MARIJA – VJEČNA DJEVICA
Ovo je velika i neprijeporna istina rimokatoličke vjere. Oni koji se i danas bore da je pobiju, nude kao argument navodni dokaz koji nalaze u Evanđelju. Sam Isus je našoj vidjelici i mističarki Mariji Valtorti rastumačio i sasvim rasvijetlio ovo veliko otajstvo tumačeći dijelove evanđeoskog teksta koji to potvrđuju.
Tako joj Isus govori o ovome: »… jednu pojedinost koja je dva puta citirana u Matejevu Evanđelju, jednu rečenicu dva puta ponovljenu: ‘Ustani, uzmi Dijete i Majku Njegovu i bježi tu Egipat’ (Mt 2, 13). ‘Ustani, uzmi Dijete i Majku Njegovu i vrati se u zemlju Izraelsku’ (Mt 2, 20). I ti si vidjela da je Marija biła sama u svojoj sobi s Djetetom.
Oni, koji su smrdljivo blato i koji ne dopuštaju da bi jedan od njih mogao biti krilo i svjetlo, jako napadaju djevičanstvo Marijino poslije poroda i čistoću Josipovu. Kako su nesretni, jer im je duša toliko pokvarena i duh toliko podvrgnut tijelu, da su nesposobni misliti da bi jedan, kao što su oni, mogao poštivati ženu gledajući u njoj dušu, a ne meso, i da bi se mogao uzdići živeči u nadnaravnoj atmosferi, težeći za onim što nije meso, nego što je Bog. Tim, dakle, poricateljima najljepšega, tim crvima nesposobnim da postanu leptiri, tim gmizavcima pokrivenim pjenom svojih požuda, nesposobnim da shvate ljepotu jednog ljiljana, Ja kažem da je Marija bila i ostala djevica i da joj je samo duša bila udata za Josipa, kako je njezin duh bio združen jedino s Duhom Božjim, i Njegovim je djelom začela Jedinog svoga nošenoga: Mene, Isusa Krista jedinorođenoga od Boga i od Marije. Nije to tradicija procvala kasnije, iz ljubeznog poštovanja prema Blaženoj koja mi je bila Majkom. To je istina koja je od prvih vremena bila poznata. Matej nije rođen nakon vjekova poslije. Bio je suvremenik Marijin. Matej nije bio siromašni neznalica koji je živio u šumama i koji bi bio lak da vjeruje svaku bajku. Bio je porezni činovnik, rekli biste vi sada, bio je carinik, govorili smo mi onda. Znao je gledati, slušati, shvačati, hučiti istinu od neistine. Matej nije čuo stvari po čuvenju od trečih. Nego ih je sabrao iz ustiju Marijinih.
Njegova ljubav prema Učitelju i prema istini tjerala ga je da istražuje i postavlja pitanja.
Ne mislim, ne, da bi ti poricatelji neokaljanosti Marijine mislili da je Ona mogla lagati. Sami bi je rođaci mogli natjerati u laž, da je imala drugu djecu: Jakov, Juda, Šimun i Josip bijahu suučenici Matejevi. Zato je lako tome suprotstaviti druge varijante ili prikaze događaja, kad bi ih više takvih bilo. I Matej nikad ne kaže: “Ustani, uzmi svoju ženu’. Kaže: ‘Uzmi Njegovu Majku.’ Prije kaže: ‘Djevica zaručena s Josipom’ (Mt 1, 18); Josip njezin zaručnik’ (Mt 1, 16)
Neka mi takvi ne kažu da je to bio hebrejski način govora, kao da bi riječ ‘supruga ili žena’ bila neka sramota. Ne, poricatelji Čistoće. Već na početku Knjige piše. .. I pridružit će se ženi svojoj (Post 2, 24) Prozvana je ‘družica’ sve do časa kad su sjetilno izvršili brak, a zatim je bila nazvana Ženom’ mnogo puta i u različitim poglavijima. Isto tako o ženama djece Adamove. I tako o Sari nazvanoj žena’ Abrahamova: ‘Sara, tvoja žena’ (Post 17, 15). I: ‘Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri’ rečeno je Lotu (Post 19, 15). I u knjizi Rutinoj napisano je: ‘Moapkinja, žena Mahlonova’ (Ruta 4, 10). I u prvoj knjizi Samuelovoj rečeno je: ‘Elkana je imao dvije žene’; i još: ‘Elkana upozna svoju ženu Anu’; i još ‘Eli blagoslovi Elkanu i ženu mu’ (1 Sam 1, 1-2 i 19; 2, 20). I uvijek u drugoj knjizi Samuelovoj rečeno je: ‘Betsabeja, žena Urije Hetita postade žena Davidova i porodi mu sina’ (2 Sam 11,27). I što se čita u plavoj knjizi Tobijinoj. Ono što vam Crkva pjeva kod svih vaših svadbi, da vas potakne da budete sveti u ženidbi? Čita se: ‘Kad je dakle Tobija stigao sa ženom i sa sinom…’; i još: “Tobiji pode za rukom da pobjegne sa sinom i sa svojom ženom’ (Tob 1, 9-10 i 19-20).
