MISAO IZ EVANĐELJA DANA
XXVI. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 30. 9. 2018.
DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48
NAPOMENA:
Izostavlja se spomendan sv. Jeronima, osim gdje se slavi kao svetkovina.
Prvo čitanje:Br 11, 25-29
Zar si zavidan zbog mene? Oh, kad bi sav narod postao prorok!
Čitanje Knjige Brojeva
U one dane:Gospodin siđe u oblaku i poče govoriti s Mojsijem, uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.
Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu došli u šator – te počeše u taboru prorokovati.
Neki mladić otrča te javi Mojsiju: »Eldad i Medad«, reče, »prorokuju u taboru!« Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: »Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!« Mojsije mu odgovori: »Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga duha!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:Ps 19, 8.10.12-14
Pripjev:Naredba Gospodnja srce sladi!
Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.
Drugo čitanje:Jak 5, 1-6
Bogatstvo vam istrunu.
Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospodina nad vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:Mk 9, 38-43.45.47-48
Tko nije protiv nas, za nas je. Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«
»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«
»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
U jednom velikom gradu u Hrvatskoj prije izvjesnog vremena bio je mirni prosvjed protiv abortusa, koji je trajao nekoliko dana. Cijelo vrijeme pred bolnicom je stajala grupa od nekih četrdeset prosvjednika koji su mirno prosvjedovali držeći transparent i na taj način iskazivali svoju volju i želju da se zaštite nerođena djeca. Jedan moj prijatelj koji vodi udrugu s kojom nastoji evangelizirati svijet, od jednog svog drugog prijatelja koji je član udruge koja tiska i poklanja Nove zavjete, dobio je nekoliko stotina Novih zavjeta. Sjetio se je da bilo možda dobro kada bi prosvjednicima podijelio Nove zavjete da, dok mirno stoje i drže transparent, čitaju Božju riječ. Bit će im to višestruka korist. Svoj prijedlog je predložio organizatorima prosvjeda i u toj akciji podijelili su kojih 200 Novih zavjeta.
Dvije godine nakon toga moj prijatelj ponovno se pojavio s molbom da mu daju Novih zavjeta kako bi ih ponovno u nekoj akciji podijelio. Javio se vođi te udruge, ispričao mu svoje svjedočanstvo o fantastičnoj podijeli Novih zavjeta, a ovaj ga je odmah upitao:
„Jeste li vi član naše udruge?“
„Ne,“ odgovorio je moj prijatelj.
„Ah! Onda je to pogrešno. Onaj tko vam je dao Nove zavjete napravio je grešku. To nije smio napraviti,” odgovorio je ovaj čovjek.
„Oprostite, nije mi baš jasno,“ zbunjeno je ponovno pitao moj prijatelj. „Koliko sam čitao na internetu, cilj koji si postavljate je da podijelite Nove zavjete u što većoj količini. Ja, koji nisam član vaše udruge, to sam učinio i ukoliko vam je cilj da podjelom Novih zavjeta ostvarujete misiju, ne biste li se trebali radovati sa mnom jer je dvjesto ljudi dobilo Božju Riječ u ruke koji su je odmah na licu mjesta počeli čitati.“
„Ne gospodine, to je pogrešno. To su trebali raditi članovi naše udruge, a ne vi. Tada bi to bilo uredu,” odgovori ovaj čovjek.
Bojim se da upravo ovako razumiju misiju mnogi koji pokušavaju provoditi bilo kakvu akciju. Njima nije u cilju ljude upoznati s Kristom, već sa svojom zajednicom, jer misle daje pripadnost njihovoj zajednici uvjet spasenja. Nije to ništa novo. To se dešavalo i u Isusovo vrijeme.
Homilija
Dok je Isus živio na zemlji, apostol Ivan i još neki od Njegovih učenika primijetili su nekog drugog da je u ime Isusovo istjerao nečistog duha iz nekog čovjeka. Smatrali su to neprimjerenim ponašanjem. Umjesto da se raduju da je jedan čovjek bio izliječen u Isusovo ime, umjesto da se raduju što je s jednog čovjeka maknut Sotonin utjecaj, učenici su bili ljubomorni. Oni su smatrali da su takve stvari jedino predviđene za njihovu skupinu. Izlječenja, istjerivanja demona i ostala čuda, sve to je trebao biti brend ili nešto po čemu su oni kao Kristovi učenici trebali biti prepoznatljivi. Upravo zbog toga Isusovi učenici traže da Isus odobri sprečavanje takvih postupaka.
