Nedavno je moja supruga dobila nalaz CT mozga gdje joj je ustanovljena lagana atrofija mozga što za dob u kojoj se nalazimo niti nije nešto posebno, a laički znači ZABORAVLJIVOST.
Podsjetilo me to na današnje stanje u društvu posebno na vjernike-katolike koji vjerojatno svi boluju od iste bolesti, a niti društvo nije pošteđeno toga, pa nam se serviraju razne lažne povijesne činjenice.
Na samom početku moram naglasiti da sam oduvijek smatrao i smatrat ću dok sam živ da je bl. kardinal Stepinac SVETAC, bez obzira na to da li ga Crkva službeno proglasila svetim ili ne. To za mene nije važno. Unuk sam velikog katoličkog laika iz Stepinčeve ere prof. Petra Grgeca koji je prijateljevao s Blaženikom. Čak, što više, on je bio onaj koji je potaknuo bl. Stepinca da otiđe na solunski front. Bili su zadojeni južnoslavenskom idejom biskupa Strossmayera, naglašavan JUŽNOSLAVENSKOM, a ne jugoslavenskom. To dvoje treba razlikovati. Bez Stepinčevog sudjelovanja na solunskom frontu nikada ne bi bio proglašen zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom jer se u to vrijeme pitala i beogradska vlada odnosno kralj za mišljenje o novom nasljedniku nadbiskupa Bauera.
Navedena činjenica bila je razlogom što je moj djed sustavno bio zanemarivan i od Katoličke crkve u Hrvatskoj, a uzdizani su mnogi koji to ne zaslužuju. Moj djed bio je uzoran obiteljski čovjek i uzoran vjernik-laik koji se hrabro borio za svoje ideale. Bio je i čelnik Katoličkog pokreta u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeća. Stepinac je bio velik čovjek koji je osuđen na montiranom procesu na dugogodišnju robiju koju je dijelom proveo i s mojim djedom prof. Petrom Grgecom. Mog djeda, koji je bio ravnatelj Prve muške gimnazije u Zagrebu za vrijeme NDH i istaknuti član laičkog pokreta u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, prijavio je njegov učenik novim partizanskim vlastima nakon rata za protudržavnu djelatnost, unatoč toga što se je tokom rata javno ograđivao od postupaka ustaških vlasti. U susretima s braćom Židovima uvijek je iskazivao duboko poštovanje i skidao šešir kada ih je sreo na cesti, što je u to vrijeme bilo vrlo opasno. Sve to mu nije pomoglo pa je završio u zatvoru zajedno sa Stepincem. Svojoj djeci pisao je iz zatvora da nikada ne gaje mržnju bilo prema kome, čak i protiv onog koji ga je prijavio jer “da nije bio uvjeren da sam zločinac nikad taj zločin ne bi učinio”. Da takav je bio moj djed.
Stepinac je imao i nekih svojih nenamjernih pogrešaka koji nikako ne umanjuju njegove zasluge i njegovu svetost. Jedna od tih stvari je i potpuno uništavanje laikata i laičkog mišljenja unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj. Mnogi će reći da to nije istina i kao dokaz ukazati na bl. Ivana Merza. To je djelomično točno, jer je Merz bio eksponent tadašnjih crkvenih vlasti u Hrvatskoj te je od tada laikat potpuno podređen crkvenoj hijerarhiji. Stoga se ne treba čuditi za današnje stanje u hrvatskom društvu gdje se vjernici-laici, katolici, nikako ne mogu dogovoriti oko osnivanja jedne prave kršćanske, da ne kažem katoličke stranke. Neki biskupi pozivaju na to, ali zaboravljaju da su njihovi predčasnici doveli do ovog stanja koje je vrlo teško popraviti. Prepucavanja na desnici sve su očitija, a lekcije iz vjerničkog života dijele nam obraćenici zadnje ure koja je nastupila devedesetih godina. Čak nas se i u domoljublju želi marginalizirati i podučavati kako se to radi.
Na početku ovog članka naveo sam bolest kolektivne zaboravljivosti. Sjetimo se samo kako smo hrlili 10. veljače u Zagrebačku katedralu da čujemo propovijed uzoritog velikog našeg kardinala Kuharića koji je bio pravi nasljednik Stepinca. U ono vrijeme to i nije bilo bezazleno. Moglo se završiti na ispitivanju u miliciji, pa i u zatvoru, a te su mise bile pune žbirova odnosno udbaša. Ja sam kao mladić tada hrabro svjedočio svoju vjeru kao i sada. Sve se to tiče i domoljublja koje je danas na ustima i onih koji sve čine da unište našu Domovinu Hrvatsku. Oni koji su se znali snaći u onom sistemu snašli su se i u ovom i zauzeli sva ključna mjesta čak i u Crkvi. Mi koji smo oduvijek bili katolici i domoljubi potpuno smo zanemarivani.
Zaključimo na kraju. Nisu nama problem nikavi Vulini i ostali isfrustrirani likovi koji nam usred Hrvatske dijele lekcije. Problem smo često puta mi sami sebi, jer dopuštamo da se razvodnjava naša vjera i naše domoljublje. Hrvati su oduvijek bili vezani za Rimsku crkvu odnosno Vatikan i stoga ne treba optuživati sadašnjeg Papu koji želi da bl. kardinal Stepinac napravi još jedno čudo, a to čudo bit će daleko veće od svih dosadašnjih i zvat će se pomirenje. Možda čak mi to ne doživimo, ali to će se kad tad dogoditi. Treba samo u to vjerovati, a za sve nas katolike i Hrvate kardinal Stepinac bio je i ostao SVETAC.
Pavao Čalogović, glavni urednik HKTV-a
Izvor: Portal Hrvatske katoličke televizije
