U ČEKANJU!

72

Kraj prozora neko sjedi
Umorne joj oči teške,
Još se neda crnoj noći
Dok ponoć zori tiho prede.

Čije li su to baš oči
Što ih suza budne drži,
To Majčica dicu čeka
U licu je sva u brizi.

Odavno su baš otišli
U drugo selo baš na silo,
Zbog toga joj ni večeras
Lako ljudi nije bilo.

Prošla ponoć, sat već jedan
Taj baš zidni otkucava,
Otvaraju se vrata tiho
Misleć Majka da već spava.

Trči jadna ruke širi:
“Da ste meni samo živi!”
Rukam grli, usnam ljubi
Kao da su na Marsu bili.

Kraj prozora nikog nema
Zavjesa je navučena,
Dok svitlo se tiho gasi
Dal su legli, Majka pazi.

I na kraju ona liga
Sklapa ruke Boga moli,
Što se živi svi vratiše
Zafaljuje Onom Gori!

10.02.2018. Brat Bojan.

PODIJELI