Tužno svjedočanstvo

248

Da bi ispričali svoju priču treba dosta vremena, godina, treba progovoriti, a to je jako teško!
Svaka žena koja je abortirala, ne samo da je izbrisala mali život iz sebe, nego je i sebe izbrisala iz života, takva žena, majka ili djevojka fizički još postoji, ali u duši umire svaki dan, tuguje, pati, osuđuje se i živi život bez života!
Bilo je to prije 10 godina
Imala je ona 19 godina. Bila je vesela, voljela je život, zabavljati se, izlaziti. Voljela je jednog dečka koji ju je samo zavlačio i varao. Odlučila ga je ostaviti i, da ga što brže zaboravi, upustila se u kratku vezu s drugim tipom, on je bio stariji od nje 8g i bio joj je samo zanimljiv, ali nisu postojali nikakvi osjećaji. Ta nazovi veza trajala je kratko, jer je ubrzo otišla raditi u inozemstvo! Poslije mjesec dana počela je primjećivati na sebi promjene. Odmah je znala da je trudna. Za dva mjeseca vratila se kući gdje je počeo njen život u paklu! Bila je trudna, nigdje nije imala oslonac, više nigdje nije pripadala, njeni su je osuđivali i sramili je se. Njen se život okrenuo naopačke. Ljutnja, mržnja, tuga – sve se to nastanilo u njenom srcu. Više nije mogla prepoznati samu sebe.
Odlučila je nazvati tog tipa s kojim je kratko bila u vezi, kojeg ne poznaje, ne voli, odlučila je otići s njim jer on je bio otac!
I to je bila njena pogreška. Možda da je drugačije odlučila, možda bi joj život otišao u drugom smjeru!
Vjenčali su se, on nije htio raditi, došla je i beba, živjeli su od porodiljnog (1600 kn) i dječjeg (300 kn) doplatka. Bilo joj je teško tako živjeti, on je pio i izlazio, a ona bi ostajala sama u četiri zida s bebom!
Premda ga nije voljela, htjela je da njihova beba ima i mamu i tatu i trudila se samo da se on uozbilji i zaposli, ali to se nije desilo. Ostala je trudna drugi put!
Ogorčena od svega od života odlučila je prekinuti trudnoću, jer s njim nije vidjela budućnost i napravila je tu pogrešku koju si nikad neće oprostiti!!!
Poslije tog događaja pokušala je napravit samoubojstvo jer ju je duša pekla, a srce joj se slamalo na tisuće komada i u trenu kad bi zažmirila i htjela skočiti s petog kata, slika pred očima joj je bila od prve bebe koja se rodila i koja je tad imala 7 mjeseci. Pa nije mogla ostaviti i nju.
Pala je u veliku depresiju koja ju je dugo godina pratila i povećavala želju za samoubojstvom.
Preko dana bi glumila da je ok, ništa se nije moglo primijetiti na njoj da je muči, al po noći kad bdssi svi zaspali ona je u sebi vrištala od boli. Dozivala bi anđela kojeg se je riješila. Dala mu je i ime, zamišljala ga kako izgleda, molila ga da joj oprosti i govorila bi mu da ga voli i da ga želi!!!
Rastala se. Ubrzo je saznala da ima rak grlića maternice i jasno joj je da je sama kriva za sve što ju je snašlo zlo u životu i zna da to nije Božja kazna, kako mnogi kažu, nego su to posljedice njenih pogrešaka kojima je dopustila da zlo nadvlada u njenom životu.
Sama, bez posla, s malim djetetom i svake noći sve jačim osjećajem da sama sebi presudi. Molila je u suzama Boga za oprost i stalno ga je u molitvi pitala ,,Bože ako mi ti i oprostiš, kako ću ja sama sebi to oprostiti?,,. Tada je čula da je u susjedno selo došao fra Zvjezdan Linić i da će biti tri dana. Kroz glavu joj je odmah prošla ispovijed. Željela je nekome otvoriti vrata svoje duše koja je zavijena u crno i koja je pet dugih godina šutjela.
Hvala Bogu, skupila je ono malo snage što je ostalo u njoj i otišla je kod fra Zvjezdana. Sa sobom je ponijela papir na kojem mu je sve napisala, sve što joj je na duši, jer je znala da će zanijemiti pred njim, ostat će bez glasa. I tako je i bilo. Dok je čitao njezine grijehe, ona je gutala ogromne knedle u grlu koje joj se stezalo i plakala je. Nije se mogla više suzdržavati, njezina je duša prvi put pred nekim proplakala.
Tada je čula odgovor koji je stalno u molitvi pitala Boga. Izašao je iz usta fra Zvjezdana koji joj je rekao da joj Bog oprašta i da je voli, ali i da ona mora sama sebe voljeti. Nije voljela sama sebe! Tko je ona da sama sebi oprosti? Samo Bog oprašta pojedincu koji sam sebi nanese zlo…
Poslije ispovijedi osjetila je oprost, osjetila je njegovu dobrotu i ljubav, prestala je razmišljati o samoubojstvu, nalazi od liječnika su pokazali da je sve u redu, više nije bilo problema. Završila je tečaj za njegovatelja počela je i raditi…
I dalje ostaje u srcu rana koju će nositi kroz život. I dalje u molitvama doziva svog anđela i priča mu koliko joj fali da ga zagrli, poljubi, da mu kaže koliko ga voli. I zato je ispričala svoju priču jer, ako zbog njene priče, samo jedna žena ipak odluči roditi i ne abortirati, jedan mali život ako se spasi, tad će njena priča koju je odlučila podijeliti sa svima nama imati smisla!

PODIJELI