Najstarija je Gospina crkva u Istočnoj Hrvatskoj, broji oko 700 godina. Prvi put se spominje 1332 godine i to kao središte dragotinske župe. Na putu prema Beču turci opustošiše dragotinsku župu. Crkva je također bila veoma oštećena, ali još uvijek su stojali njezini zidovi i krov. Obnovio ju je đakovački biskup Bakić, pa se u njoj služila povremeno sveta Misa, iako u samom Dragotinu nije bilo stanovnika sve do 1750 godine. Iz tog vremena potječe slika Žalosne Gospe, koja se i sada nalazi u Crkvi. To je bez sumlje najvrijednija povjesna znamenitost u dragotinskoj Crkvi. Nepoznati umjetnik htio je valjda izraziti: kao što je velika žalost obuzela Mariju dok je gledala muku i mrtvo tijelo svoga Sina, isto bolno je se dojmilo veliko stradanje njezine djece kršćana za vrijeme turskog zuluma. Od tada se u crkvi posebno štuje Gospa.
U novije vrijeme postavljen je u crkvu vrlo lijep kip Majke Božje s krunom na glavi i s djetetom Isusom u naručju. Taj se kip nalazi na glavnom oltaru i svraća posebnu pažnju Marijinih štovatelja koji hodočaste amo najviše na blagdan Velike Gospe. Crkva je više puta bila popravljana, no 1899 godine potpuno je obnovljena. Iz godine u godinu u ovo Marijansko svetište skuplja se sve više hodočasnika. Mnogobrojne hodočasnike privlači amo povjesni značaj Crkve, a napose njezin ugodan smještaj, daleko od svake buke, na zelenom mirnom proplanku, što upravo odgovara pobožnosti i težnji. Iz daleka se vidi jer stoji na uzvisini, a ispred nje pruža se ravan prostor. Okružuju je samo zeleni borovi. No ona se ponosno uzdiže iznad borova i iznad sela. Tako je to mjesto postalo svetište Majke Božje i stjecište vjernika iz okolice.
Izvor: http://hodocasce.hr/
