Omiljeni hrvatski svetac
TIJELO LEOPOLDA MANDIĆA STIGLO U ZAGREB: Dolazi više od 10 TISUĆA ljudi!
Leopold Mandić u Hrvatskoj je do ponedjeljka!
Tijelo velikog hrvatskog svetca stiglo je kući u Zagreb, i to je sigurno jedan od povijesnih dana za našu zemlju. Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić dočekao je ispred Zagrebačke katedrale tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića, kojega je papa Franjo zajedno s p. Piom iz Pietrelcine proglasio zaštitnikom Godine milosrđa. Svečanost dočeka ispred zagrebačke katedrale započinje u 17 sati a bogoslužje dočeka i molitvu Večernje predvodi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na kaptolu ističu da je sve spremno, iako prema posljednjim informacijama na ovu svečanost u Zagrebačku katedralu dolazi nevjerojatnih 10 tisuća ljudi.
U katedrali će svečani doček u 17 sati predvoditi kardinal Bozanić, a tijelo će biti izloženo i sljedeći dan, nakon čega će biti otpremljeno u Dubravu. Tamo će bdijenje voditi o. Ivan Ike Mandurić.
Najviše hodočasnika, očekuje se u crkvi Sv. Leopolda u Dubravi, na misnom slavlju u 11 sati koje će predvoditi krčki biskup Ivica Petanjak. U nedjelju će večernju misu u 19 sati predvoditi nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić a u ponedjeljak nakon jutarnje mise tijelo Sv. Leopolda bit će prevezeno u Ljubljanu.
‘Njegova ispovjedaonica u Padovi bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. K njemu su na ispovijed hrlili ljudi različitog društvenog statusa: od sveučilišnih profesora i biskupa do seljaka; od visokih oficira do radnika i domaćica, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima.
Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žarište i izvorište u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema Bezgrešnoj koju je nazivao svojom“Gospodaricom”. Po naravi je bio nagao, u mladim je danima znao ponekad planuti i srdžbom, ali se poniznom upornošću borio protiv svoje prirode i uz duhovni napor uspio je postići takvu skromnu blagost da su ga neki čak smatrali i previše blagim, a pogotovo u ispovjedaonici. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama.
Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.
Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976., a 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio i svetim,’ pišu kapucini.
Izvor: dnevno.hr |autor: Z.K.
