Tijelovo

87

Mk 14,12-16.22-26

 

 

 

 

 

Isusov odlazak s ovoga svijeta bio je neizbježan. Vratio se Ocu. Međutim, njegov Duh i dalje vodi Crkvu koju je osnovao. To je istovremeno i Očev Duh, Duh Sveti. Isusova želja je bila zauvijek ostati sa svojim učenicima, koje je nazvao prijateljima. Izabrao je vrlo jednostavan način. Bog je dosjetljiv. Izabrao je komad kruha i malo vina kako bi se sakrio u njihovu materiju. Nevidljiv Bog ulazi u vidljivu stvarnost. Otada su kruh i vino njegova šutljiva prisutnost i dokaz njegove ljubavi i blizine. Živi Gospodin je tu. Tjelesne oči nisu sposobne otkriti njegovu prisutnost. To mogu samo duhovne oči. Isusova se prisutnost otkriva samo na koljenima i to čista srca.
Isus je apostolima bio drag. Dobro su pamtili njegove geste i riječi. On im je bio smisao života i ispunjavao njihova srca. Na poseban su način zapamtili Posljednju večeru te Isusove riječi: „Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv, ovo činite meni na spomen“. Osjetili su da se u tom času događalo nešto neobično i izuzetno. Tada još nisu to razumjeli. Tek kad je sišao Duh Sveti, progledali su duhovnim očima. Okupljali su se uvijek u čežnji za Isusom blagujući njegovo tijelo i krv.
Isus je želio ostati sa svojim prijateljima skroz, dok ponovno ne dođe na svršetku svijeta. Kruh i vino, što ih je Isus uzeo u svoje ruke, blagoslovio i pružio učenicima kao svoje tijelo i krv. Ostavio je sebe na spomen u znaku kruha i vina, u znaku ljudskoga truda i hrane, koji po silasku Duha Svetoga i svećenikovim riječima: „ovo je moje tijelo, ovo je moja krv“, postaje hranom i pićem duhovnog života. Njegova prisutnost je trajna i istinita. Komad kruha i kap vina znakovi su realne Isusove prisutnosti. Tu je živi Krist – Bog i čovjek. U bijelom komadu kruha i nekoliko kapi vina Isus je sakrio svoju muku, smrt, uskrsnuće i uzašašće. To je dokaz ljubavi, njegova darovana života za svoje prijatelje. Euharistija je najsnažnija zaštita po kojoj je Isus nevjerojatan prijatelj. On održava riječ do kraja. I tako ostaje s nama do svršetka svijeta.
Isus po svome tijelu i krvi poziva nas na suradnju. Jedući njegovo tijelo postajemo drugi Isus. To je dar njegova predanja Ocu u trenutku smrti i silaska Duha Svetoga, koji unosi vjernika u područje milosti. Samo milošću i na koljenima prepoznajemo taj dar, klanjamo se i zahvaljujemo. Taj nas dar također podsjeća na Isusovu ljubav čije smo mi dionici. Po znakovima kruha i vina iznova se događa i uprisutnjuje Isusova žrtva koja je savršena. Mi smo tome svjedoci. To se događa u svakoj misi, u svim zakucima svijeta. Nahranjeni i napojeni njegovim tijelom i krvlju postajemo jaki. Iskoristimo tu jakost. Isus se želi poslužiti nama. Budimo njegove oči, produžene ruke i noge u ovome svijetu. To je moguće i veoma izazovno.

 

Pater Arek Krasicki

 

PODIJELI