Svom snagom i neustrašivošću mladosti, kao i većina, tražila sam ljude koji hrabro idu protiv struje-neustrašive, nepotkupive. Same protiv sviju-ako treba. Ako bih slučajno mislila da sam ih pronašla, bili bi to često neki buntovnici u društvu, ‘drugačiji’, koji se ‘ne boje’. Smatrala sam ih rijetkima, jedinima koji omogućavaju ‘ preživljavanje’ u često licemjernim, učmalim malim sredinama. Nepoučena u vjeri, često bih od njih, nažalost, u svojoj glavi stvarala svojevrsne kultove. Koji bi se-naravno- kasnije pokaži kao itekakva iluzija.
U toj potrazi, Isusa se nikada ne bih sjetila.. Ako bih i razmišljala o Njemu, da me je netko pitao- imala sam nažalost, onu odbojnu , nepodnošljivu sliku o Njemu koju nam je usadio Svijet, književnost..Kao o slabome, poraženome, onome koji pati. I tu da Mu je kraj .
A kad Ga počnemo tražiti, pa svojim ograničenim razumijevanjem i slabim duhom otkrivati o Njemu, malo po malo..uvijek novo, uvijek drugačije, uvijek savršeno !
Stati pred čovjeka prvoga stoljeća, i govoriti mu o tome kako treba jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv, da ima život u sebi !! I onda, kad se pobune na taj govor, još INTENZIVIRATI riječi!To je naš Isus . Savršena ljubav bez sladunjavosti. Savršena poslušnost Ocu u snazi i dostojanstvu, do zadnje kapljice svete krvi. ‘ Tvrdi nauk’ plaćen ljubavlju.
A mi lutamo i tražimo i dalje. A On nas čeka..u najbližoj ispovijedaonici i svetoj Misi.
Isuse naš, neka te pronađu svi ljudi.

Marijana Perković

 

PODIJELI