Posušje 13. 05. 2001.
Pod geslom: «Darom njegove milosti, služili smo Gospodinu», u Posuškoj župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije proslavljene su tri zlatne mise. Pedeset godina svećeničkog služenja Bogu i vjernosti svom hrvatskom narodu prikazali su u nedjelju 13. svibnja, članovi Hercegovačke franjevačke provincije Blažene Djevice Marije, fra Marko Dragićević st., fra Dobroslav Begić i fra Leonard Oreč. Ovom proslavom sjetili smo se njihova svećeničkog ređenja iz 1951. godine u Sarajevu. U tjednu duhovnih svećeničkih i 
redovničkih zvanja župa se pripremala prigodnom trodnevnicom za ovaj veliki i nesvakidašnji događaj. Trodnevica se sastojala od molitve krunice, slavlja mise i prigodne propovijedi koje su predvodili fra Mario Knezović kapelan u Mostaru, fra Ivan Landeka župnik na Humcu i fra Mate Dragićević župnik na Čerinu. Propovjednici su govorili o vrijednosti obitelji, vrijednosti ali i današnjoj krizi duhovnih zvanja i vrijednosti obiteljske molitve. Fra Mario je u župnim prostorijama održao i tribinu pod naslovom «Nitko nema dva života». Mogli smo čuti da je pomanjkanje životnog smisla kod ljudi našega vremena problem s kojim se susreću i suvremeni kršćani. Život svakoga od nas ima svoju vrijednost pa ga trebamo živjeti pametno i mudro. Kratko ćemo se upoznati sa životnim putovima ove trojice fratara.
Fra Marko (Frano) Dragićević st.
Rođen je 6. veljače 1927. godine u Miletini, župa Međugorje kao deseto dijete Marka i Luce r. Kožul. Osnovnu školu 1935.-1938. pohađao je u Međugorju, a šest razreda gimnazije na Širokom Brijegu do 1945. kada su je partizani zapalili, a profesore poubijali. Čudom i slučajem ostaje živ, a kao partizanski zarobljenik je od 1945.-1946. godine. U Sarajevu završava ostatak gimnazije, a novicijat u Kraljevoj Sutjesci. Teologiju pohađa 1947.-1953. u franjevačkom samostanu na Bistriku u Sarajevu Nakon svećeničkog ređenja djeluje kao kapelan u župi Rakitno i Humac 1953.-1954., kapelan na Širokom Brijegu 1955.-1957., kapelan u Čapljini 1957.-1958. Kasnije od 1958.-1964. imenovan je župnikom u Jablanici, gvardijanom u samostanu Slanom i upraviteljem župe Banići 1964.-1967., župnikom u Ljutom Docu 1967.-1977. i župnikom u Izbičnom 1977.-1982. Od 1982.-1988. duhovni je pomoćnik u Kočerinskoj župi, a u Posušju je od 1988. do danas. U župi Jablanica i Ljuti Dolac obnavlja župnu crkvu, kuću te poklanja i postavlja zvona. Još od mladih dana zaokupljen je hobijem fotografiranja i snimanja tako da danas ima oko 40. 000 različitih snimaka i oko 7 km filmske vrpce. U svom dugogodišnjem životu ovjekovječio je i od zaborava spasio mnoge ljude i događaje.
Fra Dobroslav (Ivan) Begić
Rođen je 3. siječnja 1928. godine u župi Posuški Gradac. Osnovnu školu 1935.- 1939. godine pohađao je u Posuškom Gracu. Pet razreda gimnazije od 1939.-1944. pohađa na Širokom Brijegu, a s dolaskom partizana pet mjeseci prisilno je u partizanskoj vojsci u Trebinju i Mostaru. U Visokom 1945.-1946. pohađa dalje gimnaziju. Ide na nadosluženje vojnog roka i polože dva završna razreda u Sarajevu s velikom maturom u toku bogoslovije. U franjevačkom novicijatu je 1946.-1947. u Kraljevoj Sutjesci, a bogosloviju 1947.-1953. svršava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Djeluje kao duhovni pomoćnik u Konjicu 1953.-1956. godine, i u istoj župi obnaša službu župnika 1956.-1958. Od 1958.-1959. vikar je samostana u Slanom i odgojitelj kandidata za braću ne svećenike. Pomoćnik je odgojitelja franjevačkih novaka u Slanom i Humcu 1959.-1964. Službu župnika u Mostaru obnaša 1964.-1974. u Gorici-Sovićima 1974.-1980. u Drinovcima 1980.-1991. Duhovni pomoćnik je u Međugorju 1991.-1995. a u Posušju od 1995. do danas. O dobrom zdravlju fra Dobroslava govori i to kako netko primijeti da se rijetko može naći svećenik koji za ovu prigodu i proslavu sâm na skalama postavlja natpise i slike.
