Sudeći po intelektualnom i tehničkom razvoju, čovjek je dostigao stupanj savršenstva. Čini se da ništa više ne treba jer sve ima i sve može. Tko to kreira takvo ljudsko biće? S jedne strane vidimo ljudsku svemoćnost, no s druge ograničenost. Nisu nestale bolesti, depresije, usamljenost, gubitak smisla života, smrt. Dapače, to je sve češća pojava današnje civilizacije. Čovjek ipak primjećuje svoju ograničenost. Štoviše, bez prestanka traži unutarnji mir i iscjeljenje koje pokušava naći na krivim mjestima. Zašto u doba razvijene znanosti čovjek ide vidovnjacima te vjeruje u moć karata ili pak u sudbinu koju tobože ocrtava zvjezdana konstelacija? Kaže se da je čovjek stalno u pokretu dok je živ. Možda je bolje reći: dok je čovjek živ stalno traži smisao života. Taj se smisao života može objaviti jedino u susretu sa živim Bogom. Bog postoji bez obzira na ljudsko mišljenje ili osjećaje. Jedino u Njemu čovjek može shvatiti svoje postojanje: kamo ide? Koji je smisao njegova života? Transcendentna ljubav Boga prema čovjeku prekoračuje čovjeka u svakom pogledu. Iako je čovjek Božja slika, nije Bog. Oni koji tragaju za Bogom i koji ga nađu, nalaze ujedno i veliki mir. Tu se provjerava i misao svetog Augustina o čovječjem srcu koje nalazi mir i utjehu jedino u Bogu jedinom osloncu.
U odnosu s Bogom čovjek zauvijek ostaje slobodan. Dakle sam oblikuje svoj život, svoja nastojanja. Bog zove čovjeka na susret u komunikaciji ljubavi. Zato je čovjek stvorenje koje nadmašuje svijet stvari i životinja te jedino on je u stanju voljeti. Bog želi da čovjek bude slobodan. Zato ga obasiplje svojim darovima. Samo se postavlja pitanje: Hoće li čovjek prihvatiti Božje darove? Želi li slušati Boga? Povjeriti se Bogu znači prepustiti se potpuno u njegovo vodstvo. Biblijski prikaz Izlaska iz egipatskog ropstva pokazuje kako Bog ne vodi u slobodu smo one koji su ga potpuno shvatili, nego i mnoge koji su mu početno povjerovali, pošli za njim, ali putem počinju sumnjati, teško podnose nezaobilazne žrtve, zastajkuju i mrmljaju. No, Bog ne mijenja svoje raspoloženje i namjere prema njima, i dalje se brine. U danima stiske i iskušenja kada je nestalo hrane koju su si sami mogli proizvesti od svojih stada ili oaza u pustinji, Bog šalje drugu hranu: manu i prepelice. Iako se i danas može sresti leteće prepelice preko Sinajskog poluotoka koje uvečer umorne sjedaju na obalu Crvenog Mora. Može ih se tada kupiti na veliko. Također i manu može se naći ispod drveća tamarisa. To je jedna vrsta meda koji proizvode posebne vrste obada. Beduini i danas skupljaju tu manu. No, tada dok su Izraelci kročili po pustinji, ispunile su se Jahvine riječi „Učinit ću da vam daždi kruh s neba“. Izraelci su vidjeli u tim obrocima znak Providnosti – ipak se Bog brine za nas! Mana je slika Euharistije (1Kor 10,3).

Kako ja razlikujem običan kruh od kruha života? Čini se da prikupljeno vjeronaučno znanje nije dovoljno u prepoznavanju Božje prisutnosti u komadu kruha. Gledajući razvoj trgovačkih lanaca koji nude svašta uvijek uz neke akcije, postajemo sve više robovi potrošačkog koda. Isus u Ivanovom evanđelju (Iv 6,22 35) daje konkretne upute: „Nastojite sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati Sin Čovječji jer njega zato ovlasti Bog Otac“ (6,27). Tražiti i vjerovati ključni su pojmovi Ivanova odlomka. Čovjek po svoj prirodi traži svoj prauzrok, traži Boga makar i kad nije svjestan. On pripada po svojoj egzistenciji Bogu. Potraži i ti Gospodina… Ljudi koji su tražili Isusa našli su ga jer su to željeli. Evanđelist Ivan vrlo ozbiljno, teološki, prilazi riječima tražiti i naći. Ponajprije čovjekova potražnja usmjerena je na osiguranje njegovih temeljnih potreba: gladi, žeđi, zdravlja. To traženje oduzima najviše vremena i nema znamenja jedine konačnosti Boga. I baš to pokušava Isus objasniti svojim slušateljima. Upozorava ih da moraju promijeniti cilj svoga traganja: dakle ponajprije čovjek mora tražiti Boga, a ne svoju udobnost i hedonizam (6,26). To neznanje simbolizira pogrešna obala na koju su stigli ljudi u potrazi za Isusom. No tu nije bilo Isusa. On je bio na drugoj obali. Čovjek kojeg vodi Duh Sveti, s lakoćom će prepoznati obalu na kojoj se nalazi Isus. I kad ga pronađe otvori mu se srce, odnosno ojača dinamizam njegove vjere. A ako jednom uvidiš živoga Isusa, spoznaš da život mimo njega nema smisla jer je On kruh života.
Nikad si nemojmo dopustiti da nas netko prevari nudeći drugi nauk osim Isusa Krista. Kršćanin je novi čovjek opran Isusovom krvlju i koji se hrani njegovim tijelom (Ef 417.20-24).
Dakle, ne postoji ništa na svijetu što bi se suprotstavljalo Božjoj veličini. Duh je Isusa Krista u nama. Zato dođi Isusu, sigurno nećeš ogladnjeti. Vjeruj, a sigurno nećeš ožednjeti.

 

Pater Arek Krasicki

PODIJELI