DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU
U odlomku iz Knjige Mudrih izreka što ga danas čitamo u prvom čitanju razumijemo da je Mudrost sazidala sebi savršenu kuću, poklala klanice i pomiješala vino dobrote, ljubavi, pravde, mira i uslužnosti i pozvala po djevojkama sve one koji su još djeca u srcu za svoj stol. Pozvala je neiskusne (po prijevodu Jeruzalemske Biblije). Zapravo Mudrost je pozvala k svom stolu poučljive, neobrazovane, obične, osakaćene, dvoumne, slabe, nevoljne. Zapravo pozvala je k sebi sve slabe, uplašene, potištene, zadnje, one koje svijet odbacuje i kritizira. To su oni koji nemaju što izgubiti, posljednji, zabačeni, osamljeni, nemoćni, oni koji traže svoju priliku u bilo čemu. Oni su sposobni prihvatiti Riječ srcem i dušom. Ne traže uspjeh pošto – poto, karijeru, vlast, slavu, moć, popularnost. Oni se boje drugih, uplašeni su vlašću, strogošću ljudi, bezobrazlukom, sramotom, strogošću ljudi i prijekorom. Anonimni su i nepoznati drugima, posljednji su, kovači su tuđe sreće. Boje se poziva na večere, sami su, nedorasli drugima, samotni, posljednji. Doista, oni su sami izvana, naizgled, ali su bogati u srcu, duši. Oni vole iskrene ljude, upoznaju bolje osobe, poznaju srce drugih. Ohole i bahate ne žele za prijatelje. Trude se ostati jednostavni, iskreni, povjerljivi, slobodni, svoji, to jest onakvi kakvi su u dubini duše. Trude se sačuvati prijateljstvo, nastoje izvršiti svoje obveze, korisni su, društveni, neupućeni su u politička zbivanja, strani svima, posljednji. Trude se sačuvati svojstvenost, uzorni su, uporni su i nemaju vlastito ja. Uče druge kako živjeti, postupati, kuda krenuti, dvoumne savjetuju, lišeni su sebe i svoga ja, posljednji su. Nisu sumnjičavi, dvolični, prepredeni, lukavi, zavidnici, nego su iskreni, topli, jedinstveni, srdačni, jednostavni. Ne mogu razumjeti ljude krutih i strogih stavova, cinkaroše, dvoličnjake, perverzne, bezobrazne, podle, bahate. Oni umiru kraj njih. Ne trpe srce, osobnost takvih Zato trpe na ovom svijetu. Lucidni su i zdravi u srcu, shvaćaju ispravni život, ali nemaju snage promijeniti druge. Zato se uzdaju u Boga. Žele više ljubavi, razumjevanja, svijetla i sunca u odnosima ljudi. Ponekad su bombastični jer mrze neizdrživ ukor, cinkarenje, podlost, lošu osobnost, primitivizam, uspjeh na račun drugih, obijest. Nisu uobićajni, nego su osjetljivi na nepravdu. Sumrak u srcima ljudi razumiju jer znaju da je teško biti uzoran, pravi, svet. Pametni su, a često ispadaju čudni u očima ljudi; ludi su za ovakav svijet. Boje se pasti u grijeh, jer razumiju grijeh i njegove posljedice. Nisu sami, imaju Boga za gospodara, žive u Duhu, ne boje se života. Sumnjivi su ljudima jer ne prihvaćaju uobičajene sheme ponašanja i življenja. Imaju razumjevanja za slabe, ispaćene, ugrožene, potištene. Nisu od ovoga svijeta. Drugačiji su. Često su na meti drugih, onih koji su drugačiji od njih. Nemaju mišiće duha. Samostalni su. Drugi ih vide i dive im se. Ne ostaju sami, drugi im trebaju. Nisu vođeni duhom svijeta i mode, trendova. Zapažaju uspjeh drugih, ali im se ne dive, znaju da su sami u svom srcu i duhu. Kreativni su, ali nisu oholi. Ponekad se boje drugih jer zapažaju u njima osornost, uznositost, egocentrizam, površnost, primitivizam, sebeljublje.
Nisu sami, s Bogom su, ali su ponekad uplašeni jer zapažaju agresivnost, bezobrazluk, uspjeh na račun drugih, probitak bez srca.
Uplaše se drugih jer primjećuju Sotonu u tim dušama. Nisu sami, ali su sami u srcu jer vide da drugi ne žele tako živjeti i djelovati. I zato im je jedina prava utjeha Bog. Opisani ljudi su dragocjenost i to neizreciva ove Zemlje. To su ustvari siromasi duhom za koje Isus kaže: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.” (Mt 5,3). Amen!
Vinko Pilić, svećenik