I u Evanđeljima, to jest u vremenima suvremenim Kristu, u kojima se stoga pisalo, u odnosu na ona vremena, modernim jezikom, i zato se ne može sumnjati da bi to bile pogreške kod prepisivanja, rečeno je upravo u Mateju u pogl. 22; .. i prrvi, uzevši ženu, umre i ostavi ženu bratu’ (Mt 22, 25). I Marko u pogl. 10: “Tko otpusti ženu. ” (Mk 10, 11). I Luka zove Elizabetu ženom Zaharijinom četiri puta redom (Lk 1, 5; 1, 13; 1, 18; 1, 24), iu osmom poglavlju kaže: ‘Ivana, žena Kuzina’ (Lk 8, 3).
Kako vidite, nije to ime bila žigosana ili zabranjena riječ od onih koji su bili na putovima Gospodnjim, nečisti izraz što ga nije bilo dostojno izgovoriti, a još manje napisati.. gdje se radi o Bogu io njegovim divnim djelima. I andeo, govoreći: ‘Dijete i Majka Njegova’ pokazuje vam da mu je Marija bila prava Majka, ali nije bila žena Josipova. Ostala je uvijek Djevica zaručena s Josipom.I to je posljednja pouka ovih viđenja. I jest aureola koja sjaji na glavi Marije i Josipa. Djevica Nepovrijeđena. Čovjek pravedan i čist. Dva ljiljana među kojima sam rastao osjećajući samo mirise čistoće”.« (Spjev, svezak. 1, str.. 292. – 294.).
Na drugom mjestu, govoreći o krivim tumačenjima izraza “Prvorođenac’ što ih neki iznose, Isus kaže: »… za učitelje cjepidlake kažem da upotrebljavam izraz stric i strina, koji se ne upotrebljava u palestinskim jezicima, da objasnim i definiram bezobzirno pitanje o mom porijeklu kao Marijinog Jedinorodenca i o djevičanstvu moje Majke prije i poslije porodaja, koja me je dobila pomoću duhovne i božanske veze, i nek se ponovi još jednom, nije upoznala drugih sjedinjenja, niti je imala drugih porođaja. Nepovrijeđeno tijelo, koje ni Ja nisam ozlijedio, zatvoreno nad tajnom krila-tabernakula, prijestolje Trojstva i Utjelovljene Riječi”« (Spjev, sv. 2/2, str.. 34).
Blistavi znak Marijine djevičanske čistoće bila je svježina crialica ‘vječne djevojčice’ radi čega je sama Valtorta uskliknula:
»Ali zar je moguće da je ta Žena tome Čovjeku Majka? Gdje je šesnaest godina razlike? Svježina i ljupkost djevičanskog lica i tijela čine Mariju sestrom svoga Sina, koji je u punini svoje prekra-sne muževnosti« (Spjev, sv. 3/2, str. 83).
Čak i pred kraj zemaljskog života, izgled Presvete Marije bio je svjež i miran. Vrijeme nije utisnulo svoje tragove na to blago lice. Ni dob nije mogla oštetiti njezinu svježu i čistu ljepotua (Spjev, sv. 10, str. 345).
»Vrijeme i boli nisu imali moći nad Njom. Uvijek je mlada, izgledom i duhom« (Spjev, sv. 10. str. 354).
III. Na kraju zemaljskog života: uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu I povlastica Uznesenja – kao i Bezgrešnog Začeća i djevičanskog Majčinstva – bila je udijeljena jedino Mariji. Njezino je tijelo, »”jedino od smrtnih tijela, kušalo proslavu prije konačnog uskrsnuća i posljednjega suda.« (Spjev, sv. 10, str. 389).
( Autor teksta Zlatko Marinac a dijelove koje je citirao, naveo je poglavlja i retke u Bibliji i u knjigama Marije Valtorte. )
