Spoznaja koja me vodi u život, ovo zemaljski i onaj vječni zove se religija. No ne želim pisati o njoj, religiji, već o spoznaji zbog koje podnosimo sve patnje i radosti života u svojoj zajednici a sve s jednim ciljem, doznati put odlaska s ove zemlje. Sada sam tu, radim, stvaram, komuniciram, krećem se il mirujem, plačem il se smijem. Spoznaja, da osim tjelesnog postoji i unutarnje biće, duhovno biće svakoga od nas jer smo djeca Božja, stvorena na sliku i priliku Oca, udahnuti Duhom Njegovim, ljubljeni u Sinu, u Kristu, mene osmišljava, i čini me humanijom, čini me spremnom za ovaj život a podjednako priprema me na život vječni. Ta spoznaja daje mi smisao zašto živim i kamo idem. Svi putovi u našem danu vode nas u jednom pravcu, ka tornju Crkve, ka vratima i svetohraništu u našoj Crkvi, jer tamo je On koji nam govori već dvije tisuće godina. Njegove su pozivnice za Euharistijsko slavlje ispisane krvlju i tijelom, pretočene u ljubav svima nama, i pozivaju sve nas u riječima:
»Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu«, kaže Krist
»Tko jede moje tijelo, neće umrijeti nikada«, kaže On.
»Tijelo je moje hrana za život svijeta. Ja sam kruh života«, kaže Isus.
»Tijelo je moje zaista jelo i krv je moja zaista piće«, kaže Isus Krist.
»Tko to jede i pije, ima život vječni«, kaže Isus
Ponavljate svaki dan barem jednu od Njegovih rečenica s radosti na licu, sa ispunjenim srcem divljenja na Njegovoj velikodušnosti jer ovaj blagdan Tijelova je blagdan koji je skriven od velikih i dat malima.
Blagoslovljeni bili svi vi, koji vjerujte a ne vidite.
Sanja Mastin
