Eto sasvim utješnih, a ujedno i sasvim strašnih riječi upozorenja…
Sveti Ljudevit Montfortski u knjizi: ‘Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se’, piše:
Presveta Djevica je objavila blaženom Alanu da su se najokorjeliji grješnici kajali i gorko oplakivali svoje grijehe, čim bi sv. Dominik počeo propovijedati krunicu. Čak su i mladići činili nevjerojatne pokore. Gdje god je propovijedao krunicu, gorljivost i poticaji su bili toliko veliki da su se grješnici obraćali dajući svima dobar primjer svojom pokorom i promjenom života.
Ako dakle osjećaš da ti je savjest opterećena krivicom, uzmi krunicu i moli je na čast kojeg otajstva života, muke i slave Isusa Krista. I budi uvjeren, da dok ti budeš razmatrao i častio ta otajstva, on će prikazivati nebeskom Ocu svoje svete Rane, zagovarat će te i zadobiti ti pokajanje i oproštenje grijeha. Naš Gospodin jednog dana reče blaženom Alanu: ,,Da ovi jadni grješnici često mole moju krunicu sudjelovali bi u zaslugama moje muke, i ja bih kao njihov Zagovornik ublažio božansku pravdu”.
Život je jedan rat i neprestana napast. Mi se moramo boriti ne sa neprijateljima, od krvi i mesa, nego protiv samih paklenih sila (usp. Ef, 6,12). Koje ćemo dakle bolje oružje upotrijebiti ako ne molitvu Očenaša koju nas je naučio naš veliki Predvodnik, ako ne anđeoski pozdrav Zdravo Marijo koji je protjerao đavle, razorio grijeh i obnovio svijet, ako ne razmatranje o životu i muci Isusa Krista, čijom mišlju se moramo oboružati – kako nalaže sveti Petar – da bismo se obranili od istih neprijatelja koje je On pobijedio i koji nas svakodnevno napadaju?
Otkada je đavao pobijeđen po poniznosti i muci Isusa Krista – piše kardinal Hugues – gotovo da više ne može napasti dušu koja je oboružana razmatranjem ovih otajstava. I ako je napadne, onda je sramotno poražen. Obucite se dakle u bojnu opremu Božju (Ef 6,11).
Uzmite ovo Božje oružje, svetu krunicu, i satrt ćete glavu đavlu, oduprijet ćete se svim napastima. Vjerojatno zbog tog razloga čak i jednostavni predmet svete krunica budi toliko straha kod đavla da su se sveci često njome služili kako bi ga okovali u lance i istjerali iz tijela opsjednutih kako nam to svjedoče mnogi događaji.
Znak da smo blizu vječne osude
U Raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji, sveti Ljudevit piše i sljedeće: „Evo što je Presveta Djevica otkrila bl. Alanu de la Roche, kako je zabilježeno u njegovoj knjizi O dostojanstvu ružarija, i kako to za njim donosi Cartagena: „Znaj, sinko, i javi svakome da je vjerojatan znak da je netko blizu vječne osude, ako osjeća odvratnost, mlakost i nemar prema anđeoskom pozdravu, koji je popravio štetu svega svijeta.“
„Eto sasvim utješnih, a ujedno i sasvim strašnih riječi!”
