Sveti Mario (Maris), Marta i njihovi sinovi Audifaks (Audifax, Audiface) i Abah (Abachum, Abaco) živjeli su i djelovali u III. stoljeću. Prema predaji bili su plemići, rodom iz Perzije, a po nekim drugim izvorima žitelji rimskog naselja Loriuma. Mario i Marta uputili su se sa svoja dva sina u Rim kako bi se tamo poklonili grobovima apostola i relikvijama mučenika. Kad su stigli u grad, pomogli su svećeniku Ivanu pokopati 267 mučenika na rimskoj cesti Via Salaria. Zatečeni u tom činu, odvedeni su na sud gdje su ih ispitivali prefekt Flavijan i upravitelj Marcijan. Mario, Marta i njihovi sinovi nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima pa su osuđeni na smrt.
Nakon strašnog mučenja, Mariju, Audifaksu i Abahu odrubljena je glava na mjestu Nympha Catabassi (Via Cornelia), trinaest milja sjeverozapadno od Rima, a Martu su utopili u obližnjoj močvari. Dogodilo se to godine 270, za vladavine cara Klaudija II. Rimska kršćanka Felicitas pokopala je tijela mučenika na svojem posjedu. Na mjestu njihovog mučeništva kasnije je podignuta crkva, koja je u srednjovjekovlju bila vrlo omiljeno hodočasničko mjesto. Relikvije svetog Marija i Marte nalaze se danas u crkvi svetog Ivana Calibite (San Giovanni Calibita) na Tiberskom otoku (Isola Tiberina), u središtu Rima.
