Tomislav Marijan Bilosnić
Svetac na plaštu plovi Panonijom
u Sambotelu u plašt umotao Sunce
vino držeći na dlanu
Martin je sjahao konja
i svom robu čisti obuću
Veseli anđeli
lebde na obzorju neba
Martin pred otvorenim vratima
skuplja kapi rose što padaju s krova
nedužan slušajući čula
U noći pod zvijezdama sanja Knjigu postanka
i trgajući plašt
mijesi na njemu kruh
Pjesma prosjakâ svijetom se razliježe:
kakav to vitez noć razdanjuje?
On svijetu skreće pozornost na cvijeće u polju
na plašt boje maka
vukući ga za sobom kao sjenu
po putovima kuda se kreće njegovo stado
Primiti ne mogu, ali mogu dati
janješce mogu zaogrnuti
pastirskim štapom ga zagrliti
kad posustane napasati se na astralnom polju
Usred noći usnuo je i vidio Gospodina:
Ovim me plaštem zaogrnuo Martin
kazao je mučenik
Od Pridrage do Koljnofa
bijedu prekriva samo jedan plašt
ozvijezdan ružama
Pjevaj dušo koja si se preko potoka i živica
poput suncokreta u Koljnofu okretala
kako bi s plašta stresla prah
koji usmrćuje čovjeka bez patnje