Isuse, hvala ti što se nikad nisi dao zavarati, ne kao Bog, nego kao čovjek. Sebe nalazim kao farizejku a i vidim se i u preljubnici – grješnici. Kao farizejka i ja znam nekada ukazivati na tuđe grijehe, a kao preljubnica uhvatim samu sebe koliko puta ljubeći nešto drugo umjesto da ljubim tebe Isuse, gledam u nekoga i učim od njega, umjesto da gledam u tebe i učim od tebe. Tvoju blizinu i tvoj korak koji me uvijek prati kao da osjetim, zastanem i kajući se tražim oproštenje. A ti uvijek kao da jedva čekaš da mi oprostiš, ma koliko puta dnevno iskoračim s tvoga puta i sama se posramim. I dok me drugi osuđuju ti mi uvijek praštaš i ne osuđuješ me. Hvala ti Isuse!
Stojka Pivić, Peta korizmena nedjelja, 18. ožujka 2010.
