Lk 3,10-18
Ivan poziva na promjenu srca. To je konkretno obraćenje. Svakom čovjeku daje upute. Ljudi mu prilaze jer su u njemu prepoznali svoga duhovnika, ispovjednika. Pitaju ga „Što mi je činiti?“ Ivanovo svjedočanstvo života i govor o potrebi obraćenja bude u ljudima da nešto učine sa sobom i tako se pripreme za dolazak Mesije. Ivan svjedoči svetošću vlastitog života. Stoji iza svojih riječi. Bio je pun Duha Svetoga i to od majčine utrobe. Nikoga se nije bojao. Bez dlake na jeziku svakome kaže ono što je za njegovo dobro. Daje dobre savjete koje pomažu u borbi protiv ljudske sebičnosti i grijehu struktura. Važno je srce pojedinca, koje ima utjecaj na cijeli svijet. Beskompromisno raspoložen želi pomoć svakome koji se njemu obraća. To je priprema ljudskog srca za dolazak Gospodina.
U čovjeku se pojavljuje sklonost prema zlu nakon istočnoga grijeha. Ima problema s izborom dobra. Često želi dobro, a nameće mu se zlo. Ne smijemo ni mi proći pokraj pitanja „Što mi je činiti da se spasim?“ Mi jesmo primili krštenje iz vode i Duha. Duh Sveti je u nama zapalio oganj svoje ljubavi. On neprestano gori. Krštenje je Isusov dar. Zaronjeni smo u njega, ali nismo posve slobodni od grijeha. Ljudska narav nije više u izvornoj čistoći. Postoje u nama nagoni, impulsi, sklonosti kroz koje osjećamo vlastitu ograničenost. Moglo bi se katkad reći da je lakše čovjeku biti slab nego jak ili grješan, nego svet. Za svetost treba se boriti, za pakao uopće ne. Zato nam je Ivanov govor tolik dragocjen. Promjena ljudskoga srca je uvijek aktualna. Oni su ljudi željeli promjenu srca, a ti?
Srce je pojam, koji poistovjećujemo s našim nutarnjim čovjekom, to će reći, s našom dušom i duhom. Srce je dakle cijeli čovjek sa svojim životom i mentalitetom. To se srce može prikloniti istini ili laži. Po tome se vidi kvaliteta ljudskog života. U svom srcu čovjek spoznaje je li od Boga ljubljen i prihvaćen ili nije. U srcu imamo mnogo stavova s kojima se moramo suočiti, promijeniti ih ili ih tek izgraditi. Tu postoje činjenice o Bogu i našim odnosima prema njemu. U srcu također spoznajemo naš stav prema bližnjima. Srce je ognjište vjere prema slici Boga koju nosimo u sebi. Činjenica je da u kakva Isusa vjerujemo, u takva Boga vjerujemo. Pitajmo se u kakva Isusa vjerujemo – u onoga opisanog u evanđeljima ili u nekoga drugog?
Tek kada poželimo biti bolji ljudi možemo doista primijetiti koliko toga trebamo promijeniti u svom srcu. To se zove obraćenje. Možda na prvi pogled ne priželjkujemo promjenu, a ipak se u dnu duše pitamo se: „Gospodine, što nam je činiti?“ Ista se situacija događa kada spremamo po kući: gdje god se dotakneš moraš prebrisati. Tek kad počinjemo čistiti vidimo koliko je kuća neuredna. A ako nam nered ne smeta, jer tako žive i drugi, nikada nećemo saznati koliko smo neuredni, aljkavi i prljavi. Koliko još toga moramo promijeniti u svom srcu?
Imajmo srce potpuno zaronjeno u Bogu. Budimo Božji fanatici kao što smo fanatici za nogometom, serijama, izlascima, druženjima, igricama. Nije riječ o tome da druge u nešto uvjeravamo, nego da vlastitim iskustvom čistoga srca pozivamo druge na svetost. Sveti fanatik traži samo svoj put obraćenja kako bi bio drugima poticaj za ljubav. Upravo zato nam je potrebno obraćenje!
Moje obraćenja je unutarnja promjena mentaliteta. Prije svega mijenjam se ja, a ne drugi. Prema tome, obratiti se znači postati novim čovjekom, čovjekom po mjeri Božjoj, čovjekom, koji je zagledan u Isusa i u njegovo srce. Takav je bio Ivan Krstitelj. Možda je i meni potreban dobar ispovjednik, duhovnik, koji će me uvesti na planine svetosti?
Pater Arek Krasicki
