Sveti Abraham Pustinjak rodio se oko 290. u egipatskom gradu Menufu (delta Nila) u plemenitoj i bogatoj obitelji. U predaji ga zbog njegove bezazlenosti, čistoće srca i dobrote nazivaju i Abraham Dječak ili Abraham Siromah. Nije želio stupiti u brak, dogovoren zbog obiteljskih financijskih interesa, nego se odlučio za život posvećen Kristu Gospodinu. Svećenik, učenik svetog Pahomija, utemeljitelja cenobitskog (samostanskog) monaštva u delti rijeke Nila, proveo je 23 godine svojeg redovničkog života u dva monaška središta u Gornjoj Tebaidi, na desnoj obali Nila.
Zatim je prešao na drugu stranu Nila, gdje je sagradio kolibu i živio 17 godina kao pustinjak, odijeljen od svijeta. Hranio se biljem, uglavnom bobom, a noći je provodio u pobožnom bdjenju. Abraham se svim silama trudio slijediti evanđeoska mjerila i primjer poniznog, siromašnog Krista. Obratio je na kršćanstvo mnoge ljude, među njima i svoju nećakinju Mariju, koju je preobučen u vojnika spasio iz javne kuće. Nakon obraćenja Marija je živjela kao pokajnica u Abrahamovoj blizini. Abraham je preminuo oko 366. u Kiduni kod grada Edesse (danas je to turski grad Şanlıurfa). Životopis svetog Abrahama Pustinjaka napisao je njegov prijatelj, sveti Efrem Sirijac.