Isus koristi tu prigodu da im iznese veličanstvene duhovne pouke. On im jednostavno daje formulu po kojoj su učenici trebali prepoznati svoju braću, bez obzira što nisu bili s njima u vezi. Kaže im:Tko nije protiv nas, za nas je. To je formula koja bi i danas trebala biti aktualna, pogotovo u ovom vremenu razdijeljenosti među kršćanima. U naviještanju evanđelja ne postoji konkurencija. To nije primarno posao Isusovih učenika, već posao Duha Svetoga, dok su učenici samo Božji pomagači.
Postavljam si pitanje: Zašto smo često protiv onih tko na svoj način svjedoče Krista? Zašto imamo problema s time da se radujemo Božjoj intervenciji kod drugih samo zato što to nije došlo preko naše zajednice? Krist nas upozorava i daje nam formulu kako prepoznati svoju braću, iako ona nisu dio naše zajednice. Smatram da je to na prvom mjestu problem predrasuda.
Jednom prigodom me je neki pripadnik druge vjerske zajednice uvjeravao da ja ne znam što vjerujem. Istina, i ne tvrdim da u potpunosti poznajem sve što Bog želi. Taj je problem imao i sv. Pavao. On je rekao da je djelomična naša spoznaja. Ali ono što ne smije biti djelomično, to je naša ljubav prema ljudima. Ipak, problem s ovim čovjekom je bio što je robovao nekom svom stereotipu i nije u meni pokušao naći suradnika, već nekog tko je protiv njega, jer ga je tako netko naučio.
Isus nastavlja objašnjavati koji je glavni cilj svake akcije i misije poduzete poradi njega. Glavni cilj je pokazati ljubav. On proširuje listu svojih suradnika i kaže: Nisu samo oni koji čine čuda u moje ime na mojoj strani. Na mojoj strani su i ljudi koji čine mala, neznatna djela ljubavi. Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća,kaže Isus.
Imati ispravnu teologiju vrlo je važno. Ispravna teologija nam pomaže da bolje upoznamo svoga Spasitelja. Na koncu, spoznaja i nije ništa drugo doli spoznaja Isusa Krista. Međutim, nikakva teologija ne smije biti izgovor da ne učinimo nekome neko dobro djelo.
Jednom prigodom sam razgovarao s pripadnikom neke druge vjerske zajednice koji se hvalio da oni imaju najbolju biblijsku spoznaju.
„Oprostite, to nisam znao,“odgovorio sam. “No ja znam nekog tko ima bolju teologiju od vas.“
„Tko bi to mogao biti?“ bilo je njegovo pitanje.
„To je Sotona. On zasigurno bolje poznaje Boga od nas obojice zajedno. Pa on je bio zaklanjač na Božjem prijestolju i osobno je Boga vidio,“ odgovorih mu i nastavih: „Ako vaša spoznaja, za koju tvrdite da je bolja od moje, nije u vama producirala veću ljubav prema ljudima, tada ona ima isti korijen kao i Sotonina. Do samog Kristovog dolaska mi nećemo moći provjeriti ispravnost nekih naših vjerskih stavova, ali ono što možemo jest pokazati ljubav.“
Uočavamo li mi ljude koji pokazuju ljubav prema ljudima, a da nisu istovremeno naše zajednice? Možemo li se radovati kada vidimo da Božji Duh intervenira u tuđim životima, bez obzira preko koga to čini? Sv. Pavao je u svom dugogodišnjem misionarskom radu doživljavao svakakve okolnosti. I rekao je da su mu najveće probleme stvarala lažna braća. Međutim, kada je naviještanje evanđelja bilo u pitanju, on se svemu radovao. Za njega je bilo važno da se evanđelje propovijeda.
Ostaje pitanje, možemo li mi u drugim ljudima prepoznati svoju braću po Kristu. To mogu biti i ljudi koji ne pripadaju našoj zajednici. Isus je rekao: Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir(Ivan 10,16).
Isus dalje nastavlja poučavati svoje učenike i opominje ih o opasnosti da nekog sablazne. On im govori da je svaki čovjek toliko vrijedan u Njegovim očima da bi On, Krist, bio spreman umrijeti za njega jedinog da ga spasi. Upozorava zatim na opasnost od nečega što može sablazniti druge, kao i nas. Ono što me uvijek impresionira u Isusovom govoru, jest da je on toliko radikalan. Doslovno uzeto razumijevanje, ispada da nas Isus uči da učinimo suicid utapanjem ako sablaznimo neko dijete. U načelu on poručuje: Suicid utapanjem je veliki grijeh, ali nemojte misliti da ako sablaznite nekog od malih da je to manji grijeh.
