Samim rođenjem, svakome od nas pripao je jedan križ. Križ koji zovemo život. No hoće li taj križ biti težak ili lagan ne odlučuje nitko osim nas. Bog je tu samo da nam pomogne, kada se umorimo.
Izaberemo li lakši put – čeka nas teži križ.
Izaberemo li teži put – čeka nas lakši križ.
„Patnja je sila koja preobražava ako je prihvatimo s pogledom i vjerom na Isusa. Ona nas vodi uskrsu.
Na ovom smo svijetu da Boga tražimo i štujemo, a na drugom svijetu da uživamo“.
Katkada je toliko teško izabrati teži put, žrtvovati se za nešto čak i ako to volimo. Teško je oprostiti nekome nešto. No Bog se tu pojavljuje i daje nam izbor. Pred nas stavlja dva puta jedan je težak prepun mina drugi se naizgled čini lakšim i bržim. Većina se odlučuje za ovaj sjajni put. No kada krenu njime na leđima nose, dakako lakši križ, no ubrzo na tom putu postaje sve veća gužva jer su ljudi pohlepni i žele samo dobro – sebi. Nastaje nesloga a s tim i križ postaje sve teži i teži. Dok druga strana, samovoljno polazi težim putem jer su svjesni koliko grijeha nose na svojim srcima, znajući da zaslužuju bol i patnju te se odlučuju na molitvu. Iako s malom dozom nepovjerenja dolaze prema Bogu ali ipak s odlukom da se žele promijeniti. Počinju moliti sve više. U međuvremenu nagaze na Božju minu koja od nas traži oprost. Osjećamo kao da se nalazimo između života i smrti ali uz Božju pomoć oprostimo i krenemo dalje. Dogodi se i to nagazimo na još poneku minu koju je Bog postavio na naš put koja također traži nešto od nas. Osim oproštenja ponekad je i teško pružiti nekome ljubav, sebe. No uz Božju pomoć i to uspijemo i krenemo dalje. Svaki put kada smo nagazili na tu minu iako smo se žrtvovali osjetili smo jedno veliko olakšanje. Koliko god bilo teško, počinjemo shvaćati kako je Bog uz nas. Kako nas voli te kako je naš križ postao lakši svakim našim dobrim djelom. A što ti biraš ? Teži put ili ipak onaj lakši.
U životu nailazimo na mnoge prepreke koje trebamo svladati ali nemamo snagu za to. Nemamo je jer se naša snaga nalazi U Božjim rukama a mi je ne tražimo. Ponekad jer više nemamo obraza obratiti Mu se jer smo puno puta zgriješili i oštetili nekoga. No On je uvijek tu, čeka da Mu priđemo sa svojim grijesima na dlanu te da ih s vjerom prepustimo. Svi oni koji su izabrali teži put pred Krista su došli bez muke, patnje ili boli jer su sve oprostili čak i onda kada je to bilo najteže. Trebamo samo vjerovati i živjeti našu vjeru koja nas vodi k Bogu koji nas rado prima u svoj dom koji nazivamo Raj.
Postoje mnogi dokazi koji nam ukazuju da je naša vjera zbilja jaka, no najbolje je da se sam uvjeriš. Stoga počni moliti – u molitvi je spas!
Ana Žutić
