Tomislav Marijan Bilosnić 

Svetac na plaštu plovi Panonijom

u Sambotelu u plašt umotao Sunce

vino držeći na dlanu

Martin je sjahao konja 

i svom robu čisti obuću

Veseli anđeli

lebde na obzorju neba

Martin pred otvorenim vratima

skuplja kapi rose što padaju s krova

nedužan slušajući čula

U noći pod zvijezdama sanja Knjigu postanka

i trgajući plašt

mijesi na njemu kruh 

Pjesma prosjakâ svijetom se razliježe:

kakav to vitez noć razdanjuje?

On svijetu skreće pozornost na cvijeće u polju 

na plašt boje maka 

vukući ga za sobom kao sjenu

po putovima kuda se kreće njegovo stado

Primiti ne mogu, ali mogu dati

janješce mogu zaogrnuti

pastirskim štapom ga zagrliti

kad posustane napasati se na astralnom polju

Usred noći usnuo je i vidio Gospodina:

Ovim me plaštem zaogrnuo Martin

kazao je mučenik

Od Pridrage do Koljnofa

bijedu prekriva samo jedan plašt

ozvijezdan ružama

Pjevaj dušo koja si se preko potoka i živica 

poput suncokreta u Koljnofu okretala

kako bi s plašta stresla prah

koji usmrćuje čovjeka bez patnje

PODIJELI