Dr. fra Leonard (Vinko) Oreč
Rođen je 20. siječnja 1928. u Posuškom Gracu. Osnovnu školu 1934.-1938. pohađa u Posuškom Gracu. Gimnaziju 1940.-1945. na Širokom Brijegu, a 1945.-1946. u Varaždinu. U Franjevački red stupio je 1946. novicijatom u Kraljevoj Sutjesci. Dva završna razreda gimnazije polaže 1949. u Sarajevu. Teološko učilište u Sarajevu pohađa 1947.-1952. Postdiplomski studij s doktorskim ispitom završio je u Sarajevu 1953.-1956., a stručno usavršavanje u Münchenu 1957.-1958. Djeluje kao odgojitelj đaka u Splitu 1952.-1953., te pomoćnik odgojitelja novaka u Kraljevoj Sutjesci 1953.-1956. Profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 1958.-1960. Provincijski je tajnik ujedno zadužen i za franjevački pomladak u Mostaru 1961.-1967. Odgojitelj je novaka na Humcu 1967.-1977., provincijski definitor 1967.-1973., provincijski vikar 1973.-1976. Župničku službu u Blankenau i Hosenfeldu u Njemačkoj obnaša 1977.-1988. S 50 godina ide u Njemačku gdje uči njemački jezik i polaže vozački. Dvije školske godine predaje na Visokoj teološkoj školi u Fuldi. Djeluje i radi u župi Međugorju 1988.-1991., a voditelj je udruge «Međugorje-Mir» u Splitu 1992.-1997. koja je preko prijatelja Međugorja posredovala tone humanitarne pomoći u teškim godinama domovinskog rata. Sa 70 godina ide u Italiju gdje uči talijanski jezik i rad na računalu. Na službi u Generalnoj kuriji franjevačkog reda u Rimu je od 1997. do danas. Punih 25 godina vodio je brigu o franjevačkom podmlatku, a isto toliko boravio je izvan Hercegovine u inozemstvu među našim radnicima.
U prepunoj kripti nove Posuške crkve uz koncelebraciju 40 svećenika i mnoštvo časnih sestara proslavljen je jubilej pedeset godišnje vjernosti Crkvi i hrvatskom narodu. Misno slavlje predvodio je najstariji fra Marko, a propovijedao je fra Milan Lončar iz Mostara. Slavlje je pjesmom uzveličao župni zbor Fra Grge Martića uz ravnanje s. Irene Azinović. U proslavi su sudjelovala tri provincijala: dr. fra Tomislav Pervan Hercegovačke franjevačke provincije, dr. fra Bernardin Škunca Hrvatske franjevačke provincije sv. Jeronima i fra Petar Grubišić Hrvatske provincije trećeg franjevačkog Reda. Na kraju slavlja provincijal fra Tomislav zahvalio je zlatomisnicima na vjernosti i požrtvovnosti te sve prisutne pozvao na molitvu za duhovna zvanja jer bi mladi trebali uzeti i dalje nositi baklju svećeništva. U ime zlatomisnika zahvalu Bogu izrekao je fra Dobroslav. Sva trojica zlatomisnika rođeni su nakon Prvog svjetskog rata, zaređeni nakon Drugog svjetskog rata, a zlatnu misu slave nakon domovinskog rata. Svi prisutni svoju hvalu Bogu izrekli su pjesmom Tebe Boga hvalimo. Proslava je nastavljena proslavom i tjelesnom okrjepom u dvorani Kod Bagušića.
Možda se negdje i nađe da tri zlatomisnika zajedno slave, ali je to po prvi puta u povijesti župe Posušje gdje su do sada zabilježena četiri ovakva slavlja. Zanimljivo je da brat fra Markov, fra Vinko Dragićević ove godine slavi dijamantni jubilej, 60 godina svećeništva. Slavlju je prisustvovao i dr. fra Ignacije Gavran koji je u gimnaziji ovim svećenicima bio profesorom. Postati svećenikom u vrijeme kada je 69 fratara u Hercegovini ubijeno, jedan dio izbjegao u inozemstvo, a manjak ostao uz nesigurnost i progonstva nije bilo nimalo lako. Najveći dar zahvale Bogu i ovoj trojici fratara bio bi da što veći broj mladića i djevojaka iz Hercegovine i Posuške župe nastavi djelo koji su oni obavljali, živjeli i za što su cijelim bićem izgarali.
fra Mate Tadić
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Sudjelovanje mladih u životu župe Posušje
U 40 godina 3 500 posljednjih ispračaja
Otok Jakljan – oaza mira i duhovne okrjepe
