Svetac dana – Sveti Franjo Saleški

135

Današnji sveti zaštitnik je veliki Franjo Saleški (Saint François de Sales), ženevski biskup i crkveni naučitelj. Rodio se 21. kolovoza 1567. u plemićkom dvorcu svojih roditelja Château de Thorens kraj Annecyja (Savoja, jugoistočna Francuska), kao najstariji od šestoro djece. Roditelji su željeli da postane pravnik, studirao je od 1578. u Parizu, a od 1588. u Padovi, gdje je 1592. doktorirao pravo i teologiju. U godinama studija proživljavao je u duši strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada raširenom kalvinskom nauku prema kojem je Bog već unaprijed neke ljude odredio za nebo, a druge za pakao, teško se mučio. Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se plašio da bi mogao biti predodređen za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu, napokon je došao do nutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu i shvatio da je Bog ljubav. Nakon završetka studija, 1593, postao je svećenik. Poslan je u područje južno od Ženevskog jezera, u pokrajinu Chablais, središte kalvinizma, gdje se isticao kao izvanredan dušobrižnik i borac za pravovjerje. Potrudio se da Radosnu vijest posebnim znakovima tumači i gluhim osobama. Živom i jakom vjerom uspio je oko 70 tisuća duša vratiti katoličkoj vjeri. Bio je strpljiv i blag držeći se svoga načela: “Žlica meda privlači više muha nego bačva octa”. Bio je ženevski biskup od 1602, sa sjedištem u Annecyju, jer je Ženeva bila kalvinistička. Djelovao je kao misionar u kalvinističkim krajevima, sjajan propovjednik, obnovitelj u duhu Tridentskoga sabora i duhovni vođa. Nastojao je Gornju Savoju, razjedinjenu hugenotskim borbama, vratiti pravoj vjeri. Naročitu brigu vodio je o djeci i siromasima. Napisao je više teoloških i asketskih djela, u kojima se ističe po blagosti, duhovnoj i psihičkoj uravnoteženosti. Od njegovih djela ističu se “Philoteia, uvod u duhovni život”, koje je doživjelo više od tisuću izdanja i “Theotimus, rasprava o Božjoj ljubavi”. Imao je važnu ulogu u razvoju teološke misli ranog novovjekovlja.

Kao prijatelj Ivane Franciske Chantal u Annecyju je 1610. bio suosnivač ženskog reda Sestara Pohoda Blažene Djevice Marije, a osnovao je i svećeničku Družbu oblata. Po njemu je kasnije nazvan i salezijanski red, kojeg je 1859. osnovao Don Ivan Bosco, izuzetno važna kongregacija u razvoju suvremene Crkve. Bio je naučitelj koji je pobožnost unosio u svijet, a svijet u pobožnost. Prozvan je “svecem džentlmenom” jer je naučavao da je moguće imati visoku naobrazbu i istovremeno biti kršćanin duboko prožet Božjom ljubavlju, da je moguće ići u korak s vremenom i odgovoriti zahtjevima moderne kulture bez štete za vlastiti vjerski život te da humanistička naobrazba može kršćaninu samo pomoći u njegovom duhovnom rastu. Po Franji Saleškom pobožnost i svetost nije ograničena samo na svećenički poziv ili život u samostanima, nju je moguće ostvariti u svakom zanimanju, poslu, zvanju i na svakom mjestu. Bog u svojem vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već je želio da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu. Zbog toga je sveti Franjo Saleški moderan i suvremen ne samo u svojem vremenu već i danas. U svom životu i naučavanju, prožetom čovječnošću i širinom srca, postigao je prekrasan sklad između kršćanstva i kulture. Za njega je Sveto pismo radosna poruka koja čovjeka oslobađa i uzdiže. Preminuo je 28. prosinca 1622. u Lyonu. Pripisuju mu mnoga čudesa. Papa Aleksandar VII. proglasio ga je blaženim 1662, a svetim 1665. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1877. papa Pio IX. Zaštitnik je pisaca i novinara, posebno katoličkih novinara i pisaca, katoličkih medija, gluhih osoba, ispovjednika, odgojitelja te mnogih biskupija, učilišta, naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI