirenje sebi, na život za drugog. On pomaže odmah, isti tren. Život za druge je blagoslovljen. Optimizam zrači iz onih koji su umrli sebi. Život za druge je perspektiva života. Nije lako umrijeti odmah, umrijeti uvijek, ali donosi plod pun srca za sve ljude. Živi za druge odmah, umri sebi sada dok ovo čitaš i bit ćeš sretan zauvijek. Ne stoj na putu srca Sina Božjega i živjet ćeš uvijek. Znaj umrijeti sada, odmah i bit ćeš sretan zauvijek. Amen!
Vinko Pilić, svećenik
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa
Rođenje svetog Ivana Krstitelja
