DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU
Zadnjih nedjelja smo čitali šesto poglavlje Ivanova evanđelja. Na prvi pogled nije jasno zašto su Ivanovi učenici odstupili od njega. Isus tvrdi da je “kruh života” (Iv 6,35). To učenici ne žele čuti i to ih sablažnjava. To znači da je Isus hrana, jelo drugima što znači da ga se jede, konzumira. To znači da je na usluzi drugima, spreman pomoći, podići svakoga na uštrb sebe i svoga života. To znači da je spreman zaboraviti na sebe, svoj život i darovati se drugima. To je teško, nemoguće za čovjeka. Biti drugima hrana je problem srca, duše. Biti zadnji je teško, nemoguće, neizvedivo za svakoga. Milost je ta koja pretjeće čovjeka srca da bude svet, drugačiji od drugih, bolji. Zakon duha života je jednostavan: dati se drugima uvijek, svagdje, u svakoj prilici; dati se sasvim, istrošiti se, umrijeti sebi i svojim potrebama. Umrijeti Sinu Božjem znači ostati sam, nedorečen, površan, sam i jadan. Nema načina da se umre srcu Sina Božijega osim u srcu čovjeka, u nutrini, u dubini. Nema načina da se umre sebi osim u dubini srca čovjeka.
Treba umrijeti sasvim, svim srcem, uvijek iznova. Nemoguće je to činiti bez milosti Božje, Očeve. Zato Isus kaže: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca (Iv 6,65). Ne može se doći k Ocu osim po Isusu. Uzajamno djelovanje Oca i Sina dovodi do življenja u Duhu Svetom. Bog otkriva svoj plan Sinu u Duhu Svetom. Otac ljubi Sina i daje mu da shvati svoj poziv. Sin prihvaća u ljubavi i nudi svoj život svima u Duhu Svetom. Zajedno čine plan u Duhu Svetom i zovu sve na život u Duhu Svetom. Zajedništvo Duha Svetog i nas producira život u srcu Sina Božijega.
Papa Ivan Pavao II je pozvao na život u istini, pravdi, ljubavi i milosrđu. Isus poziva ljude na obraćenje, ali ne moli jer bi tako previše ugrozio slobodu čovjeka. Istina, ljudi žive po svom srcu, ali poziv na obraćenje ostaje. Nije lako biti sam, ugrožen, poražen, nezapažen. Teže je to od obraćenja. Istina na obraćenje je teško, ali donosi život srcu čovjeka. Mi moramo svakodnevno umirati sebi da bi živjeli u Duhu. Ugrožen čovjek živi sebi, prepušta se užicima, spava, jede, pije, bludniči, ali ne živi. Nismo sami, Bog je s nama. Nismo živi ako ne umiremo za druge. Bolje je živjeti u Duhu Svetom, nego sam propasti. Nismo sami ako umiremo za druge. Živimo život srca Sina Božijega stalno pa nećemo živjeti za sebe, podlo, bezobrazno, nekulturno, nepristojno, uživalački. Dajemo se drugima pa ćemo živjeti u Duhu Svetom stalno i nećemo bezobrazno živjeti za sebe. Svoj život posvetimo drugima pa čemo biti jaki, spremni podnijeti žrtvu, prihvatiti slabe, bespomoćne, jadne, neizgrađene. Život za druge donosi mir, uspjeh, sreću, život, sve. Živimo sada, u ovom trenutku pa nećemo strepjeti za sutra, za buduće, prošlo neće opterećivati. Živimo sada za druge pa ćemo sutra biti zadovoljni, pošteni, jedinstveni, sretni. Živimo sada pa ćemo sutra pobijediti, uspijeti, ostvariti snove srca Sina Božjeg. Živimo sada pa ćemo pobijediti sve nedaće života sigurno. Uspijeti ćemo sigurno u svemu, naročito u obrani srca Božjeg. Bit svega je nastojati pobjeći sebi, svom životu, svom srcu, samom sebi. Bit svega je nastojati umrijeti sebičnosti srca i ostvariti umiranje sebi; užitku, pokvarenosti, zlobi, preljubu, bludu, svemu zlu.Bit svega je nastojatiBit svega je nastojati.
Vinko Pilić, svećenik
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa
Rođenje svetog Ivana Krstitelja