Isus dalje navodi ono što nas osobno može sablazniti. Može to biti ruka, noga ili oko. Kada Isus kaže da odsiječemo ruku, nogu ili da izvadimo oko da bismo spriječili sablažnjavanje, znači li to da nas poziva da se sakatimo? Ne,nikako. On nas poziva da se maknemo od stvari koje nas odvajaju od Kraljevstva nebeskog. Sv. Pavao je pisao svom vjernom učeniku Timoteju: A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina (2 Tim 2,22). Sv. Pavao poziva Timoteja da se kloni iskušenja koliko je god moguće. U Bibliji možemo naći još slučajeva koji pokazuju da je mudro pobjeći od iskušenja, a ne se s njima boriti.
Iako nam Isusov poziv izgleda radikalan, Biblija govori o jednom čovjeku koji je bio od Boga pozvan da bude sudac u Izraelu. Imao je jedan problem koji je uvijek rješavao na pogrešan način. Bio je to Samson. Kada Biblija opisuje njegov život, opisuje ga kao čovjeka koji ima problem s onim što vidi. Doslovno kaže: Vidje neku ženu u Timni, Vidje Dalilu, i očito se je nije znao nositi sa tim iskušenjem da odoli onome što vidi. To ga je koštalo poziva koji je dobio od Boga, i na kraju je i život zbog toga izgubio. Nakon što je izdao Boga, Filistejci su mu uklonili uzrok njegovog iskušenja, a da toga nisu bili svjesni. Oslijepili su ga misleći da su mu dobrano naudili. Svakako da je slijepi Samson bio fizički hendikepiran. Međutim, oslobođen iskušenja da vidi, u podrumu tamnice u kojoj je boravio doživio je ponovni susret s Bogom. Nije ni čudo što ga je mnogo kasnije sv. Pavao spomenuo kao heroja vjere. Tko zna što bi s njime bilo da je i dalje mogao vidjeti.
Danas imamo mnoge stvari koje nas u životu mogu iskušavati. Jedan svećenik koji je bio dušobrižnik u državnom zatvoru radio je s jednim mladićem koji je došao u zatvor zbog pedofilije. Taj mladić se, zahvaljujući radu ovog svećenika i Duha Božjeg, pokajao i doživio obraćenje. Jednom prigodom razgovor svećenika s ovim mladićem ovako je tekao:
„Što bi želio raditi kada izađeš iz zatvora?“ pitao ga je.
„Znate, puno sam o tome razmišljao,“ odgovori ovaj mladić. „Toliko bih volio da se zaposlim u nekoj školi i da radim s mladima.“
„Rad s mladima ti nikako ne odgovara. Možeš raditi bilo što drugo, ali to ne. To bi te ponovno dovelo ovdje.“ Odgovori svećenik. „Moraš bježati od iskušenja.“
Mi često nalazimo izgovore kako nismo mogli pobijediti grijeh jer je to bila naša prirodna sklonost. Svakako da mi ljudi imamo prirodnu sklonost ka grijehu, ali Isus nam savjetuje da se udaljimo od iskušenja. U svakom slučaju moramo znati da je promjena koju Krist treba učiniti u nama jedan proces koji zahtijeva vremena. Dok taj proces ne završi, Krist nas poziva da bježimo od iskušenja. Pozvao bih vas stoga na praktične zahvate. Ako vam u vašem domu televizija oduzima puno vremena te ne možete zbog toga imati kvalitetno zajedništvo sa svojom obitelji, razbijte televiziju i izbacite je van iz kuće. Ako vas privlači alkohol, posebno u nekom restoranu ili gostionici, obiđite ta mjesta jer ćete tako izbjeći iskušenje. Zasigurno postoje mnogo stvari koje biste trebali odbaciti kako biste izbjegli iskušenje.
Mudri Salamon je zaključio: Pametan čovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu(Mudre izreke 22,3). Čovjeka koji bježi od zla Bog naziva mudrim. Na kraju sv Jakov daje jedan univerzalan mudri savjet: Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavlu, i pobjeći će od vas(Jak. 4,7).
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Kristijan Duvel,mag. theol.
