TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Dubine vašeg srca čeznu za Bogom
U današnjem Matejevu Evanđelju Isus zbori mnoštvu o Ivanu Krstitelju: „Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose, po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka.“
U ovim Isusovim riječima skriveno je proroštvo o sukobu Ivana Krstitelja i kralja Heroda. Taj će sukob kulminirati smrću Ivanovom.
Ivan nije „trska koju vjetar ljulja“, beskičmenjak. Njegov karakter i izgrađenost je takva da se usprotivio bračnoj vezi kralja Heroda i žene njegova brata, kralja Filipa.
Isus narodu želi reći slijedeće: „Da, znam da je predmet vašeg razmišljanja i čestih diskusija bio kralj Herod. Vaša površnost i znatiželja vodila vas je do njegovih političkih odluka. Interesirali ste se u svojoj radoznalosti o njegovu privatnom životu. Zašto ste dopustili da vaše srce i um obuzme jedan diktator, tiranin i ubojica?
Da, vi ste izišli pogledati i Ivana Krstitelja u pustinju. Za razliku od Heroda i njegovih dvorana koji su se odijevali u „mekušasto“, to jest u grimiz i tanani lan Ivan je nosio kožnati pojas i kožuh od devine dlake „hranio se skakavcima i divljim medom“. Izišli ste vidjeti proroka jer vaše dubine srca žude za Bogom koji jedini gasi vašu neutaživu žeđ za ljubavlju.
Eto, taj Herod koji je ispunio vaše misli i osjećaje bezbroj puta pogubit će i vašeg proroka i Boga u njemu“.
Kako smo samo slični naraštaju Isusova vremena. Satima i danima raspravljamo o politici i političarima prateći njihove vješte smicalice i intrige. I premda je većini građana jasno da se političari žele prvenstveno uhljebiti, osigurati si što više novca i visoke pozicije, pojavljivati se u medijima itd. ne prestaju dijalogizirati o njihovim postupcima, riječima. Zar se ne osjećamo izigrani i prevareni od velikih moćnika kojima smo poklonili toliko pažnje i interesa? Ti političari su danas predmet sudskih procesa i istraživanja njihovih korupcijskih afera i otplaćuju svoj dug zatvorskom kaznom i novcem.
Sjetimo se samo sudbine bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera ili dugogodišnjeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.
Zašto objekt interesa vašeg uma, osjećaja i srca nije Isus iz Nazareta? Ta on je povijesna osoba, originalna, čudesna i fascinantna. Kako to da radije „gutamo“ svakodnevno članke „Jutarnjeg“ i „Večernjeg“ lista koji su obojeni određenom dozom pesimizma i depresije zanemarujući pri tome misteriozni i divni lik Isusa Krista koji uvodi u entuzijazam i mudrost.
Isus Krist je poput neistraženog rudnika zlata. Potreban je trud i napor, svojstven radu u rudniku, da se dođe do zlatnih mudrosti Isusova srca. Kako to da mladići pronalaze svoje uzore i idole u nekim globalno poznatim i priznatim nogometnim zvijezdama kao što su Messi, Ibrahimović ili Luis Suarez? Nesumnjivo je da su ti napadači i egzekutori vrhunske nogometne klase, tehnički i taktički savršeno obučeni za sjajan nogomet. Ali, što je s njihovom osobnošću, njihovim srcem? Lionel Messi je utajio porez ogromne vrijednosti, Zlatan Ibrahimović je prgav i „prljav“ na terenu, Suarez je već tri puta ugrizao protivničkog igrača.
Zašto naše mladiće i djevojke ne zanimaju svetački likovi poput Pavla, Franje Asiškog, Ivana Marie Vianeya, padre Pia, Male Terezije ili Majke Tereze? Njihovi životopisi su iznimno zanimljivi, a ostvarili su ono što je, ljudski govoreći, nepojmljivo i nemoguće: utjelovili su osobu Isusa Krista u svoje srce i sav svoj život.
Bilo bi normalno i prirodno da kršćanski mladići i djevojke nasljeduju Isusa Krista u svecima i sveticama. Na sreću, ima i takvih.
I dok srednjoškolski obrazovni sustav u nastavi hrvatskog jezika imperativno traži čitanje Jean Paula Sartrea i njegove „Mučnine“, Alberta Camusa i „Stranca“, Samuela Becketa i „U očekivanju Godota“; djela punih života besmisla, bezboštva i apatije dotle voditeljima adolescenata ne pada na pamet da svojoj djeci ponude „Vječnog zaljubljenika“ Ivana Ivonidesa ili „Orijaša kršćanstva“ istog autora.
Kako to da mladež na koncertima „Hladnog piva“ ili „Opće opasnosti“ izljeva sve svoje emocije i afekte i sinkronizirano prati frontmene tih grupa pjevajući gotovo sve njihove pjesme, a na sv. misi se dosađuju čekajući njen svršetak? A ipak, u dubini njihovih mladenačkih srca tinja čežnja i želja za nekim tko će ih iskreno i potpuno voljeti. Tu glad i žeđ može utažiti jedino Isus. On je dokazao svoju ljubav davši se bez pridržaja na kalvarijskom brijegu, davši svoje tijelo i krv za čovjeka. Upravo to tijelo i krv primamo na euharistiji da ispunimo svoju neizrecivu čežnju za ljubavlju.
Vlč. Vinko Pilić
