Svjedočanstvo iz Međugorja

1960
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Hvaljen Isus i Marija!

Draga moja braćo i sestrice, ovo je moje svjedočanstvo iz Međugorja. Isuse, Marijo, svi sveci i svetice, sveti anđeli, hvala vam za sve.

Petak ujutro, pomolim se Gospodinu i zahvalim mu na današnjem danu i u svom srcu sam poželjela – Isuse, molim te da u autobusu sjedim ili na prvom ili posljednjem mjestu. Stignem u Bjelovar i na autobusnoj stanici voditelj grupe mi pruži kartu – ja pogledam 49., posljednje mjesto. Isuse, hvala ti, prije nego smo krenuli voditelj kaže – molit će se krunica u autobusu i ja poželim, a on kaže, već sam izabrao one koji će moliti. Vi ćete na povratku, a ja mu samo kažem, ne brinite, Gospodin će se već pobrinuti.
Krenemo put Međugorja. U autobusu nikog ne poznajem, a prema meni ide voditeljica da se upoznamo i najednom mi kaže – Mirjana, vi ćete moliti jednu deseticu krunice na Podbrdu tvz. Brdu Ukazanja. U svom srcu zahvalim Gospi jer sam već dugo vremena imala želju kao ona dječica što su trčala i molila, da i ja molim i zahvaljujem Gospi. Putem se još pitam, Gospodine, s kim ću biti u sobi, ja nikog ne poznajem, a Gospa i sam Gospodin su se i za to pobrinuli već odavno – u sobi sam bila sama, mir Božji. Bogu hvala i slava.
Poslije kavice krenemo na Križevac, a ja, i ne znajući koliki je uspon, nisam se uopći pripremila na takav uspon. Na 3. ili 4. postaji uvidim koliko su moje snage malene i da ja taj put neću sama moći. Podignem oči prema nebu i zamolim, Isuse, Marijo, svi sveti i sveti anđeli, dođite i pomozite mi da se popnem na brdo Križevac. Bogu hvala i cijelom nebu uspjela sam. Kod samog Križa Gospodinu sam predala sve – svoju obitelj, kumove, braću i sestre i zamolila Ga da ih On vodi.

Kad smo krenuli s Križevca dolje, mnogi su se čudili – od kud tebi snaga, a ja i jedna moja sestrica Vera zahvaljivale smo, molile i pjevale Gospi i Gospodinu na svemu. Poslije, tko je htio, mogao je u Majčino selo. Ovaj put sam to propustila jer je kiša padala. Došli smo do soba, malo se odmorili i ručali. Poslije sam još na trenutak legla, ustala i sjela u blagovaonu porazgovarala s osobljem i jednom malenom djevojčicom i krenula s još dvije sestrice na svetu misu, ali sam se poželjela ispovjediti prije mise, stala sam u red, a red dugačak. Izašla sam iz reda, ušla u crkvu, e tad se sotona počeo miješati i u misli su mi počele dolaziti mnoge stvari protiv Gospe. Počne se moliti krunica, a ja bih najradije izletjela iz crkve van, ali ne idem nego se molim i dalje počinjem zahvaljivat Isusu i Gospi na svemu. Nakon toga započela je sv. Misa te sam se pričestila žaleći što se nisam ispovjedila. U jednom sam trenutku pomislila kako ću krenuti u sobu, a kad tamo, iziđem iz crkve, a na klupi svećenik ispovijeda. Bogu hvala i našoj Gospi koji su me izveli iz crkve da mi pokažu da se još mogu ispovjediti i ispovjedim se. Isuse, hvala ti. Odem na klanjanje, predivno, koliko braće i sestara koji su se došli pokloniti Gospodinu u Presvetom oltarskom sakramentu. Nakon toga sam s mirom u srcu i zahvalna Gospodinu i Gospi na svim milostima koje sam primila od njih otišla u sobu, još jednom se zahvalila Gospi i Gospodinu na svemu, utonula u blažen san sve do jutra u pola šest kako smo se dogovorili da ćemo se ustati i poći na Brdo ukazanja.

Tako je i bilo, došli smo tako, molili krunicu i nakon druge postaje priđe mi sestrica i kaže da ću moliti na četvrtoj postaji, a ja njoj odgovaram da neću moći. Nakon toga nasta tuga u mom srcu i zavapim Gospe moja, oprosti mi, i u tim trenucima okrenem glavu prema Brdu i osjetim kako mi nešto govori – možeš ti to, postaja nije daleko, približim se sestrici i kažem joj da ću moliti deseticu. Gospe moja, hvala ti na tome. Izmolili smo krunicu i polako se počeli spuštati dolje, dok je naš voditelj molio molitve ozdravljenja i svatko se mogao uključiti s nekom molitvom. Svoju sam molitvu izgovorila u srcu i vjerujem da je uslišana, sad samo treba čekati. Bogu hvala i slava, kada dođe vrijeme tada ću javno reći što sam molila Gospu i Gospodina. Za sada neka je to naša tajna. Nakon toga smo otišli do kuće vidjelice i pomolili se za sve njih i krenuli prema pansionu, tamo smo doručkovali i nakon toga na svetu misu. Bogu hvala, nakon mise put u pansion i kući. U autobusu smo se dogovorili da ćemo zbog nedostatka vremena Gospu pozdraviti pjesmom iz autobusa.

Na povratku kući stali smo u Vepricu. Tamo se nalazi špilja i svetište poput Lourdesa i kaže se to je Hrvatski Lourdes. Majčici sam na tome zahvalna, jer moj imendan je baš na Gospu Lurdsku, a povrh svega kad smo ušli u crkvu svetog Alojzija tamo je bio biblijski sat. Nakon toga klanjanje uskrslom Gospodinu koji se ukazao sestri Faustini. Tu sam izmolila krunicu Božanskog milosrđa jer bilo je oko tri sata te zahvalila Gospodinu i na tome, jer moja ljubav je baš ta krunica. Kod mog obraćenja Gospodin se pobrinuo da u moje ruke dođe baš dnevnik svete Faustine. Na povratku iz crkve druga moja braća i sestrice pitaju me kako sam, jer su mnogi bili iscrpljeni od svega, a ja im odgovaram da sam, Bogu hvala, odlično. Druga se samo nadoveže – ona je sretna, samo se smije i ide dalje, a ja na to samo kažem kako sam sretna, jer su mi Gospodin i Gospa darovali mnogo više nego što sam mogla zamisliti.

Kad sam krenula na ovo hodočašće ništa posebno nisam očekivala ni tražila, prepustila sam sve u Božje i Gospine ruke, neka me oni vode i daruju mi sve što oni žele i hvala im i slava za sve. Molite Gospu i Gospodina za sve, dragi moji, i vaše će molitve biti uslišane, samo vjerujte. Bog vas blagoslovio i čuvao, Majčica vas zaogrnula svojim plaštem ljubavi i sveti anđeli bili na svim putima vašim.

S ljubavlju

vaša sestrica Mirjana F.

PODIJELI