Siromašna kuća naša
Zidovi su puni vlage,
Dok podovi izribani
Rukom naše drage Bake.
I unuku je naučila
Da ušiva i da veze,
Ispod kuće naše stare
Ispod stare naše breze.
Svi na kućam imali su
Trobojnicu naš taj znamen,
Siromašni mi smo bili
Al u srcim bi taj plamen.
Jednog jutra osvanuo
I na našoj kući znamen,
Trobojnica lepršala
Kao vatre lipi plamen.
Vridne ruke naše Maje
Izvezle su Trobojnicu,
Tako lipu i najveću
I donila radost, sriću.
Siromašni više nismo
Iznad vrata Barjak vije,
U grudima ljudi našim
To Hrvatsko srce bije.
Ponosni smo mi zbog toga
I zbog ruku naše Maje,
Naša kuća okićena
Dok lip pozdrav svima šalje.
Isprid kuće mi veseli
Dok u oku suza sije,
Pozlaćene naše Maje
Sad su ruke obadvije!
18.07.2018. Brat Bojan.